Održan susret za katehete „Živa vatra“ u Đakovu

Prvi formativni susret programa Živa vatra za katehete, vjeroučitelje i svećenike održan je u subotu, 26. listopada 2024. u Sinodskoj dvorani Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Sudjelovalo je 95 kateheta iz 29 župa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Susret je održan suradnjom tima koordinatora, suradnika i volontera programa Živa vatra i Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Program Živa vatra iznjedrio je dva priručnika za katehete, za dvije godine neposredne pripreme za sakrament potvrde, kao i Dnevnik putovanja, predviđen kao osobni dnevnik svakog krizmanika. Riječ je o pristupu pripremi mladih za sakrament potvrde, ali i općenito jednog pristupa odgoju i praćenju djece i mladih kroz sazrijevanje i rast u vjeri u današnjim složenim okolnostima života i odrastanja. Program pokušava krenuti od samih mladih, poznavanja i razumijevanja njihovog svijeta u današnjem trenutku, ne namećući očekivanja i odgovore starijih, nego slušati, čuti i razumjeti koja pitanja oni žele uputiti i koja su njihova očekivanja.

Susret je započeo molitvom koju je pripremila vjeroučiteljica Mihaela Maričević uz glazbenu pratnju vjeroučitelja Josipa Matezovića. Na početku se obratila predstojnica Katehetskog ureda dr. sc. Teuta Rezo, izrazivši dobrodošlicu te istaknula kako je formacija kateheta ključna ukoliko želimo kao Crkva odgovoriti na potrebe mladih i djece te osposobiti i osnažiti katehete kako bi bili spremni razumjeti mlade i ciljano tražili odgovore na njihova pitanja i njihova očekivanja.

Iz Matejevog evanđelja i pobudnice Evangelii gaudium

Susret su nastavile voditi Jelena Franić, magistra komunikologije i koordinatorica programa Živa vatra i magistra socijalne pedagogije Marta Radić, koje su pozvale don Mihovila Kurkuta, direktora izdavačke kuće Salesiana, da izloži teološki aspekt programa Žive vatre. Don Mihovil je započeo izlaganje pročitavši odlomak iz 28. poglavlja Matejevog evanđelja, zadržavajući se na tri točke koje se odnose na poslanja jedanaestorice. Prva je Isusovo slanje „Idite po svem svijetu…“, zatim obećanje „Ja sam s vama do svršetka svijeta…“, i posebno se zadržavši na dijelu 17. retka, gdje se navodi kako su „neki posumnjali“.

Don Mihovil je naglasio kako je ljudskost prisutna te kako Isus nije bježao od ljudske stvarnosti obilježene slabošću i nesavršenošću no da Bog gleda s ljubavlju i sve ono dobro koje je prisutno. Evanđelje slobode je u središtu toga polazišta u pristupu djeci i mladima. Često puta nismo u stanju prenijeti duh nego ono što oni „moraju“. Jedanaestorica su bila tamo s Isusom, 11 nesavršeni broj… Osim Jude koji je izdao Isusa, ima među jedanaestoricom više „Juda“ od samoga Jude. Možda današnje dijete, mladi čovjek neće ići kako mu se kaže i kako odrasli od njega očekuju, kako je nekada bilo…Važno je razumjeti kako nekada i nesvjesno „trgujemo“ s mladima, jer ako hoće krizmu moraju, trebaju to i to…Ide li to s Evanđeljem slobode, pitao se don Mihovil. Nesavršenost je dio toga puta i hoda praćenja mladih…Ali na svu sreću, Bog je nesavršenost predvidio i računa s njom. Važno je prihvatiti ljudsku krhkost i usuditi se poći od nje prema idealu, prema onome kako bi trebalo i moglo biti. Isus nudi susret između milosti i slobode. Don Mihovil je naglasio kako često namećemo neke odgovore mladima, a pitanja od njih nismo niti dobili.

