AUTOR: vlč. Odilon Singbo
Hvaljen Isus i Marija poštovani slušatelji, uvijek mi je zanimljivo i zadivljujuće promatrati pedagogiju liturgijskih čitanja. Danas smo pozvani razmišljati o Bogu kao Utjelovljenoj riječi. Ivan nam kaže je da je ta riječ bila u početku. Gotovo kao da nam Bog odmah upozorava svojim rođenjem da ćemo ga kroz riječ slaviti, kao što da možemo kroz riječ odbaciti. Riječ je uvijek izvor povezanosti, zajedništva. Ali i pomoću riječi možemo stvoriti razdor, podjelu u društvu, u obiteljima. Nadalje, svojim riječima govorimo o onome što nosimo u sebi. A način na koji ostvarujemo zadanu riječ govori o našoj ozbiljnosti ili nepouzdanosti. Stoga se često čuje da je netko od riječi, tj. da ne izigrava na kraju. U mojoj zemlji Benin, postoji uzrečica koja je na prvi pogled djeluje nejasna, a glasi: riječ nije nikome ravna. Time zapravo ljudi tamošnjeg društva žele istaknuti kako je riječ koju izgovaramo ponekad snažnija, moćnija od nas samih. Slavimo Božić, svetkovinu rođenja našega Spasitelja. I u svjetlu ovih Ivanovih riječi, rekao da bih da nas Božić dođe upozoriti na riječi koje izgovaramo jedni drugima. Danas i ovih danas ćemo zaželjeti sretan Božić, sretnu novu godinu jedni drugima. Nastojimo da te naše želje izgovorene kroz riječi budu zaista ono što mislimo, ono pozitivno, ono dobro, ono lijepo koje želimo jedni drugima. Izgovorimo ih bez - kako se u Hrvatskoj kaže – fige u džepu.
Bogu je toliko stalo do nas da uzeo put ljudskosti, put ljudske riječi. Iako ga često odbacujemo – K svojima dođe i njegovi ga ne primiše – on ne odustaje od nas. Iako ga često krivimo za sve nevolje svijeta on nas ne ostavlja. Upućuje nam riječ utjehe. To posebno čini danas svojim rođenjem kako bi nam pokazao da nismo ostavljeni. Nekad nas stoga prati blagoslov novorođenog Kralja!