Molitve imaju smisla samo ako mijenjaju život, srce i ako ih čovjek pokuša primijeniti u životu. Bog ne čini ništa bez nas nego s nama. On čeka naša djela da bi surađivao s nama, da bi nam pomogao.
AUTOR: Snježana Zdraveski
Djevica Marija nam govori : " ispunite vaš dan kratkim i žarkim molitvama". Želi nam reći da ovijemo cijeli dan molitvama kako bi nam Bog imao gdje doći, a zli i zlo nebi imali pristupa našem životu. Previše je zla i zloće, previše je crnih vijesti koje utjeruju strah i zabrinutost u naša srca. Puno je riječi koje ranjavaju povjerenje i ljubav u nama i našim bližnjima. Previše je površnosti u našim razgovorima iz kojih izlazimo prazni i opterećeni. Marija naša Nebeska Majka pokazuje put, daje sredstvo u ruke kako bi Bog imao gdje k nama doći. Poziva nas na molitvu, post, pokoru, obraćenje.
Sve ono što čitamo, slušamo, gledamo oblikuje našu nutrinu, naše srce, a onda i naš govor. Naše riječi i naši razgovori govore o sadržaju našega srca. Ako je srce tjeskobno, u mraku i ispunjeno negativnostima onda će takve biti i naše riječi. Takvo srce vidjet će samo ono što je zlo i negativno i u drugima. Samo čisto srce ne može druge uprljati, raniti, opteretiti. Čisto srce će nastojati obrisati i oprati prljavštinu sa drugoga. Postoje ljudi koji zrače mirom, sigurnošću strpljenjem i povjerenjem. Takvi su povezani s Bogom jer On je izvor mira, sigurnosti ljubavi i povjerenja. Marija želi da svi kao njezina djeca postanemo Božji, oni koji će širiti mir i ljubav. Samo srce koje moli postaje otvoreno i može služiti drugome. Može u drugome prepoznati Krista. Tek otvorenom srcu Bog može darovati svoju milost, snagu i svemoć. Mir duše i radost srca plodovi su koji se mogu prepoznati na čovjeku otvorena srca.
Nije dovoljno pročitati neku duhovnu knjigu, čuti Evanđelje ili Gospinu poruku. Potrebno ih je ostvariti, pretvoriti u život, živjeti Evanđelje. Puno je onih koji su čuli Evanđelje, čitali o Gospinim ukazanjima , ali se prepoznaju samo oni koji su ostvarili ono što su čuli. Nebo zaslužuju samo oni koji su pokušali ostvariti bar nešto od onoga što su čuli. Ima ljudi koji neprestano mole, ali nikad ništa ne čine. Ima i takvih koji mole, ali kritiziraju sve i svakoga. Oni sve mjere prema svojim teoretskim molitvama koje su besplodne bez ostvarenja u životu. Molitve imaju smisla samo ako mijenjaju život, srce i ako ih čovjek pokuša primijeniti u životu. Bog ne čini ništa bez nas nego s nama. On čeka naša djela da bi surađivao s nama, da bi nam pomogao. Zato moliti a ne činiti znači sprječavati ostvarenje onoga što molimo. Potrebno je djelovati, a ne odgađati, ne ostavljati za poslije. Potrebno je početi korak po korak. Vjera bez djela ništa ne vrijedi, takva vjera je mrtva. Kad čovjek započne onda otkrije beskrajnosti i svemoć Božju u svom životu.
Spominjemo se Dana bolesnika.
Često je danas naglasak na pobjedi nad bolestima i smanjenju patnje koju ta bolest uzrokuje. No, ne smijemo zanemariti zauzeti ispravan stav prema patnji tijekom vremena kada ju moramo strpljivo podnositi.
Sveta Bernardica stavlja pred nas izazov za zauzimanje drugačijeg stava, prihvaćanje bolesti, patnje koju sada moramo trpjeti kao pripremu za život koji dolazi. Naša Gospa u Lurdu jednom je rekla Bernardici: " Neću te učiniti sretnom u ovom životu, nego u sljedećem." Odgovoriti prihvaćanjem, kako je to učinila ta mala svetica i mnogi drugi herojski sveci i blaženici koji su prihvatili svoju bol kao križ kojega im je Bog poslao za njihovo vlastito posvećenje, i prikazivali svoju patnju za posvećenje i spas drugih daje nam mogućnost da se pročistimo i spoznamo vlastitu krhkost i slabost kako bismo još više naučili ovisiti o Bogu. Kako bismo naučili da iskrena molitva preobražava.
Neka nas dobri Bog po našim odlukama i molitvama zaštiti od svakoga zla i ovije svojom milošću.
