Blagdan Gospe Lurdske, u srijedu 11. veljače, tradicionalno je proslavljen u kapucinskoj crkvi Presvetog Trojstva u Varaždinu gdje su se na svečanoj misi u 12 sati okupili brojni vjernici iz grada i okolice. Misnim slavljem predsjedao je umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić u zajedništvu s dekanima, župnicima, redovnicima i drugim svećenicima iz Varaždina i okolice.
Na početku slavlja nadbiskup Puljić pozdravio je okupljene vjernike te ih pozvao na zahvalnost Bogu za dar Blažene Djevice Marije, istaknuvši da je ona majka kojoj vjernici uvijek mogu doći, moliti i zahvaliti. Podsjetio je i na poticaje Crkve da vjernici razvijaju osjetljivost i suosjećanje prema bolesnima i potrebitima, osobito na današnji spomendan koji se obilježava i kao Svjetski dan bolesnika, te je pozvao nazočne da s tim nakanama sudjeluju u euharistijskom slavlju.
U homiliji se nadbiskup osvrnuo na biblijska čitanja istaknuvši kako ona otkrivaju otajstvo Kristove patnje i spasenja te navješćuju „novo doba i novi svijet“ koji Bog pripravlja čovjeku. Posebno je izdvojio evanđeoski susret Marije i Elizabete kao sliku radosti i milosti Božje prisutnosti.
Govoreći o značenju dana, podsjetio je kako je Svjetski dan bolesnika ustanovio sv. Ivan Pavao II., papa koji je osobno duboko proživio iskustvo patnje još od mladosti te kroz život i nauk naglašavao njezinu duhovnu vrijednost.
„Odmah nakon izbora za papu on se osobno i srdačno obratio bolesnicima riječima: nedostojni nasljednik Petra osjeća veliku potrebu tražiti vašu pomoć, vaše molitve i vaše žrtve. Pritom je objašnjavao kako su bolesnici, unatoč slabosti i bolesti, zapravo moćni. Pozvao ih je da tu svoju snagu stave u službu dobra Crkve, svojih obitelji, svoje domovine i čitavoga čovječanstva, a na kraju da se sjete i njega, nedostojnog sluge Gospodnjega. U tom je duhu poticao vjernike da se prignu nad onima koji su slabi i bespomoćni, a same bolesnike smatrao je svojim pomoćnicima i suradnicima u naviještanju evanđelja“, rekao je mons. Puljić.
U nastavku je podsjetio na apostolsko pismo pape Ivana Pavla II., Spasonosno trpljenje u kojem je sveti papa prepoznaje da bolesnici i patnici imaju nezamjenjivo mjesto u Crkvi i svijetu jer po svojoj patnji postaju dionici Kristova otkupiteljskog djela.
„Dok mi obično patnju doživljavamo kao kaznu, on je govorio suprotno: to je pohod Gospodnji, dar i milost koju ti je Bog dao, iskoristi je. Pozivao je da na licima bolesne braće prepoznamo lice Krista patnika koji je svojom mukom, smrću i uskrsnućem donio spasenje svijetu. Bolnice i ustanove za trajnu skrb nazivao je posebnim oazama tišine, mjestima duhovnosti poput svetišta, gdje duša može pronaći samu sebe i razmišljati o smislu života za koji je stvorena. Rado je tumačio Pavlove riječi kako trpljenjem u svome tijelu dopunjamo ono što nedostaje Kristovim patnjama za njegovo tijelo, Crkvu. Krist, pobjednik smrti, otkriva smisao patnje i daje joj utjehu i sigurnost: ako s Kristom trpimo, s Kristom ćemo biti i proslavljeni. U školi raspetoga Učitelja ljudi uče trpjeti s ljubavlju, predanjem i povjerenjem“, naglasio je mons. Puljić o nauku Ivana Pavla II. o spasonosnom smislu patnje.
Govoreći nadalje o kršćanskom pogledu na patnju, istaknuo je kako Bog nije stvoritelj boli ni smrti: „Bog nije stvorio bol ni patnju. One su ušle u ljudsku povijest nakon pada i grijeha prvih ljudi…Čovjek je, dakle, uzrok nevolje, patnje i trpljenja u svijetu. Bog je, naprotiv, vječna ljubav koja kuca na vrata ljudskog srca kako bi se ono otvorilo suncu ljubavi koje izgara za čovjeka, liječi ga, oživljuje i oporavlja. Bog nije izumitelj ni smrti, ni patnje, ni boli. On je Stvoritelj, a ne uništavatelj čovjeka. On ne želi smrt grešnika, nego da se obrati i živi. Svojom neposlušnošću prema Bogu čovjek je u zemaljsku povijest unio mukotrpan rad, patnju, jaram, bol i smrt, a Isus je svojim utjelovljenjem, mukom, smrću i uskrsnućem otvorio nove horizonte.“
Propovjednik je na kraju homilije potaknuo vjernike da u licima bolesnih i patnika prepoznaju Kristovo lice te da budu pažljivi, osjetljivi i dosjetljivi prema svima koji trebaju pomoć. Posebno je zahvalio „tihim patnicima“ koji svoje trpljenje prikazuju za dobro Crkve i svijeta, istaknuvši da upravo takva vjera postaje izvor snage i nade za budućnost.
Na završetku slavlja gvardijan i župnik fra Dejan Lecić zahvalio je Bogu na zajedništvu i svima koji su sudjelovali u proslavi, istaknuvši dugogodišnju tradiciju slavljenja Gospe Lurdske kod varaždinskih kapucina na koju dolaze vjernici ne samo iz grada nego i iz Podravine, Međimurja, Zagorja i Zagreba. Zahvalio je svećenicima, župnom zboru i svim župljanima koji su sudjelovali u pripravi slavlja te posebno predslavitelju nadbiskupu Puljiću na dolasku i predvođenju euharistije. Vjernicima je na izlazu iz crkve darovana knjižica nadbiskupa Puljića o patnji i trpljenju u spisima sv. Ivana Pavla II., „Prignite glave pred onima koji su slabi i bespomoćni“. Župnik je ujedno pozvao vjernike na kupnju krunica koje su izradili župni suradnici, a prikupljeni prilozi namijenjeni su karitativnim potrebama i pomoći najugroženijima.
Ivor: Varaždinska biskupija
