Osobe posvećenoga života vinkovačke regije okupile su se 30. studenoga 2024. godine na susretu u Cerni. Makar u Župi sv. Mihaela arkanđela ne djeluju sestre redovnice, župnik vlč. Damir Stanić je ostao svim sestrama u vrlo lijepoj uspomeni od svog boravka u Vinkovcima kao revan, ponizan i autentičan svećenik. S radošću je primio sestre koje su došle u to mjesto okruženo posebnom prirodnom ljepotom, koja pruža istinski mir i odmor za oči i za dušu. Sudjelovale su sestre iz Vinkovaca, Vođinaca, Privlake i Bošnjaka.
Župnik Stanić uputio im je prigodnu riječ o došašću. Prvi dio susreta bio je u prostorima župne kuće, a započeo je „Molitvom za dar vjere“ i „Molitvom Jubileja 2025.“ godine.
Budući da je to bio zadnji dan liturgijske godine koja prolazi i pred početak nove liturgijske godine, vlč. Stanić je potaknuo prisutne na svjesno življenje završetka i početka novoga. Ne dopustiti da sve to samo prolazi kraj nas, u često ubrzanom ritmu mnogih obveza i dužnosti. Jer bogoslužje Crkve je sastavni dio povijesti spasenja, produženje biblijske povijesti spasenja. Božje se spasenje uprisutnjuje i ostvaruje za sve naraštaje u bogoslužju Crkve, govorio je župnik Stanić.
Radi se o Bogu i Božjem djelu spasenja za nas, a ne o nekakvoj tradiciji ili običajima. Dolazeći u dodir s tim otajstvima vjernici se napunjaju milošću spasenja. Potaknuo je sve zapitati se koliko svatko osobno, u svome hodu vjere i u hodu svoga poziva, zaista razmišlja i produbljuje otajstva koja slavimo? Koliko u ovom razdoblju svoga života razmišljamo i produbljujemo otajstva iz bogatstva zasluga i kreposti našega Gospodina i djela spasenja? Koliko Isusov nauk mijenja i priprema za susret s Bogom u vječnosti? Kristovo se otkupljenje ostvaruje po bogoslužju, po sakramentima koje slavimo tijekom liturgijske godine. Povijest se spasenja ostvaruje u liturgijskim činima i to tako da neprestano raste i usavršava se sve do slavnog Kristovog dolaska. Vlč. Stanić je rekao da po slavljenju Kristovih otajstava svaki život postaje dijelom povijesti spasenja. Slavlja u cijeloj liturgijskoj godini donose, daruju Kristovo spasenje u sadašnjem konkretnom životu.
Nakon govora o liturgijskoj godini, župnik Stanić progovorio je o temi: „Došašće – Bog koji dolazi meni i kojemu ja idem u susret.“ Potaknuo je redovnice na intimniji milosni susret s Kristom koji je prisutan – danas – među nama. Upravo svaka Bogu posvećena osoba pozvana je na poseban način živjeti i svjedočiti iščekivanje Gospodina, ulazeći svakim došašćem sve dublje i bliže u otajstvo Isusa Krista. Potaknuo je prisutne sestre redovnice na radosno i aktivno iščekivanje, te istaknuo da se došašće živi sudjelovanjem u bogoslužju Crkve, jer liturgija se ne zaustavlja na obećanju Gospodinova dolaska, nego nudi iskustvo susreta s Iščekivanim. Vrijeme došašća je i vrijeme pokore, jer je samo iščekivanje pokora, ali Isus nam daje „da se unaprijed radujemo otajstvu njegova rođenja“ - kako slušamo u predslovlju u vremenu došašća. Istinsku radost Božića mogu doživjeti samo oni koji su kroz došašće živjeli čežnju za Iščekivanim. Iskustvo vlastitih slabosti, nemoći i grešnosti čini još snažnijom i konkretnom čežnju za Spasiteljem, jer onaj tko sve može sam, njemu Spasitelj nije potreban. Nagovor za razmišljanje župnik Stanić je završio željom da kroz došašće koje započinje sve vodi čežnja za susretom s Isusom koga iščekujemo te da se čežnja za Bogom ponovno probudi, „jer Gospodin je blizu.“
Nakon okrjepe i radosnog druženja, slijedio je drugi dio u župnoj crkvi sv. Mihaela klanjanjem pred Presvetim Sakramentom, uz mogućnost ispovjedi, a susret je završio svečanom Večernjom časoslova Prve nedjelje došašća. Obnovljenom radošću i čežnjom za Spasiteljem i njegovim ponovnim dolaskom u slavi, redovnice su se vratile u svoje župe nastaviti svjedočiti Božju blizinu i prisutnost među ljudima.
Tekst: s. Viktorija Šimić