Apostolska pobudnica pape Franje Evangelii Gaudium, koja je plod 13. redovne opće Biskupske sinode o temi „Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere“, temelj je i polazište ovog puta pripreme za sakrament potvrde. Temelj koji od tradicije želi sačuvati sve ono dobro i vrijedno, a istovremeno biti otvoren onome što mladi donose pred nas. Umjesto pastorala čuvanja, nuditi pastoral prijedloga. Važno je, naglasio je predavač, čuvati se napasti zatvorenosti, u smislu nama je dobro, ali isto tako opasno je vidjeti sebe, odnosno zajednicu, protiv mladih.

Evanđelje ima snagu mijenjati i ljudsku narav, izaći iz svojih navika i ići ususret današnjem mladom čovjeku. Dobro je prihvatiti na tom putu pripreme da nije za svako mlado biće isto vrijeme za sve. Teško možemo više reći dođi i sjedi i ja ću te sada naučiti kako treba. Često su tijelom mladi i prisutni, ali srcem i duhom su dalek, nisu prisutni. Tako smo i mi sami u Crkvi, nažalost više pridonijeli stvaranju ateista, naglasio je don Mihovil. Poželjno je uvidjeti kako su pukotine i promašaji ljudskoga bića upravo dragocjena mjesta evangelizacije. Tada je čovjek puno otvoreniji za prvi navještaj – kerigmu, a ona bi se u kontekstu rada s mladima mogla izreći kao rečenica: Dobar si, stvoren si za dobro, a to je Radosna vijest za konkretnog čovjeka, završio je svoje izlaganje don Mihovil.

Pet savjeta o vještinama u radu s mladima

Drugo poticajno izlaganje imala je magistra psihologije Ivana Perišić Juzbašić koja je donijela pet savjeta o vještinama u radu s mladima. Kao prvo istaknula je poznavati i razumjeti stvarnost rane adolescencije, značajke koje mogu pomoći u boljem razumijevanju koje pridonosi sveobuhvatnijem prihvaćanja mladih danas. Mladi u toj dobi bore se za definiranje svog osobnog identiteta. Tko sam ? Što sam? Iznutra oni su krhki i nesigurni, često buntovni, a važno je za katehetu sve to ne uzimati previše k srcu, jer oni su djeca koja nastoje odrasti. Drugo, važno je prepoznati i razumjeti njihove psihološke potrebe za ljubavlju, pripadanjem, moći, zabavom i slobodom. Moć zapravo znači biti uspješan, ostvariti rezultate, dobiti potvrdu od drugih i poštovanje. Zabava obuhvaća učenje, istraživanje, igru i znatiželju. Svi težimo tijekom života zadovoljiti te potrebe. Često puta možemo prepoznati kako se u pozadini određenog ponašanja ili reakcija mladih, zapravo krije potreba zadovoljiti neke od tih temeljnih potreba. Kako biti autoritativni odgojitelj?- zapitala se psihologinja Juzbašić. Prva dimenzija: emocionalnost: pružiti toplinu, blizinu, prisutnost, podršku i prihvaćanje, a tek onda dolazi kontrola. Drugo je postavljanje jasnih granice i pravila skupine, pravila odnosa kroz dijalog s mladima i djecom. Izuzetno je važno zajedno odrediti granice i pravila ponašanja i djelovanja. To osigurava zajedničke vrijednosti koje će skupina njegovati te daruje sigurnost i uporište mladima. Upravo kombinacija ove dvije dimenzije blizine i topline te pozitivne kontrole i određivanje granica, pravila i očekivanja, donosi plod jednog autoritativnog odgojitelja i pratitelja. Time se može izbjeći nepoželjan permisivni pristup koji je popustljiv i bez jasnih pravila i granice igre u odnosima skupine mladih, a koji ima za posljedicu nezrele pojedince koji se teško uklapaju u društvo, ne žele preuzeti odgovornost i ne poštuju tuđe granice, a niti svoje vlastite. Dakle, autoritativan odgojitelj/kateheta, kojemu težimo, ima visoku razinu emocionalne blizine i topline u odnosu prema mladima, a istovremeno jasne granice, pravila igre koje je zajedno s mladima dogovorio, a kojima je i sam dosljedan.

