Varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Bogojavljenja ili Sveta tri kralja u varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM. U slavlju su koncelebrirali kanonici Stolnog kaptola; preč. Josip Koprek, preč. Damir Bobovec i preč. Mario Kopjar.
Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš je rekao kako se Crkva hodočasnica današnjom svetkovinom želi pridružiti trojici mudraca te se u Betlehemu pokloniti Bogu i darovati ga zlatom, tamjanom i smirnom. „Zlato je najvrjednije što imamo, ono je slika naše ljubavi, tamjan je slika naše pobožnosti, našeg odnosa prema Bogu jer tamjan se daje samo Bogu. Smirna je rajsko stablo koje ozdravlja, ona je povezana s našom boli, ona je povezana s Kristovim križem, odnosno s novim stablom života koje nam daje zdravlje, spasenje“ protumačio je simboliku darova Triju kraljeva malenom Isusu.
Po drevnom običaju Crkve, preč. Damir Bobovec je nakon navještaja evanđeoskog odlomka o pohodu Triju kraljeva pročitao i navještaj svetkovine Uskrsa u 2022. godini koja će biti 17. travnja. Od Uskrsa proistječu i svi ostali sveti dani: Pepelnica, početak korizme, 2. ožujka; Uzašašće Gospodinovo 26. svibnja; Nedjelja pedesetnice - Duhovi 5. lipnja; početak Došašća u nedjelju 27. studenoga, stoji u navještaju.
U svojoj je homiliji biskup Radoš progovorio o ulozi zvijezda u čovjekovom životu. Neke zvijezde su prirodne, dugo traju, neke su neprolazne, a današnje vrijeme poznaje i mnogo umjetno stvorenih zvijezda koje brzo bljesnu i nestanu kada se ugase reflektori. Ljudi vole zvijezde jer ih vide kao uspješne, kao putokaz prema onome što oni žele biti i o čemu maštaju.
U današnjem evanđelju nekoliko se puta spominje zvijezda, božićno otajstvo usmjerava pogled prema Nebu koje je otvoreno, a zvijezda koju gledamo u današnjem evanđelju trag je Onoga zbog kojeg smo danas ovdje, rekao je biskup. Ta zvijezda, Davidova zvijezda, Mesija, stoljećima je bila očekivana od Židovskog naroda i kada su bili u domovini i u progonstvima; obećanje te Zvijezde održalo ih je kao narod. Mudraci su ljudi koji gledaju prema nebu, koji nisu očima privezani uz zemlju i kreću gdje ih vodi zvijezda tražeći Onoga koji može ispuniti njihove čežnje i srce. Polaze na put, zvijezda ih vodi nadomak Jeruzalema, pretpostavljaju da bi se novi kralj trebao roditi na kraljevom dvoru. Skrenuli su pogled sa zvijezde i oslonili se na ljudski razum. Na kraljevskom dvoru susreću Heroda koji ne gleda prema nebu, koji je zatvoren u svoju palaču, u tunelu njegove borbe za vlast u kojem ne može vidjeti nebo i zvijezdu. Nepovjerljiv prema ljudima ipak ih je pažljivo saslušao, ispitao i uputio u Betlehem da slijede zvijezdu. I Herod zna o toj zvijezdi, ali je ne vidi kao zvijezdu koja bi trebala i njemu sjati nego zvijezdu koju treba skinuti s trona da bi on sjao, da bi zadržao svoju moć i vlast.
Mudraci izlaze iz Jeruzalema i ponovno sljedeći zvijezdu pronalaze dijete Isusa, Mlado sunce koje obasjava zvijezdu koja ih je vodila. Prvotno su došli pokloniti se kralju, ali se u njihovom poklonu događa čudo i oni svojim darovima ispovijedaju da se klanjaju Bogu, rekao je biskup i u nastavku protumačio simboliku darova trojice mudraca.
Nakon poklona Bogu mudraci se vraćaju kući drugačiji, drugim putem „ jer Bog kojem su se poklonili i koji im je pokazao put do jaslica do onoga koji je došao među nas da bude 'Bog s nama' sada putuje s nama. Kad idemo s Bogom idemo drugačiji, mijenjamo svoj život i mijenjamo svoj put.“
Trojicu mudraca ne trebamo gledati kao neke strance već kao ljude koje želimo u svojoj blizini, mi želimo biti poput njih ispunjeni čežnjom za Bogom, slijedimo zvijezdu koja nas vodi, koja nas je i danas dovela ovdje. Svi mi u svojem životu imamo zvijezde koje su nas dovele Bogu, rekao je biskup Radoš spomenuvši u tom kontekstu naše roditelje, odgojitelje, svećenike koji su sjali onim što Bog želi da zasja u našem životu. Svi oni zasjali su u našem životu kad su se poklonili Bogu i postali svjetlo koje ima odsjaj u svjetlu iz Betlehema, svjetlu novorođenoga Kralja. Teško je biti zvijezda cijeloga života no svi smo imali uzore, neprolazne, prirodne zvijezde u našem vjerničkom životu među svojim roditeljima, svecima naše Crkve, a danas smo svi pozvani biti zvijezde jedni drugima, svijetliti i pokazivati drugima put do Boga, da se poklone Bogu, da mijenjaju svoj život i da s Bogom pođu na put, zaključio je svoju homiliju biskup Radoš.