Pandemijska situacija koja je mnoge do temelja uzdrmala, ujedno je žurni poziv na preobrazbu svijeta. Kakvu? Tko je uzročnik ovog sve težeg stanja u kojem se našlo čovječanstvo? I gdje je izlaz iz njega? Tko i kako bi trebao provesti tu pozitivnu preobrazbu? Kako zapažamo mnogo nam se pitanja nameće, a malo zadovoljavajućih odgovora dobivamo.

Naravno, sva ta, ali i brojna druga pitanja nameću se i nama kršćanima/katolicima. Kako reagiramo? Reagiramo li kao i svi drugi, sa strahom, zebnjom, depresijom ili pak na način kako nas je Duh Sveti poučio po riječi Božjoj izgovorenoj po apostolu Petru? A kako glasi ta pouka? Poslušajmo je onako kako je zapisana u 1. Petrovoj poslanici: „Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1 Pt 3,15).

Naša misao vodilja, odnosno tema ove meditacije je Isusov upit: „A gdje su ona devetorica?“ (Lk 17,18).

         Poruku misli vodilje promotrit ćemo prije svega kroz evanđeoski kontekst iz kojega je uzeta,

         Pažljivo slušajmo izvještaj iz Lukina evanđelja: „Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!  Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca? A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!“ (Lk 17,12-19).  

Čuli smo dakle reakciju i upit kojega je Gospodin Isus uputio izliječenom čovjeku koji mu se došao zahvaliti. No, taj upit u Božjem spasenjskom planu ima mnogo šire, štoviše univerzalno značenje, odnosno smisao za ispit vlastite savjesti. Ne znamo jesu li ona devetorica naknadno čuli za ukor, no Gospodinova pouka je ostvarena. Pouka koja nam kaže što je za nas ljude najvažnije. Sva desetorica gubavaca su ozdravila od neizlječive bolesti. Ponovno su ravnopravni članovi društva, sposobni brinuti se za sebe i svoje bližnje, osjećali su zbog toga radost i zadovoljstvo. No, samo je jedan od njih, shvatio i prihvatio ono što je najvažnije – dati slavu i zahvalu Bogu. U svemu tome možemo i trebamo pronaći mnogo toga što je izuzetno važno za našu osobnu vjeru. Vjera desetorice izliječenih gubavaca nije u potpunosti ista. Sva desetorica su posjedovala prvi stupanj, a samo jedan od njih i drugi stupanj vjere.

Prvi je stupanj svoj desetorici donio tjelesno ozdravljenje, a tom jednom koji je imao i drugi stupanj, vjera je donijela, ne samo ozdravljenje tijela od neizlječive bolesti gube, već i spasenje duše. Gospodin dakle ističe da su se sva desetorica tjelesno očistila, a da se samo jedan od njih duhovno spasio. Stoga u njegovim riječima zapažamo zabrinutost za onu devetoricu i pred svima pita: A gdje su ona devetorica? On, naime, zna da tjelesno zdravlje kojega su dobili nije sve što im treba. Ne samo da nije sve, već nije ni najvažnije. Naime, postoji mogućnost da ponovno obole. Osim toga i bolesne i zdrave u konačnici očekuje smrt. A što onda? Stoga nas Isus upozorava da je najvažnije, važnije i od samoga zdravlja dati slavu Bogu i na taj se način uzdići na drugi, spasenjski stupanj vjere koji omogućuje život vječni kojega nikada, nitko i ništa ne može ugroziti. Pita se što će s njima dalje biti? Što će učiniti s darovanim zdravim životom? U što ili za što će ga upotrijebiti? Iz svega navedenoga proizlazi jedini ispravni zaključak, a taj je da cjelokupni svoj život u potpunosti i zauvijek trebamo predati Bogu.

Sv. Petar u svojoj poslanici piše ovako: „Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1 Pt 3,14-15).

U Isusovo vrijeme guba je bila ne samo neizlječiva, već je bila izuzetno neugodna, ponižavajuća, odvajala je odnosno izolirala oboljele od njihovih najbližih i naravno od cijelog društva. U očima drugih, ali i u vlastitim očima oboljeli su bili degradirani, bez ljudskog dostojanstva, bez nade i utjehe. Međutim u Isusovim u očima, a pogotovo u njegovu srcu ti oboljeli ljudi bili su ravnopravni svima ostalima, štoviše, bili su privilegirani. Društvo, pa i njihovi bližnji ponajprije su se brinuli za svoje zdravlje, zbog toga su ih udalji od sebe, izolirali ih, obilježili i tako se pokušali zaštiti od moguće zaraze. No, Isus ne misli i ne postupa tako. On im ide u susret. Oni su za njega ljudi koji su potrebni ne samo tjelesnog ozdravljenja, već ljudi koji prije svega u duši vape za svojim ljudskim dostojanstvom. A onda gledano još dublje – to su oni koji vape za smislom svoga postojanja. Gospodin Isus im daje jedno i drugo, daje im zdravlje duše i tijela.

Oni koji svoj život u potpunosti i zauvijek predaju Bogu, žive dakle u moćnom ozračju kojega ne može umanjiti niti pojava neke bolesti, pa čak ni smrt. Takvi su razumjeli i prihvatili savjet riječi Božje koja preko sv. Petra reče: Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama. Ljudi bez pouzdanja u Boga mogu se pouzdavati u bilo što drugo, ali će kad-tad osjetiti i praktično doživjeti da je to iluzija, prijevara. I tada će shvatiti da za njih nema nade, da su zapravo ljudi koji nemaju izlaza iz svojih problema. A to je užasan osjećaj. No, oni u čijim srcima stoluje Isus Krist koji je Put, Istina i Život nemaju razloga za paniku ili depresiju bez obzira što se događalo. Oni se ne boje ovakvog ili onakvog zastrašivanja, manipulacija niti eventualnog trpljenja koje će trebati podnijeti. Neki će im se možda u čudu obraćati pitanjem – otkud vam ta neshvatljiva mirnoća dok se svi drugi tresu u panici pred realnom opasnošću? No, oni će im reći: Opasnost je doduše realna, ali su Isusova moć i ljubav još realnije. U ponudi jednog i drugog, mi se opredjeljujemo za ono što nam Isus nudi.

Stoga se kao vjernici/katolici moramo zapitati – gdje je u svemu ovome Isus Krist, Onaj koji se tako suvereno obračunavao sa svim ljudskim problemima, pa tako i s neizlječivim bolestima poput gube? Ne samo da se trebamo zapitati, već trebamo teorijski i praktično odgovoriti. A taj naš pozitivni dvostruki odgovor bio bi poticajno svjedočanstvo i nada drugima koji su u nedoumici što i kako reagirati, kao i onima koji su već upali u beznađe, depresiju i očaj. Na to smo kao vjernici/katolici i pozvani.

Emisiju oči u oči od 7. svibnja poslušajte u Arhivu emisija.