1. Draga braćo i sestre!
Često se naš život uspoređuje s putovanjem. Bilo da je riječ o dužem ili kraćem, ugodnom ili manje ugodnom putovanju, neizbježno je pitanje cilja, odredišta: kamo? Iako možda netko ima i dovoljno sredstava za kupiti kartu pa i tehničkih mogućnosti za krenuti na (dugo) putovanje, još uvijek nedostaje ono – kamo? Generacija smo dostatnih sredstava, ali siromaštva smisla i cilja. Nudi nam se mnoštvo ponuda, agencija, raskrižja, obećanja koja ne vode računa o logičnom i konačnom pitanju: kamo. Nikakvo čudo da se mogu vidjeti mladi na prometnim čvorištima s natpisom na kartonu u ruci: Anywhere – bilo kuda.
2. Braćo i sestre, uza sve to, ipak ima trenutaka u našem životu kada naša karta prepoznaje svoje usmjerenje, kada intuitivno osjećamo i znamo – kamo. Jedan takav snažan događaj koji nam osvjetljava, ne samo izoliranu etapu puta, već svojim bljeskom osvjetljava čitav životni hod, jest radost Božića. Iako smo izgubljeni, udaljeni od sebe i od drugih i ne znamo kuda, a još manje kamo, Božić nas odbjegle sustiže i izgubljene nalazi. Poput GPS navigacije vraća nas doma, nama samima i našima. Poznata je ona talijanska izreka, životno jasna i iskustveno prepoznatljiva u svim sredinama: „Il Natale con i tuoi, la Pasqua con chi vuoi“ – „Božić sa svojima, a Uskrs s bilo kime“.
3. Bogatstvo božićne radosti doživljavamo na osobit način sa svojima doma u obitelji. Obitelj je Božje odredište: kamo. Utjelovljeni Sin Božji, iz ljubavi prema nama s Neba siđe. K nama dođe! Čovjekom posta u obitelji majke Marije i Josipa. Svojim rođenjem prihvatio je i posvetio ljudski život i život obitelji, koji je temelj svakog zajedništva društva i svijeta. Kako reče sveti Ivan: „…k svojima dođe…“ (Iv 1, 11). Ulazeći u naše obiteljske odnose vječni Božji Logos postao je dijete, sin i brat. Betlehemsko Dijete uprisutnjuje Boga među nama i čini ga prepoznatljivim u članovima obitelji, bližnjima i u svim ljudima. U skrovitosti, iskrenosti i jednostavnosti obitelji postajemo svjesniji svoga imena, osobnosti, darovanosti, neponovljivosti, pripadnosti, svoga identiteta u zaštiti i sigurnosti doma.
4. Utjelovljena Riječ Božja ulazi i prihvaća našu povijest i naše odnose. Umjesto da nasljedujemo i uskladimo svoju povijest, život i odnose s Božićem, ponekad se zaustavljamo na izvanjskim okolnostima špilje, jaslica, slame, ovaca… Imitiramo scenografiju betlehemske pozornice, umjesto da nasljedujemo Osobu – duh Božića. Dopustimo, braćo i sestre, betlehemskom Djetetu da uđe u naš život, da oskudne i uske prostore srca i doma proširi i obogati svojom toplinom i radošću Božića, radošću što imamo jedni druge. Prostor našega stana može biti skučen, malen, sredstva mogu biti oskudna, a uza sve to s betlehemskim Djetetom obiteljsko ozračje i odnosi mogu postati prostrani, široki, radosni, životvorni… Svjedoči to Isusovo rođenje u betlehemskoj špilji. U našim gradovima i mjestima ima prostranih domova, kuća i okućnica. Sve to može postati vrlo usko i hladno za život ako nedostaje obiteljskog ozračja: prihvaćanja, povjerenja, iskrenosti, razgovora, slušanja, razumijevanja, ohrabrenja, praštanja, pomirenja, ljubavi…
5. Očita je razlika između imati prostranu kuću, materijalna sredstva i biti obitelj; imati velike jaslice i biti čovjek. Sve moguće varijante našega imati – ne mogu nadomjesti niti zamijeniti najvažnije: biti obitelj. Siromaštvo, periferija i hladnoća betlehemske noći nisu mogle udaljiti Božju ljubav od nas – njegovih udaljenih stvorenja. Na svom putu k svojima, u svoj i naš Betlehem, Božić želi prihvatiti našu povijest i dijeliti s nama životne uvjete. Dopustimo betlehemskom Djetetu da svojom novošću unese život u naša srca, preporodi čovjeka, osnaži obitelj i unaprijedi društvene odnose. U radosti Božića, koji dođe k svojima, nitko više ne bi trebao biti stranac u društvu niti izgubljen u vremenu i prostoru – s kartonom u ruci na kojem piše: Bilo kuda.
