Petrinjska župa sv. Ivana Pavla II. svečano je u utorak, 22. listopada, proslavila blagdan svog nebeskog zaštitnika. Središnje misno slavlje kraj temelja buduće župne crkve predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu sa župnikom fra Antunom Radovanićem, župnikom in solidum Filipom Šabaljom, predsjednikom odbora za gradnju crkve fra Matom Bašićem i više svećenika.
Uz brojne okupljene vjernike, misi su nazočili i zamjenik župana sisačko-moslavačkog Mihael Jurić te petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes, a pjesmom je slavlje animirala Policijska klapa „Sv. Mihovil“.
Na početku, sve okupljene pozdravio je fra Antun, zahvalivši svima koji su pomogli u pripremi ovog slavlja, kao i trodnevnice koja mu je prethodila.
U homiliji, biskup je podsjetio kako je na ovaj datum prije punih 46 godina sv. Ivan Pavao II. slavio svoju prvu papinsku misu u bazilici svetoga Petra te je uputio znakovit poziv upravo mladima: „Otvorite vrata Kristu! Ne bojte se! Otvorite svoja srca Kristu, s njim ćete sve dobiti, ništa nećete izgubiti. Ne bojte se!“
„Koliko su značajne te riječi, najbolje se vidi po tome kako danas mnogi Europljani, a posebno mladi, napuštaju vjeru u Krista i odlaze, kao po zovu neke mode, u agnosticizam. Mnogi koji su započeli svoj mladi život u Katoličkoj Crkvi sada ju napuštaju, mediji su puni optužbi na račun Crkve i crkvenih ljudi, što opravdano, što još više neopravdano, i medijska se laž širi i ubire danak te se mnogi odvraćaju od Crkve i Krista. Ipak, najveći i najvažniji razlog da netko ostane u Crkvi i katoličkoj vjeri jest upravo u nama. Naš vjerodostojan život privlači, život svetaca privlači, a ne odbija. Primjer jedne svete Majke Terezije, svetog pape Ivana Pavla II., našeg svetog blaženika Alojzija Stepinca, kao i tolikih drugih mučenika – poput bl. Drinskih mučenica, bl. Miroslava Bulešića, naših svetih Leopolda Mandića, Marka Križevčanina, Nikole Tavelića – privlače. Međutim, samo jedan slučaj nekog bolesnog i perverznog svećenika, časne sestre, vjernika laika, pokreće nesagledivu lavinu odvraćanja od Crkve. Pa i u slučaju da je optužba lažna i dokaže se, bilo na crkvenom bilo na svjetovnom sudu, optuženikova nevinost, nitko mu se ne ispričava, nitko ga ne žali, nego još više svi u isti glas i dalje optužuju i na stup srama pribijaju nevine žrtve.
I samog su svetog papu Ivana Pavla II. prošle godine u njegovoj rodnoj Poljskoj oporbeni političari željeli osramotiti, optužujući ga za djela koja nikad nije počinio. Razotkriveni su da su time htjeli dobiti naklonost birača uoči parlamentarnih izbora“, upozorio je biskup, dodavši kako se ipak Poljaci nisu odrekli svog omiljenog Pape.
U nastavku, biskup je poručio kako je i nama Hrvatima papa Ivan Pavao II. velika svetinja. „Možemo reći da je on u povijesti našega naroda naš najveći prijatelj. I mi dobro znamo da se ne može nitko nabacivati blatom na njegov lik jer zapravo sam sebe tako najviše diskvalificira. Kako reče mudrac, zlato, ako i padne na njega blato, uvijek će ostati zlato. Ivan Pavao II. bio je i ostaje Veliki papa, jedan od najvećih na stolici svetoga Petra. Njegova je velika zasluga što je u istočnoj Europi pao komunistički sustav, bezbožna ideologija koja niječe Boga i podjarmljuje čovjeka i čitave narode. To se doista za njegova pontifikata dogodilo, premda na žalost još uvijek ima tih ostataka koji i dalje drže narode u pokornosti posredstvom te bezbožne ideologije, a i diktaturom koja sije smrt. Pogledajmo samo kako žive narodi u Aziji – Sjeverna Koreja i Kina, kako se progoni vjera na Kubi i u afričkim zemljama gdje je ta ideologija zavladala. Ne samo da se napadaju drugi narodi, vode ratovi i ubijaju stranci, nego se i vlastiti narod progoni, ubijaju se svećenici, misionari… Naš je najveći prijatelj papa Ivan Pavao II. postao u godinama koje su bile najteže u našoj povijesti: bili smo napadnuti i trpjeli smo agresiju, tako da smo bili izloženi ne samo ogromnim patnjama nego je bilo pitanje i našeg opstanka. I to je shvatio papa Ivan Pavao II., te nam je dao svesrdnu potporu. Došao je k nama, u Zagreb 1994., prije točno 30 godina, i rekao da Hrvatska ima pravo na samostalnost, tako da je to bio velik vjetar u leđa našim braniteljima i ukupnom hrvatskom narodu. Prije negoli je običaj i kako po protokolu Sveta Stolica ne postupa, papa Ivan Pavao II. bio je na čelu državnika koji su priznali Hrvatsku kao državu. Dan prije dana priznanja Europske zajednice, Vatikan je priznao Hrvatsku“, podsjetio je biskup na sva dobra koja je Ivan Pavao II. učinio za Hrvate.
Biskup je posebno istaknuo i kako je papa Ivan Pavao II. 1998. godine na Mariji Bistrici proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim. „I premda ga neprestano optužuju neki krugovi, iz svojih političkih interesa, papa Ivan Pavao II. nije se bojao niti ustuknuo pred tim pritiscima jer je znao da zastupa istinu“.
Na kraju, biskup je uputio apel na sve župljane da se uključe u gradnju ove župne crkve. „Mi gradimo crkvu svetog Ivana Pavla II., ovdje u Petrinji. Vidite, podigli smo temelje, ali sad trebamo graditi zidove pa krov itd. Nemamo sredstava, nego molimo da se svi uključe, posebno vi župljani, svojim darovima i donacijama, tako da ćemo sad nadalje korak po korak graditi kako ćemo moći. Neka ova gradnja bude i znak našeg zajedništva, ove naše župe, i naš simbol jedinstva, sloge i naše vjere. Sveti Ivan Pavao II. je to zaslužio, našu ljubav i žrtvu jer nam je dao mnogo“, zaključio je biskup.
Na kraju, okupljene su pozdravili i župnik Filip te predsjednik odbora za gradnju crkve, fra Mate.
Izvor: Sisačka biskupija
