Centar za život u Zadru proslavio je prvu godišnjicu svoga djelovanja u nedjelju 6. veljače na međunarodni Dan života, kojega Crkva obilježava prve nedjelje u veljači. Centar koji djeluje u sklopu udruge ‘Hrvatska za život’ nalazi se u sklopu pastoralnog centra župe Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici u Zadru.

Nakon mise koju je predvodio don Igor Ikić, povjerenik za obiteljski pastoral Zadarske nadbiskupije, prisutnima u župnoj crkvi o apostolatu za život svjedočila je Marija Šošić, voditeljica Centra za život u Splitu i koordinatorica inicijative 40 dana za život za Dalmaciju.

„Uz Dan života posvješćujemo koliko je važno štititi svaki život od začeća do prirodne smrti. Život je najveći dar kojeg nam Bog može dati. Nema većeg dara. Svatko od nas je neponovljiv i jedinstven. Svatko ima svoj DNK, svatko ima drugačiji otisak prsta. Bog je pokazao na razne načine koliko smo jedinstveni i neponovljivi u ljudskoj povijesti“ rekla je Šošić, istaknuvši da svatko tko je začet ima pravo na život. „Bez prava na život nijedno drugo pravo nema smisla. Što će mi pravo na imovinu, zdravstvenu skrb, ako nemam pravo biti rođen? Nažalost, naša nerođena braća i sestre diljem svijeta ostaju bez prava na život svake sekunde. Svake sekunde jedno dijete je pobačeno. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje se izvrši 50 milijuna pobačaja“ upozorila je Šošić.

„Pobačaj je vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. Zato postoje Centri za život i inicijativa 40 dana za život, kako bi pružili utočište, skrb i ponudili pomoć majkama i očevima koji razmišljaju o pobačaju, kako bismo im dali izbor“ rekla je Šošić, istaknuvši da se u javnosti često govori o pravu na izbor. „U Centrima za život žene nam često kažu: Mi smo pobacile jer nismo imale izbora. Kakav je to izbor, ako je osoba stjerana u kut i ako joj je jedini izbor pobačaj? Centri za život nude izbor jer nude materijalnu, duhovnu i moralnu pomoć. Pomažemo obiteljima na svaki način da i samostalno može brinuti o djeci, plaćanjem podstanarstva dok se roditelj ne zaposli, traženjem posla. Nastojimo tim majkama vratiti dostojanstvo djeteta Božjeg u svakom smislu. Jer one su prošle razne patnje, traume i to dostojanstvo im je itekako narušeno“ poručila je Šošić, dodavši kako u tom pogledu volonteri majkama daju i usluge frizera.

Cijelo djelovanje udruge Hrvatska za život temeljeno je na molitvi. Zahvaljujući molitvi, spašeno je više od 100 života. Taj podatak u Udruzi znaju jer su im te majke priopćile da nisu pobacili dijete zbog njihove pomoći.

„To je sto priča, sto novih generacija, jer sa svakim pobačajem propada jedna generacija. Bogu smo zahvalni za sve programe naše Udruge za očeve i majke ranjene pobačajem, za parove koji žele a ne mogu imati djecu, za pouku mladih predbračnoj i bračnoj čistoći, radimo s djecom. U Centru za život u Zadru provodimo radionice s djecom kako bi djeca i kroz crteže učila o vrijednosti svakog ljudskog života“ rekla je Šošić.

Novost u zadarskom Centru za život je što će se u njemu provoditi i edukacije bračnih parova o posvajanju i udomoljavanju djece u suradnji s Centrom za socijalnu skrb.

Svaki Centar za život ima neki naglasak po kojem se na dodatan način bavi pro life tematikom. Tim u zadarskom Centru u molitvi je dobio poticaj da na osobit način osvješćuju ljude o potrebi udomljavanja djece.

„To je važna tema za pro life pokret. Često mislimo da se udomljavanje odnosi samo na parove koji ne mogu imati djecu, njima je namijenjen naš program Vikend Srca Marijina. Domovi su puni, a osobe u domovima kažu da nema udomitelja. Nema ih jer su naša srca zatvorena. Kršćani bi trebali prvi otvoriti svoja srca i primiti djecu u svoj dom. Trebamo moliti za otvoreno srce. Svaka obitelj može primiti jedno dijete. Moji prijatelji imaju dvoje biološke djece, nedavno su poslali molbu i uskoro stižu dvije djevojčice u njihov dom. Oni će im omogućiti odrastanje u svojoj obitelji i dati im ljubav. To je posebna milost“ rekla je Šošić, istaknuvši da p. Marko Glogović, duhovni savjetnik udruge Hrvatska za život, stalno potiče bračne parove i obitelji na posvojenje, bez obzira imaju li oni svoju djecu. „P. Marko kaže da je usvojenje ili udomljenje djeteta toliko veliki, predivan čin, da su osobe koje su to učinile spasile dijete i sebi stvorile dom na nebu“ rekla je Šošić.

Sve što ljudi materijalno donose u Centar za život je dobrodošlo, poput raznih potrepština za majku i dijete. No, volonterima apostolata za život nadasve je potrebna molitva, istaknula je Šošić važnost molitve, poručivši: „Toliko puta sam se osvjedočila da je zbog molitve spašen ljudski život. Život mnoge djece je plod naše molitve“.

