Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, o 800. obljetnici zadobivanja rana sv. Franje Asiškoga na La Verni, u suradnji sa Svetim samostanom iz Asiza organizirala je dolazak relikvije sv. Franje u Republiku Hrvatsku u samostane i crkve gdje djeluju franjevci konventualci. Relikvije su u Hrvatsku stigle 30. rujna (u Split), obišle su potom Šibenik, Sisak, Vinkovce i Molve, a 10. i 11. listopada bile su u Zagrebu, u bazilici sv. Ante Padovanskoga na Svetom Duhu. Nakon Zagreba, mogle su se vidjeti u Puli (12. listopada) i na Cresu (13. listopada). Pratitelji relikvija na ovom hodočašću su fra Vladimir Vidović i fra Zvonimir Pervan koji su relikviju preuzeli u Asizu.
Stigme sv. Franje
Naime, od 2023. do 2026. franjevačka obitelj diljem svijeta slavi velike franjevačke jubileje. Ove godine slavi se 800 godina od čudesnog događaja na brdu La Verna kada je sv. Franjo Asiški imao mistično iskustvo susreta s Isusom Kristom koji mu se ukazao u obliku Serafa. Tada je primio stigme na svojem tijelu, tj. Isusove rane. Prema pisanim tragovima, sv. Franjo je prvi svetac koji je primio stigme, dar od Boga koji rijetki dobiju. Njegovi životopisci Toma Čelanski i sv. Bonaventura podrobno su opisali taj događaj o kojemu su svjedočila braća koja su sa sv. Franjom bila na brdu La Verna, kao i drugi Franjini suvremenici koji su ga nakon tog događaja imali priliku viđati. Iako je nastojao biti u skrovitosti i ne govoriti o tome, taj vidljivi znak bilo je nemoguće skrivati.
Sačuvane tkanine
Do danas su ostale sačuvane neke tkanine iz tog vremena kojima je sv. Franjo prekrivao rane, tj. stigme. Jedna od tih tkanina čuva se u relikvijaru u Sacro Conventu (Svetom samostanu) u Asizu gdje se ujedno čuvaju posmrtni ostatci Asiškog sveca, čija poruka i svjedočanstvo života i nakon osamsto godina snažno odjekuje u svijetu te čiji grob godišnje posjeti mnoštvo hodočasnika.
Knjige o sv. Franji i franjevaštvu
Kršćanska sadašnjost objavila je do sada niz knjiga koje govore o sv. Franji te franjevaštvu, od kojih neke u suizdanju s Hrvatskom kapucinskom provincijom sv. Leopolda Bogdana Mandića.
U knjizi Franjo Asiški: prohod (Jacques Dalarun) jezgrovitom raščlambom Franjinih spisa i djela Franjinih životopisaca autor Jacques Dalarun izdvaja ulomke koji prikazuju ili podsjećaju na crte i trenutke stajališta sv. Franje prema ženama i sv. Klari, ili usmjeruju na složen sustav prikazivanja žene i ženstvenosti, ili se služe kategorijama definiranima kao ženske kategorije. Čitanjem tih izvora ponovno se proučavaju i novim izričajima jasno određuju temeljni vidovi Franjina iskustva i vjerskoga hoda, kultura i obrazaca kojima se hrani i u kojima se izriče, razdoblja, skretanja, teškoće i suzdržanosti, što je izmjenično bivalo isticano prihvaćanjem i prevođenjem njegovih životopisaca i nastavljača.
Knjiga Franjevački poziv. Sinteza ideala sv. Franje i sv. Klare (Lazaro Iriarte, OFMCap) vrlo je važna za proučavanje franjevaštva u svijetu i u nas. Gotovo se kroz svako od sedamnaest poglavlja knjige protežu velike evanđeoske, kristološke, ekleziološke i karizmatske franjevačke teme i sadržaji, tako zorno vidljivi u životu dvoje Asižana, kao što su: franjevački oblik nasljedovanja Krista; otajstvo Kristova života u Franjinoj i Klarinoj pobožnosti; Krist prisutan u svojoj Crkvi; siromaštvo i poniznost kao specifičan način franjevačkog nasljedovanja Isusa Krista; put jednostavnosti i poslušna ljubav; evanđeosko bratstvo koje se otvara svim ljudima; franjevački apostolat i misionarska prisutnost.
Toj je knjizi prethodila knjiga Povijest franjevaštva istoga autora, vrsnoga poznavatelja franjevaštva, a koja pruža nezaobilazni temelj ne samo za upoznavanje činjenica vezanih uz život samoga Franje Asiškoga, nego i pojedinih grana i ogranaka njegova Reda. U Kršćanskoj se sadašnjosti može pronaći i zanimljiv zbornik Franjevci kapucini 400 godina u Zagrebu 1618. – 2018., Franjevci kapucini u Karlobagu 1713. – 2013.