6. Utjelovljena Riječ Božja je karta, kompas, vodič našega putovanja, naš Put kuda i naš Cilj kamo. Svojim riječima, a još više svojim životom, svjedoči nam: „Ja sam Put, Istina i Život, nitko ne dolazi k cilju – Ocu, osim po meni… Kamo ja odlazim znate put.“ (Usp. Iv 14, 6-7). Put života i istina konačnog kamo – u zajedništvu doma Oca nebeskoga – kao božićni dar primamo već ovdje u oazi zemaljskog života – u svojoj obitelji koja je slika i usmjerenje prema konačnom ostvarenju punine života i povijesti svijeta. Sin nam je darovan, Emanuel – Bog s nama, i poziva nas da postanemo sudionici božanske – nadhumane dimenzije života. Ova dimenzija dar je božićne otajstvene ljubavi, a ne rezultat naših tehničkih mogućnosti.
7. Dragi prijatelji! Radosni događaj Božića susret je i povezanost Božjeg kamo tj. planeta Zemlje – spasenja čovjeka i ljudske obitelji te našeg konačnog kamo – ostvarenja dostojanstva sinova i kćeri u domu Oca nebeskoga. Bez događaja Božića naš „futur“ ostao bi prošlost bez adventske budućnosti. Koje li radosti u slavlju Božića, već ovdje na zemlji, moći u svojoj obitelji osjetiti i živjeti darovanu nam radost života te u malom Isusu prepoznati i prihvatiti sve ljude braćom i sestrama, članovima jedne velike Božje obitelji!
8. Radosna vijest Spasiteljeva rođenja budi u noći i na noge diže betlehemske pastire, pokreće istinoljubive mudrace na put da sa svojim svjetiljkama traže i idu ususret betlehemskom Djetetu – izvoru svjetla. Pridružimo im se i mi ovoga Božića! Pođimo ususret betlehemskom Djetetu da bude među svojima u našim obiteljima, društvu i svijetu, da tražimo put sinodalnosti, hoda s njime i međusobno. Zamolimo ga da taj hod sinodalnosti još jače zaživi u našoj Crkvi, u župnim i redovničkim zajednicama, u zajedništvu, sudjelovanju i poslanju. Neka nam betlehemsko Dijete pomogne graditi šire i životvornije putove dijaloga, spremnosti slušanja, uvažavanja, suradnje, pomirenja, oprosta, solidarnosti, socijalne osjetljivosti i općeg dobra. S Emanuelom – Bogom s nama – na tom putu lakše ćemo spoznati i dublje rasti u daru istine i života našega konačnog cilja – kamo, ili još osobnije: Kome idemo?
9. Braćo i sestre, neka Emanuel – Bog s nama – prati svakoga od nas, naše obitelji, društvo i svijet na putovanju do konačnog cilja – Oca nebeskoga, do pobožanstvenjenja čovjeka, „do mjere uzrasta punine Kristove“ (Ef 4, 13), do kristolikosti nas, njegovih sinova i kćeri.
Svim ljudima dobre volje, svakoj obitelji, svakom bratu i sestri, želimo radost Božića i s betlehemskim Djetetom, mirom i zdravljem blagoslovljenu novu 2022. godinu.
Vaša braća,
Mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
Mons. Dražen Kutleša, splitsko-makarski nadbiskup koadjutor
