Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske svečano je proglašena papinskom manjom bazilikom u subotu, 12. listopada 2024, uz sudjelovanje više od tisuću vjernika. Središnjoj proslavi prethodila je bogata trodnevica, a misu proglašenja predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić uz koncelebraciju apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Lingue, zadarskoga nadbiskupa mons. Milana Zgrablića, pomoćnog biskupa banjalučkog u miru mons. Marka Semrena te sudjelovanje oko devedeset svećenika. Misno slavlje animirali su ministriranjem franjevački bogoslovi, a liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor pod ravnanjem fra Jure Župića i sestre Jelene Mijić.
Prije početka misnoga slavlja riječ pozdrava i dobrodošlice uputio je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše koji istaknuo da se radi o danu koji je višestruko važan i koji će ostati upisan u povijesti, ali i srcima svih onih koji su sudjelovali u slavlju, a potom je pozdravio sve prisutne po redu i časti: biskupe, provincijale, predstavnike civilnih vlasti, prisutne provincijalke, časne sestre i svećenike, a naročito one fratre koji su djelovali u ovoj župi i tako svojim radom i životom pripomogli da dođe do uzdignuća ove crkve na čast bazilike. Istaknuo je kako su radost, ponos i veselje s razlogom veliki i zajednički za sve članove ove franjevačke provincije, kao i za župljane ove župe te zaželio da sve fratre, a naročito one koji će djelovati na području ove župe i dalje prati zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske i svetoga oca Franje. „Nadam se i iskreno želim da dodjela naslova bazilike ovoj crkvi svima bude još veći poticaj dolaziti u ovu crkvu na molitvu i susret s Kristom i njegovom majkom“, rekao je provincijal te zaključio da se nada kako ćemo dobivati obilje milosti, oproštenja i snage da u ovom svijetu nastavimo živjeti svoju duhovnost i svjedočiti Krista te tako činiti ovaj svijet ljepšim. Nadbiskup je na početku misnoga slavlja pojasnio kako je sveti otac uzdignućem ove crkve na razinu bazilike htio istu još tješnje povezati s Petrovim nasljednikom i dati joj uzvišenije mjesto među crkvama te sve pozvao da mole Gospodina da obdan i obnoć njegove oči budu uprte u sve one koji će u ovu crkvu dolaziti. Prije pokajničkog čina apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua pročitao je Dekret Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata o podjeljivanju naslova i uzdizanju ove crkve na čast papinske manje bazilike. Nakon nuncijeva čitanja dekreta isti je bio izložen na pripremljenom mjestu na samom ulasku u prezbiterij.
Na početku homilije nadbiskup Križić je pojasnio da u centru ove proslave stoji lik Blažene Djevice Marije nazvane Čudotvorna Gospa Sinjska koja je srce ove crkve i bez koja ona ne bi bila ni svetište, ni bazilika. „Hodočasnici su Mariju u ovom svetištu posebno otkrili kao majku milosti, kao zdravlje bolesnih, utjehu žalosnih, kao pomoćnicu u svim nevoljama“ ističe nadbiskup i podsjeća kako majka svom djetetu ne daje samo fizički život, nego i onaj duhovni koji se dobiva odgojem po kojem se osobi usađuju uzvišene vrijednosti. U dvorani Posljednje večere Isus govori kako je žena žalosna kada rađa, ali kada rodi dijete više se ne sjeća muke zbog radosti što je rodila čovjeka. Ovime Isus želi reći da najveća patnja majke nije roditi dijete, već odgojiti čovjeka u tom djetetu, a poseban je napor potreban i kako bi se odgojilo Boga u tom djetetu. Opće je poznato da ako roditelji drže do Boga i dijete će držati, ali je i obratno istina. Isus u evađelju govori kako su blaženi oni koji riječ Božju slušaju i čuvaju, a i da su njegovi brat, sestra i majka oni koji Božju volju vrše. Ovime se Isus nije htio ni na koji način odreći svoje majke, nego naglasiti da je najbitnije slušati Božju riječ i u život