Prije molitve Anđeoskog pozdravljenja s narodom, papa Franjo je 8. prosinca potaknuo vjernike neka po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju ponizno i radosno žive svakodnevni život s pogledom usmjeren na Boga i bližnjeg.
Unutar zidova doma, čovjek sebe najbolje otkriva. Upravo u toj toplini doma evanđelje nam otkriva ljepotu Marijina srca, istaknuo je Papa, obrativši se vjernicima prije molitve Anđeoskog pozdravljenja.
Anđeo ju naziva “milosti puna”. Ako je milosti puna, znači da je Gospa bez zla – bez grijeha, Bezgrešna. Na tu riječ, kako piše u ulomku, Marija se smete. Nije samo iznenađena, već smetena, kazao je Papa.
Primiti velebne pozdrave, časti i pohvale nas ponekad vodi u napast da to u nama izazove ponos i umišljenost. Marija pak, se ne uzvisuje, nego je uznemirena. Umjesto zadovoljstva, osjeća čuđenje. Anđeoski joj se pozdrav čini previše velebnim. Zašto? Jer ona iznutra osjeća svoju malenost, a ta malenost, poniznost privlači Božji pogled, rekao je Sveti Otac.
Unutar zidova nazaretskog doma vidimo tu čudesnu značajku Marijina srca: primivši najveće pohvale, smetena je jer čuje riječi koje sebi nije pripisala. Marija, naglasio je Papa, ništa ne pripisuje svojim zaslugama. Nije samozadovoljna, ne uznosi se. Jer, kako je objasnio Papa, u svojoj poniznosti zna da sve prima od Boga. Stoga, potpuno slobodna od sebe, potpuno se usmjerava prema Bogu i drugima. Marija Bezgrešna ne gleda na sebe. To je prava poniznost: ne gledati sebe, nego usmjeriti se prema Bogu i drugima, rekao je.
Prisjetimo se, pozvao je Papa, da to Marijino savršenstvo, puninu milosti, anđeo objavljuje unutar zidova njena doma, a ne na glavnom nazaretskom trgu. U toj malenoj nazaretskoj kući kucalo je najveće srce koje je bilo koje stvorenje ikada imalo.
Gospodin nam govori, podsjetio je Sveti Otac, da kako bi učinio velika djela nisu mu potrebna mnoga sredstva i naše uzvišene sposobnosti, već naša poniznost, otvorene oči za Njega i druge. Ovim navještenjem, unutar siromašnih zidova male kuće, Bog je promijenio povijest. I danas želi s nama činiti velike stvari u našem svakodnevnom životu: u našim obiteljima, na poslu, u svakodnevnom okruženju, kazao je Papa, upitavši vjerujemo li zaista kako Božja milost voli tamo djelovati više nego u velikim povijesnim događajima, ili pak vjerujemo kako je svetost utopija, nešto za odabrane, pobožna iluzija nespojiva sa svakodnevnim životom?
Zamolimo Gospu za milost, pozvao je Papa, da nas oslobodi zablude da je evanđelje jedno, a život drugo; da u nama rasplamsava entuzijazam za ideal svetosti koji nema nikakve veze sa svetačkim sličicama, već s time da živimo ponizno i radosno svakodnevne događaje, poput Gospe, oslobođeni sebe samih, s očima uprtima u Boga i bližnjega. Nemojmo klonuti duhom: Gospodin je svima dao ono što je potrebno da utkamo svetost u naš svakodnevni život, ohrabrio je Papa. Kada nas napadne sumnja da ne možemo uspjeti ili tuga što nismo prikladni, dopustimo Gospi da nas pogleda svojim očima punim milosrđa, jer nitko tko je tražio njezinu pomoć je ikad bio napušten, podsjetio je Sveti Otac.