Navela je primjer kako joj je za vrijeme prošle kampanje u molitvi pred bolnicom prišla žena rekavši da njena 19-godišnja kćer želi pobaciti. Ta je majka nije uspjela nagovoriti da ne pobaci, a kćer je odbila pomoć i Šošić koja je s njom razgovarala.

 „Kad trudnica ne želi čuti za našu pomoć, naš tim okupi se na molitvu. Bog ima zadnju riječ. Cijelu noć smo molili prije njenog zakazanog termina za pobačaj kojeg je imala sutradan. Ustajali smo u svom domu i bdjeli, svatko je uzeo po sat molitve i molio za spas toga djeteta i majke. Nismo znali što je bilo s tom djevojkom. Prošlo je sedam mjeseci, došla je jesenska kampanja. Molila sam pred bolnicom kad mi je prišla majka te djevojke. Podsjetila me da smo razgovarale i da je njena kćer upravo u rodilištu, da je rodila djevojčicu. Dan poslije došla je i ta mlada rodilja i rekla nam: „Hvala vam. Da nije bilo vas, moje dijete ne bi bilo živo. Htjela sam pobaciti jer sam se bojala. Nisam u braku, nisam znala kako će biti s dečkom, hoće li prihvatiti dijete. Bila sam odlučna da to to jutro idem na pobačaj, ali ja sam se tu noć predomislila“. To je bila noć kad smo mi za nju molili. Sada ima kćer Lauru, otac djeteta se brine, pomažu joj njeni roditelji i Centar za život. Ona sama ističe da bi učinila najveću pogrešku u životu da je pobacila, a sada kaže da je kćer njen najveći blagoslov u životu“ pripovjedila je Šošić, rekavši da često s odmakom saznaju za spašene živote po njihovom djelovanju, „jer grupa ljudi, molitelja inicijative 40 dana za život i udruge Hrvatska za život moli za osobe koje ne poznaju, ali ih ljube, žrtvuju se za njih, bdiju cijelu noć u molitvi kako bi se spasili“.

„Spašena djeca su najveći plod našeg djelovanja. Želimo osvijestiti ljude o problemu pobačaja, želimo proširiti kulturu života i posvijestiti koliko je svaki ljudski život svet. Kad smo dio priče spašenog djeteta, postanemo kao dio njihove obitelji. To postane neraskidiva veza. Pobačaj nije rješenje. Uvijek postoji izlaz, a mi ga nudimo u Centrima za život“ poručila je Šošić.

 U Hrvatskoj djeluje šest Centara za život. „U vrijeme kad se sve počelo zatvarati, mi u udruzi Hrvatska za život otvorili smo pet novih Centara za život. Nakon Zagreba, otvorili smo Centar u Splitu, Zadru, Vinkovcima, Vukovaru i Slavonskom Brodu. To je zaista velika milost. Zahvalni smo Bogu za sve plodove i milosti koje su Zadar i Hrvatska dobili otvaranjem Centra za život i za svakoga tko je uključen u njegovo djelovanje. Veličanstveno je biti dio širenja kulture života. Centar za život je svjetlo usred grada i vremena tame, straha, tjeskobe i neizvjesnosti. Centar je izvor nade za sve koji su bez nade i kojima je potreban prvi znak milosrđa, a to smo mi. Mi spašavamo nerođenu djecu kroz cijelu godinu, ne samo tijekom 40 dana dok molimo pred bolnicom. Ljudi se odlučuju za pobačaj jer misle da nemaju izbora. Mi smo otvorili Centre za život i molimo za nerođeni život jer želimo dati izbor ženama i muškarcima izbor. Želimo im biti na raspolaganju i biti mjesto utjehe, podrške i potpore na način koji je njima potreban. Raduje nas svaka nova osoba koja se priključuje Centru za život i sve što će Bog učiniti u budućnosti. Vjerujemo da će biti još Centara za život“ poručila je Marija Šošić.

 Cecilija Pedić, voditeljica zadarskog Centra za život, rekla je da postoji veliko zanimanje za rad Centra te da je važan svaki doprinos u promicanju kulture života, da ljudi shvate da je svaki ljudski život važan. Pedić je uručila zahvalnice pojedincima koji podržavaju rad Centra za život. Vrata Centra u Zadru otvorena su na poziv zainteresiranih i po potrebi, a fiksno svakog četvrtka od 18 do 19 sati.

Nakon nedjeljnih misa na Puntamici zainteresirani su mogli ostaviti prilog za Centar i kupnjom ručnih radova koje su izradili volonteri Centra za život kao i drugih prigodnih artikala udruge Hrvatska za život.

 U zadarskom Centru aktivna je i s. Marija Beroš, kojoj je osobita radost da se Centar nalazi u župi gdje živi te je uvijek na raspolaganju primiti potrebnoga. „Osjetila sam poseban poziv boriti se za život, za dostojanstvo svakog čovjeka. Upravo mi je u molitvi pred bolnicom Bog pokazao koliko je moj život dragocjen, premda sam nekad mislila da nisam vrijedna. Bog te voli, tvoj život je vrijedan i ima plan za tvoj život. Probudila mi se svijest o vrijednosti i važnosti svakog čovjeka. Zato osjećam poseban poziv za pomoć ženama u potrebi i moliti za spas nerođene djece“ poručila je s. Marija Beroš.

Tekst i foto: Ines Grbić; zadarskanadbiskupija.hr