je provoditi, a upravo je Marija najizvrsnije Bogu vjerovala. „Vjerovati Božjoj riječi i vršiti njegovu volju najveće je blaženstvo“, ponavlja nadbiskup te nastavlja podsjećajući da je Marija Božju riječ čuvala u svom srcu koje je u Bibliji prikazano kao organ pamćenja. Kada nešto uđe duboko u srce, to se ne zaboravlja, a upravo u ovom su kontekstu važni i roditeljski primjeri koji ulaze u srce djece i u njemu odzvanjaju tokom čitavoga života. „Tko sluša riječ Božju srcem, taj se onda trudi po toj riječi i živjeti“, apostrofira nadbiskup i pojašnjava da će takva osoba prije važnih životnih odluka uvijek konzultirati Boga i učiniti onako kako on od nje traži. Evanđelja predstavljaju Mariju kao osobu koja je postigla ideal fina i velika srca bez kojega nema prave majke. Mariju nam je Isus ostavio za majku jer je njezino srce bilo prepuno Boga i njegove ljubavi, a takva ljubav čini istinska čuda u prilog svoje djece. Iskustvo ove majčinske ljubavi ima svaki kršćanin koji se utječe Mariji, a istinu te iste ljubavi svjedoče mnoga čudesa u marijanskim svetištima među kojima je i svetište Gospe Sinjske. „Braćo i sestre, molit ćemo u ovoj svetoj misi da iskustvo Marijina zagovora dožive svi oni koji će pohoditi Mariju u ovom svetištu, koje je njoj u čast uzdignuto u naslov bazilike“ pozvao je nadbiskup i zamolio da Marija sve zagovora i vodi putem Isusovim.
Po završetku popričesne molitve pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Edvard Punda pročitao je dekret o proglašenju gvardijana Gospinoga svetišta u Sinju fra Marinka Vukmana rektorom manje bazilike. Prije svečanoga blagoslova prisutnima se obratio prvi rektor sinjske bazilike fra Marinko i emotivno istaknuo: „Ovaj dan bit će upisan zlatnim slovima u povijest naše crkve, župe i samostana, Gospina i alkarskog Sinja, nadbiskupije, franjevačke Provincije, Cetinske krajine i domovine nam Hrvatske.“ U prvom se redu zahvalio nadbiskupu na predvođenju misnoga slavlja, nunciju na čitanju dekreta i predstavljanju svetoga oca pape Franje, ostalim prisutnim biskupima, provincijalima i provincijalkama te braći svećenicima. Rektor je također izrazio zahvalnost predstavnicima građanskih vlasti, uključujući izaslanike Predsjednika Sabora, Vlade i države, potpredsjednika Vlade, ministre, saborske zastupnike, župana, dožupana, gradonačelnika Sinja te ostale gradonačelnike, načelnike i ravnatelje. Posebno je zahvalio i župniku fra Antoniu Mravku na ideji i pripremi cjelovite dokumentacije za proglašenje bazilike i ostalim suradnicima koji su pomogli kod pripreme dokumentacije i izrade grba. Također je zahvalio svim svećenicima koji su sudjelovali u trodnevici, a naročito onima koji su ispovijedali, svim pjevačima, bogoslovima, sjemeništarcima, lektorima i volonterima koji su pridonijeli da priprava, ali i samo slavlje proglašenja prođe u ovako svečanom tonu. Na samom kraju izražava zahvalnost vjernom narodu na pobožnom i radosnom sudjelovanju u svetoj misi, predstavnicima crkvenih i svjetovnih medija te svim hodočasnicima na molitvi i podršci. Fra Marinko ovom je prigodom obećao revno i odgovorno vršiti službu rektora bazilike Čudotvorne Gospe Sinjske, a potom su uručeni prigodni pokloni biskupima nakon čega je sav narod zapjevao pjesmu „O Gospe Sinjska“. Budući da se radi o događaju nacionalnoga značaja nakon završnoga blagoslova, prije otpusta, otpjevana je i himna Republike Hrvatske „Lijepa naša“.
Uz ovaj događaj uzdignuća crkve na čast bazilike Dikasterij je dao i određene datume u kojima vjernici mogu, uz uobičajene uvjete, dobiti potpuni oprost. Radi se o sljedećim datumima: dan posvete ove bazilike koji se obilježava 21. svibnja, dan patrona ove bazilike, odnosno Velika Gospa, 15. kolovoza, svetkovina svetih apostola Petra i Pavla, 29. lipnja i godišnjica dodjele naslova manje bazilike ovoj crkvi, a to je datum 17. travnja. