Mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, vodio je godišnje duhovne vježbe sjemeništarcima Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. Na duhovnim vježbama u pastoralnom centru Gospićko-senjske biskupije u Baškim Oštarijama od 14. do 17. listopada sudjelovalo je devetnaest sjemeništaraca praćenih sjemenišnim duhovnikom vlč. Petrom Mlakarom i prefektom vlč. Lukom Premelčem.
Svakoga dana sjemeništarci i odgojitelji sudjelovali su na duhovnim nagovorima, euharistijskim slavljima popraćenim prigodnom homilijom, pokorničkom bogoslužju s prilikom za sakrament pomirenja, listopadskim pobožnostima, osobnim duhovnim razgovorima s voditeljem duhovnih vježbi, a jednu večer bio je upriličen i prigodni film. U prekrasnoj prirodi velebitskog kraja sjemeništarci su imali prigodu i za duge šetnje koristeći ih za prepoznavanje tragova Božje ljubavi u svojim životima.
Tema koju je voditelj duhovnih vježbi odabrao i izložio na promišljanje sjemeništarcima bila je „Mladi ljudi u Svetom pismu“. Kao posebno svijetli primjer biskup Radoš istaknuo je starozavjetni lik mladoga Josipa kojeg su braća iz zavisti prodala u ropstvo (Post 37). Josip na mržnju nije uzvratio mržnjom već dobrotom, a Bog upravo osobe takvoga srca – čistog i plemenitog – odabire za velika djela. Budući da se uzdao u Gospodina sve mu je polazilo za rukom te je postupno došao do najvišeg položaja uz faraona u Egiptu. Vjera mu je omogućila da vidi kako se Bog poslužio njegovom nevoljom da učini još veće dobro – da spasi život njegovom narodu. Tako se Bog u Svetom pismu objavljuje kao onaj koji čovjeka obilno obasiplje svojim blagoslovima te mu nadoknađuje svako trpljenje.
Uz promišljanje o mladom Davidu i Jeremiji, starozavjetnim likovima u čije je živote Bog zahvatio u njihovoj mladosti, mons. Radoš iskoristio je priliku da u Godini svetog Josipa sjemeništarcima progovori i o ovom „šutljivom svecu“, a ujedno nebeskom zaštitniku domovine Hrvatske. Istaknuo je, između ostalog, Josipove ljudske osjećaje zaljubljenosti u Mariju te duboki smisao zaruka – uzeti nekoga za ruku; uzeti u svoje ruke odgovornost za život te osobe. Josip stavlja Marijin život ispred svoga jer takva je narav prave ljubavi kojoj je strana težnja za posjedovanjem drugoga. Marijina čistoća pročistila je i njega te su mogli živjeti u djevičanstvu ljubeći i poštujući jedno drugo na izvanredan način i podređujući svoj život životu utjelovljenog Sina Božjega koji im je bio povjeren.
S mnoštvom raznih poticaja nadahnutih Svetim pismom i životom općenito, voditelj duhovnih vježbi potaknuo je sjemeništarce na razmišljanje i produbljivanje svoje vjere te osobnog odnosa s Gospodinom. Nakon završnog nagovora mons. Radoš predložio je sjemeništarcima da u euharistijskom klanjanju koje je uslijedilo donesu neku odluku za svoj daljnji život.
Duhovne vježbe završile su svečanom nedjeljom euharistijom koju je u crkvi sv. Elizabete predvodio mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup, u koncelebraciji s mons. Božom Radošem te sjemenišnim odgojiteljima vlč. Petrom Mlakarom i vlč. Lukom Premelčem. Mjesni biskup Križić svojim je dolaskom među sjemeništarce posvjedočio pastirsku blizinu i skrb prema duhovnim zvanjima, a u prigodnoj homiliji potaknuo ih je da ne razmišljaju toliko što bi od Gospodina mogli dobiti, nego što oni mogu Njemu dati, jer sreća je upravo u darivanju samoga sebe Bogu i bližnjemu.
Na kraju duhovnih vježbi sjemenišni odgojitelji predali su ocima biskupima i osoblju pastoralnog centra prigodne darove zahvale te obnovljenog duha nastavljaju svoj hod za Gospodinom kojeg nastoje izbliza slijediti.
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