O kapucinima, ogranku unutar Reda svetog Franje Asiškog, govori i roman Camino kapucina. Povijesni roman koji prati hodočasnika na Kapucinskom putu. Ova zadivljujuća i duboka knjižica, omogućuje postupno poniranje u pustolovnu povijest kapucinskog reda, pripovijeda o događajima iz života prvih kapucina, koji su se većim dijelom zbili u desetljeću koje se proteže od 1525. do 1535. godine. Na romansiran način opisani su događaji iz života dvojice rođene braće, Ljudevita i Rafaela, potomaka plemićke obitelji Tenaglia iz Fossombronea, zapravo mukotrpna povijest koju su glavni junaci proživjeli, otpori i protivštine na koje su nailazili u ostvarivanju svojeg nauma da postanu fratri kapucini. Camino kapucinâ govori o događajima koji nisu izmišljeni, nego su plod povijesnog istraživanja autora fra Sergia Lorenzinija, trenutačno provincijalnog ministra Provincije Marke.
Vrijedni je spomenuti i knjigu Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stoljeća (Franjo Emanuel Hoško) koja je svojevrsni vodič kroz sedam stoljetnu prošlost franjevaštva na tlu Hrvatske: od sjevernog Jadrana do Podunavlja. Ona je zbornik s dvadeset i jednom raspravom o zbivanjima i osobama koje su presudno obilježile franjevačku povijest na ovom tlu. Neke od tih rasprava razotkrivaju posve nepoznata poglavlja te povijesti, a druge se pak bave pitanjima i osobama koje su već poznate, ali ih pokazuju s motrišta s kojeg ih dosad nisu predstavljali drugi istražitelji.
Knjiga Franjevačko 13. stoljeće. Povijest, teologija, duhovnost (Daniel Patafta) bavi se, kako i sam naslov kaže, franjevačkim 13. stoljećem i kao takva je velik prinos kulturnoj, znanstvenoj, napose teološkoj i filozofskoj, kao i historiografskoj i općenito humanističkoj problematici toga doba. Autor je u knjizi pokazao rezultate svojeg detaljnog iščitavanja povijesnih i teoloških izvora kao i stručne literature, i onda plodove tih iscrpnih analiza predstavio na strukturiran, jasan i koncizan način. Osim spomenutih disciplina i područja, ova će knjiga obogatiti i širu javnost jer će u njoj uvijek moći pronaći obrazloženja o temeljima na kojima se izgradio i razvio franjevački red, kao i o utjecaju sv. Franje Asiškog na društvo, religiju i čovjekovu duhovnost. Razmatrajući cijeli niz temeljnih pitanja o početcima franjevačkoga reda, autor nam predstavlja kako se i u kojim uvjetima karizma svetoga Franje ucjepljuje u europsko društvo, te na koji se način ta, prvo mala zajednica, širi do neslućenih razmjera i mijenja iz temelja duhovno i civilizacijsko lice Europe.
O sv. Franji iz knjige Povijest franjevaštva (Lazaro Iriarte)
Dok je jednoga dana molio pred slikom Raspetog u derutnoj crkvici sv. Damjana, čuo je Kristov glas koji mu je naredio: »Franjo, idi i popravi moju crkvu!« Slijedio je zatim raskid s ocem i potpuno odricanje pred biskupom. Tijekom tri godine, uzdržavajući se prošnjom i od ljudi držan ludim, posvetio se obnovi crkava u okolici Asiza, dok jednoga dana, možda na blagdan sv. Luke (18. listopada) 1208., slušajući evanđeosko čitanje o slanju učenikâ,9 nije otkrio svoj konačni poziv: »živjeti po obliku svetog evanđelja« (Oporuka). Odbacivši odjeću hodočasnika koju je do tada nosio i odjenuvši jednostavnu tuniku s pojasom, bez obuće na nogama, naviještao je Božje kraljevstvo i pozivao na obraćenje. Tada mu se pridružiše prvi »drugovi« spremni dijeliti njegov način života: Bernard Kvintavalski, Petar Katanski, Egidije Asiški i drugi.
Krhke tjelesne građe i plemenite naravi, Franju su resile profinjena tankoćutnost i bogata mašta, no isto tako i oštroumnost, misaona sposobnost i odlučna volja, premda je kod njega bilo i oscilacija u raspoloženju, svojstvenih njegovoj razdražljivoj naravi. Tome su se pridodavali osjećaj za konkretnost i neposredno uživljavanje u stvarne situacije, kao i iskreno i slobodno držanje pred osobama i događajima, zbog čega je uvijek bio to što jest. Bio je pjesnička duša, volio je život i prirodu, umio je razabrati jezik stvari i, pod utjecajem vjere, otkrivao je bez ikakvog napora prisutnost Boga u svemu stvorenom.