Dominikanska obitelj - dominikanci, dominikanke i laička bratstva okupili su se na blagdan Svete obitelji 26. prosinca na misnom slavlju u crkvi Blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici kako bi zaključili godinu jubileja – 800. obljetnice dolaska i kontinuiranog djelovanja dominikanaca na hrvatskim prostorima i rođenja za nebo utemeljitelja Reda sv. Dominika. Predvoditelj misnoga slavlja provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković uvodno je istaknuo: „Ovo slavlje nije slučajno u ozračju Božića kad se spominjemo riječi Božje koja je tijelom postala te se u malenom djetetu Isusu nastanila među nama. Upravo nama dominikancima, Redu propovjednika Crkva je na poseban način povjerila zadaću njezina naviještanja. Danas Bogu zahvaljujemo za osam stoljetnu vjernu službu toj Riječi u našem hrvatskom narodu čime smo postali živim ispunjenjem posljednje želje našega umirućeg oca Dominika koji je u vječnost preselio par mjeseci nakon odluke o slanju braće u naše krajeve. Ujedno molimo oproštenje za sve one trenutke kada naš govor nije bio dostojan veličine i ljepote Riječi Božje“.
U homiliji je provincijal Slišković rekao da je Bog rađajući se u konkretnoj obitelji Marije i Josipa prihvatio sve teškoće ljudske egzistencije i svu problematiku obitelji. Nakon događaja u Betlehemu ne može ga se prepoznati i slaviti Boga na nebu, dok ga se ne prepozna u potrebitima na zemlji – onima na rubu zakona, prezrenima, onima koje se drži neodgovornima i nesposobnima, izbjeglicama i siromašnima. „Papa Franjo nam je jučer poručio ‘Njihove nas oči mole da ne okrećemo glavu na drugu stranu, da ne zaniječemo ljudskost koja nam je zajednička, da njihove priče postanu i naše i da ne zaboravimo njihove tragedije’. Ta je svijest nadahnjivala i svetoga oca Dominika kad je početkom trinaestoga stoljeća započeo svoju djelatnost iz koje je izrastao Red propovjednika. Želio je utažiti glad svojih suvremenika, jer glad nije samo tjelesna kategorija, ona je simbol svega onoga što osobi nedostaje kako bi bila sretna i zadovoljna“, pojasnio je provincijal.
Sveti Dominik je primjerom života potvrđivao ono što je riječima naviještao, približavajući se onima kojima je propovijedao načinom života i odijevanjem, rekao je provincijal Slišković. „Dominik nam je također primjer kako otkriti potrebe bližnjih i odgovoriti na njih, bez straha od onih koji drukčije govore, misle, žive, odijevaju se i vjeruju. Nije potrebno koristiti silu i strah, nego nježnost, ljubav i blizinu i to do te mjere da tvoja glad postane mojom glađu, tvoja briga mojom brigom, tvoja radost mojom radošću. Takvo je ozračje vladalo i u Svetoj Obitelji. U današnjem teškom, neizvjesnom i zbunjujućem vremenu pozvani smo nasljedovati ih“, poručio je provincijal.
Fr. Slavko je također pojasnio u čemu je potrebno nasljedovati Josipa i Mariju koji su svojom slabošću pomogli Božju svemoć, i svojom ljudskošću njegovu svetost: „Nasljedovati svetog Josipa koji je čak odstupio od vjerskih propisa da bi spasio život Mariji i Isusu, jer je sukladno zakonu trudnu zaručnicu koja ne nosi njegovo dijete trebao izvrgnuti javnoj sramoti i osudi koje bi završilo kamenovanjem. Tako nam poručuje: spasiti zdravlje i život bližnjih i dobro bližnjih vrjedniji su nego svi zakoni pa pozivali se oni i na Božji autoritet. Nasljedovati Mariju koja je imala dovoljno ljubavi za svoje dijete da ga ne zarobi onim što je vjerovala da zna o njemu, nego je dopustila da on to sam otkrije i ostvari, makar joj je to zadavalo bol. Nije Isusa odgajala da bude Mesija, nego čovjek, nije u njemu njegovala svoje snove, ideje i želje, nego slobodnu osobu koja će jednom moći slobodno kazati ‘Oče, neka bude volja tvoja’“.
Provincijal Slišković je, uz ostalo, poručio da „svetost koju živimo unutar vlastitih obitelji trebamo širiti prema svim ljudima, znajući da smo svi djeca Oca na nebesima, koji nas sve jednako ljubi“.
