Nekoliko dana prije Božića papa Franjo je na općoj audijenciji govorio o Isusovu rođenju te istaknuo radost spoznaje da smo ljubljeni konkretnom ljubavlju; bez poniznosti nećemo nikada pronaći Boga
Katehezom na općoj audijenciji održanoj u Dvorani Pavla VI., papa Franjo je poveo vjernike pred jaslice, kako bi se poklonili onom Djetetu i prepoznali da je On Bog. I tamo, u razmatranju, molili za milost poniznosti, jedinog načina za pronalaženje Isusa, za kidanje lanaca egoizma i bezuvjetne ljubavi jedino prema sebi.
Gospodine, daj da ne budem ohol, samodostatan, da ne vjerujem da sam ja središte svemira. Učini me poniznim. Daj mi milost poniznosti. I da te tom poniznošću pronađem. To je jedini put – istaknuo je Papa – bez poniznosti nećemo nikada pronaći Boga; pronaći ćemo samo sebe. Jer, osoba koja nema poniznosti, nema pred sobom horizonte, ima samo ogledalo; gleda sebe. Molimo Gospodina da razbije ogledalo i da možemo gledati dalje, prema horizontu, gdje je On. Ali, to treba On učiniti: dati nam milost i radost poniznosti kako bismo išli tim putom – napomenuo je Papa.
Govoreći o rođenju Isusa, Stvoritelja svemira, kojemu nije bilo dano mjesto na kojemu bi se rodio, Sveti je Otac spomenuo anđele koji su pastirima javili vijest, zvijezdu koja je vodila mudrace i koja je dovela do prave svjetlosti koja obasjava svakog čovjeka, koja svijetli u tami. Pastiri predstavljaju ponizne osobe koje u sebi žive svijest o vlastitom nedostatku, i upravo se zbog toga pouzdaju u Boga više od drugih. Oni su prvi koji vide Sina Božjega koji je postao čovjekom, i taj ih susret duboko mijenja.
Evanđelja za mudrace ne kažu da su bili kraljevi, ali – objasnio je Papa – došli su iz daleke zemlje s Istoka, krećući na put u potrazi za Kraljem Židova. Mudraci predstavljaju poganske narode, posebno sve one koji su kroz stoljeća tražili Boga i kretali na put kako bi ga pronašli. Oni predstavljaju također bogate i moćne, ali samo one koji nisu robovi posjedovanja, koji nisu „opsjednuti“ stvarima za koje vjeruju da posjeduju.
Mudraci su mogli biti i veliki, po logici svijeta, ali sami se čine malenima, poniznima, i upravo zbog toga uspiju pronaći Isusa i prepoznati ga. Prihvaćaju poniznost traženja, kretanja na put, pitanja, rizika i griješenja. Draga braćo i sestre, samo je poniznost put koji nas vodi do Boga i, istodobno, upravo zato što nas vodi k njemu, vodi nas i do bitnosti života, do njegova istinskoga značenja, do najpouzdanijega razloga zbog kojega život vrijedi živjeti. Samo nas poniznost potpuno otvara iskustvu istine, istinske radosti, spoznaje koja je važna. Bez poniznosti smo „odsječeni“ od razumijevanja Boga, od razumijevanja samih sebe. Trebamo biti ponizni kako bismo razumjeli sebe, toliko više kako bismo razumjeli Boga – objasnio je Papa.
Podsjetivši na molitvu svetoga Anzelma: „Gospodine, nauči me tražiti te, i pokaži mi se kada te tražim. Ne mogu te tražiti ako me ti ne poučiš, a ni naći te ako se ne pokažeš. Daj da te tražim želeći te i da te želim tražeći te! Daj da te nađem tražeći te i da te ljubim nalazeći te“ (Proslogion, 1), papa Franjo je istaknuo da je svaki čovjek u dubini srca pozvan tražiti Boga. Svi mi imamo taj nemir, i naš je posao ne ugasiti ga, pustiti ga da raste, jer je to nemir traženja Boga, a njegovom ga milošću može pronaći.
Pozivajući sve ljude u betlehemsku spilju kako bi se poklonili Sinu Božjem koji je postao čovjekom, papa Franjo je rekao da u prvi red želi staviti siromašne koje – kako je govorio sveti Pavao VI. – trebamo ljubiti, jer su oni na neki način Kristov sakrament. Potom dovodi one koji ne vjeruju, sve one koji nemaju vjerski nemir, koji si ne postavljaju pitanje Boga, ili koji se čak bore protiv religije, svi oni koje se neispravno naziva ateistima. Njima je Papa ponovio poruku Drugoga vatikanskog sabora, da Crkva vjeruje da se priznavanje Boga ni na koji način ne suprotstavlja dostojanstvu čovjeka, budući da to dostojanstvo svoj temelj i svoje savršenstvo pronalazi upravo u Bogu (…) Crkva savršeno dobro zna da je njezina poruka u skladu s najskrivenijim težnjama ljudskoga srca.
Bog nas je prvi ljubio – ponovno je istaknuo Papa – konkretnom ljubavlju koja je postala tijelo. To je razlog naše radosti; voljeni smo, traženi smo, Gospodin nas traži kako bi nas našao, kako bi nas više volio. To je razlog radosti: znati da smo ljubljeni bez ikakve zasluge; u ljubavi nam Bog uvijek prethodi, toliko konkretnom ljubavlju da je postao čovjekom i došao nastaniti se među nama, u onom Djetešcu koje vidimo u jaslama. Ta ljubav ima ime i lice; to je Isus. Isus je ime i lice ljubavi koja je temelj naše radosti – istaknuo je Papa te potaknuo vjernike da ovih dana, osim okupljanja obitelji i čestitanja, bude prisutna i svijest da Bog dolazi upravo zbog svakoga od nas.
Neka svatko kaže: Bog dolazi zbog mene. Potrebna je svijest da je za traženje Boga, za nalaženje i prihvaćanje Boga potrebna poniznost; valja ponizno gledati milost razbijanja ogledala taštine, oholosti, gledanja na sebe. Valja gledati Isusa, horizont, gledati Boga koji nam dolazi i koji dira srce onim nemirom koji nas vodi u nadu – rekao je papa Franjo te na kraju svima poželio sretan Božić.
