Susrevši se s predstavnicima Instituta Serafico iz Asiza, povodom 150. obljetnice njegova ustanovljenja, Papa je ponovno istaknuo važnost ljudskoga života, a posebno života osoba s invaliditetom. Cilj je civilizacije, za papu Franju, da se svi, uključujući i politiku, brinu za te osobe; to nije jednosmjerna gesta nego razmjena darova.
Svaka je ljudska osoba dragocjena, ima vrijednost koja ne ovisi o onomu što ima ili o njezinim sposobnostima, nego o jednostavnoj činjenici da je osoba, slika Božja – istaknuo je papa Franjo u govoru predstavnicima Instituta Serafico iz Asiza, crkvene neprofitne ustanove koja promiče i provodi rehabilitacijske, psihoedukativne i socijalno-zdravstvene usluge za djecu i mlade s tjelesnim, psihičkim i senzornim teškoćama, a koja ove godine slavi 150. obljetnicu ustanovljenja. U Dvorani Pavla VI. su se okupili predstavnici djece kojoj pomaže spomenuta ustanova, njihovi roditelji, djelatnici, volonteri, podupiratelji, oci rogacionisti koji su upravljali tim djelom više od 40 godina, sestre franjevke Elizabetine, odnosno „sive sestre“, mons. Domenico Sorrentino, biskup Asiza, te franjevci iz Svetoga samostana.
Spomenuvši se svojega posjeta toj ustanovi, u listopadu 2013. godine, te njezina utemeljitelja svetoga Ludovika da Casorije koji je, nadahnut pozornošću svetoga Franje prema bolesnima i marginaliziranima, osnovao ustanovu za slijepe i gluhonijeme, Papa je istaknuo da ako invaliditet ili bolest otežavaju život, on nije manje vrijedan življenja, i to u potpunosti. Važno je osobu s invaliditetom gledati kao nekoga od nas, osobu koja treba biti u središtu naše pažnje i skrbi, te u središtu pozornosti svih, kao i politike. To je svrha civilizacije. Usvajanjem tog načela, primjećujemo da osoba s invaliditetom, ne samo da prima nego i daje – primijetio je Papa. Briga o njima nije jednosmjerna gesta, nego razmjena darova.
Za Papu to načelo vrijedi za svakoga, jer je upisano u savjest zbog koje osjećamo svoj položaj u jedinstvu među svim ljudskim bićima. To je ona 'veza bratstva' o kojoj papa Franjo govori u enciklici Fratelli tutti, koju je potpisao upravo u Asizu. Stoga je potrebno da svi budu potpuno svjesni toga načela, te da se slijedom toga razviju zaključci, pa i onda kada je riječ o raspodjeli zajedničkoga bogatstva, da se ne bi dogodilo da bude uskraćeno upravo onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Papa se osvrnuo i na brojne druge strukture koje pružaju usluge poput onih koje nudi Serafico iz Asiza, a koje se katkada bore kako bi preživjele ili učinile da njihove usluge budu što djelotvornije, a za koje je potrebna solidarnost brojnih osoba. Međutim, država i javna uprava trebaju obaviti svoj dio posla. Ne mogu se ostaviti same brojne obitelji primorane boriti se za uzdržavanje djece s teškoćama, u velikoj brizi za budućnost koja ih čeka kada ih one više neće moći pratiti – upozorio je Sveti Otac.
Istaknuvši potom posebnu povezanost koja se uspostavlja s roditeljima djece o kojoj se brine Institut Serafico, Papa je primijetio kako usluge te ustanove nisu ograničene na stručnu pomoć, nego svakomu osiguravaju personaliziranu, brižljivu i susretljivu pozornost. To je tako zato što je logika Serafica ljubav – objasnio je – ona koja se uči iz evanđelja u školi svetoga Franje i svetoga Ludovika. Ljubav koja zna čitati u očima i u gestama, koja anticipira želje, ne predaje se pred naporom, pronalazi snagu da svakoga dana počne ispočetka i raduje se svakom, makar malom, napretku osobe kojoj pomaže.
Papa je potom spomenuo društveno-političku školu ustanovljenu u Institutu, u svrhu poticanja društva na promišljanje o tomu da krene od posljednjih, te primijetio njezino uspješno uključivanje u okvir inicijative Economy of Francesco (Franjina ekonomija), pridonoseći obnovi gospodarstva u pravednosti i solidarnosti. Na kraju je papa Franjo potaknuo sve koji rade u Institutu Serafico iz Asiza da nastave ići tragovima svetaca, poželjevši da njihov rad uvijek ima okus radosti poslanja.