Psihologinja Juzbašić istaknula je povrh svega stvaranje i uspostavljanje odnosa u skupini kateheta, jer odnos je ključ svega, zapravo garant uspjeha za cijelu skupinu. U stvaranju dobrih odnosa unutar skupine mladih, igra može poslužiti kao izvrsno sredstvo koje snaži zajedništvo, otvara nove mogućnosti u razumijevanju nekih tema i sadržaja, doprinosi međusobnom upoznavanju, prihvaćanju i podršci. Predavačica je istaknula kako je vrlo važno kako se osoba osjeća unutar jedne skupine, jer ne možemo promijeniti kako se osoba ponaša i misli, ako prije ne zahvatimo osobu iznutra i stvorimo okolnosti u kojima se mogu mijenjati njezini osjećaji i doživljaji, tek tada možemo očekivati promjene i na planu mišljenja, stavova, ponašanja i djelovanja. Predavačica je objasnila pojam „mikrointervencije“ kojima se kateheta zapravo služi kako bi služio mladima pokazujući iskreno da mu je stalo do njih. To mogu biti male geste i postupci kojima prilazimo osobno mladoj osobi, zanimajući se za nju ili njega, pokazujući da ga poznajemo po imenu i neke druge detalje njegova života koje je u skupini podijelio. Moguće je možda kroz jedan period posebno se posvetiti jednom krizmaniku, imati otvorene oči za njegove potrebe itd.

Predavačica se dotaknula i mentalnog zdravlja djece i mladih, navodeći kako istraživanja ukazuju na brojne poteškoće s kojima se mladi nose, od psihičkih smetnji, poremećaja u ponašanju, odnosu prema hrani, depresivno-anksiozne smetnje, zabrinutost, usamljenost koja je jako prisutna. Upravo je zato uloga katehete koji će znati i htjeti opažati i promatrati mlade od velike važnosti, jer dovoljna je jedna osoba u životu mladog čovjeka koja njegove okolnosti može drastično preokrenuti i tada sve može krenuti u dobrom smjeru. Nekada su mali postupci i geste dovoljni da učine veliku razliku i pomak u nečijem životu. Psihologinja je istaknula kako kateheta ne treba mjeriti kvalitetu susreta prema svom osjećaju, jer na njima je da siju i da se daju mladima koji su im povjereni, a na Bogu je da posijano raste i napreduje. Velika je stvar ako kateheta bude osnažen promijeniti perspektivu pristupa i gledanja na mlade, a to je ono što program Žive vatre daje.

Program Živa vatra i salezijanska odgojna metoda

Sljedeće predavanje održao je don Branko Bendra, provincijalni vikar Hrvatske salezijanske provincije koji je govorio o programu Žive vatre i salezijanskoj odgojnoj metodi. Don Branko je odmah na početku snažno naglasio kako je za ovaj put i program važan kateheta koji je sam „zapaljen“, onaj koji žari i koji je prije susreta s mladima, spreman biti s Isusom, odgovarajući na Isusov poziv da bude s njim, a tek nakon toga dolazi poslanje u svijet. Vrlo je dragocjen taj nutarnji prostor u osobi, mjesto klanjanja i druženja s Božjom riječi, to je temelj poslanja katehete, kako navodi i pobudnica Evangelii Gaudium. Istaknuo je dvije stvarnosti, kao prvo biti s Isusom i dati da nas On šalje. To je tzv. apostolska duhovnost don Bosca. Salezijanska odgojna karizma nije dana samo jednoj skupini, jednom krugu ljudi, ona je dar cijeloj Crkvi, koja je sakrament prisutnosti, naglasio je predavač. Don Branko je naveo 4 načina kako se taj sakrament očituje u katehezi. Prvo je: „salezijansko oko“ koje primjećuje i opaža, a tome koriste igre, aktivnosti, dinamika grupe kada kateheta upoznaje djecu i mlade, kako se igraju, kako se ponašaju, odnose jedni prema drugima. Kateheta je pozvan biti kontemplativan u akciji. On je u stanju prepoznati što je milost učinila u drugome, ali i terete, utege koje nosi mladi čovjek sa sobom. Kateheta je pozoran na stanje mladih i istovremeno pozoran i osjetljiv na poticaje Duha Svetoga. Drugo je: UHO – slušati, čuti, razumjeti, zato je važan krug unutar kojega se skupina okuplja i skuplja, ne masa koja ostaje nepoznata. Treće je „ne jadikuj“ na probleme s mladima, sve žalopojke treba staviti po strani. Četvrto: govori i navještaj. To je riječ koja je konkretna i u stanju je dotaknuti mlade iznutra, progovoriti njihovom srcu. Ona i provocira, izaziva i budi mladog čovjeka. Važno je da kateheta čini prvi korak, on nije pasivan, po tome mladi osjećaju da je kateheti stalo do njih, da im je blizak, a ne dalek i hladan. Don Bosco je uvijek naglašavao kako je upravo kateheta prvi oratorij, on je sakrament, osoba katehete je zapravo kateheza.

Forumi i radionice

Nakon predavanja don Branka uslijedili su forumi i radionice u manjim skupinama koje su vodili psihologinja Ivana Juzbašić, don Mihovil Kurkut i don Branko Bendra.

Misno slavlje u studentskoj kapeli Marije Majke Crkve predvodio je don Branka Bedra u koncelebraciji više svećenika. Uslijedio je zajednički ručak, nakon kojega se formacija nastavila kroz animaciju i podjelu iskustva, gdje su sudionici mogli na konkretan i jednostavan način doživjeti kako se teorija pretočila u praksu. Don Mihovil je predstavio program Žive vatre kroz Priručnik 1 i Priručnik 2 za katehete, kao i Dnevnik putovanja koji dobije svaki krizmanik u ruke kao svoj osobi dnevnik putovanja do sakramenta potvrde. Don Mihovil je naglasio kako je sve zapravo na osobi katehete i njegovom pristupu i polazištu. Važna je promjena perspektive i rad na sebi samog katehete, dakle poći iz perspektive i očekivanja djece i mladih, a ne od očekivanja i gledišta katehete. Svaki priručnik ima 12 kateheza koje je kateheta uvijek pozvan prilagoditi svojoj skupini, to je njegov zadatak. Materijali su bogati i digitalnim sadržajem, igrama, i zapravo su poticaj da se kateheta odvaži raditi i svoje vlastite materijale, jer vrijeme se mijenja, kateheta kao osoba se mijenja kao i mladi i djeca koji dolaze na katehetske susrete. Dnevnik putovanja je zapravo osobni dnevnik krizmanika i on je jedan osobni instrument koji je djelomično povezan s katehezama u priručnicima. To je ono što krizmanik nosi sa sobom kući i ostaje njemu na slobodu hoće li ga uopće i kada otvoriti i na njemu raditi. Cilj tog Dnevnika putovanje je da krizmanik poosobi putovanje prema sakramentu potvrde. Može u njemu nešto bilježiti, pročitati, zastati nad jednom rečenicom ili pitanjem, da ih se dotakne iznutra i pokrene. Da ne bude da su samo tijelom prisutni na susretu, nego da im se pokuša zahvatiti nutrina, srce i duša. Dnevnik su ocijenili sami mladi koji su imali priliku dati svoje mišljenje o njemu. Sudionici formacije imali su na kraju priliku sudjelovati na tzv. mini formativnim štandovima koje su vodili volonteri Kristina Jurković i Tin Tomić, zaposlenica izdavačke kuće Salesiana Iris Delić, don Mihovil i don Branko, a na kojima su dijelili dragocjena iskustva o vođenju mladih i djece prema sakramentima, osobito sakramentu ispovijedi i euharistije, zatim o molitvi, igrama u katehezi te o navještaju – kerigmi.

Prvi formativni susret kateheta u Đakovu koji je u središte stavio praćenje mladih na putu prema sakramentu potvrde uz pomoć programa Živa vatra, završio je molitvom u kasnim poslijepodnevnim satima. Sudionici su posvjedočili da su osnaženi i ohrabreni programom Živa vatra te da će pristupiti mladima koji su im povjereni osluškujući njihova pitanja i očekivanja u župnim zajednicama, školi i obitelji.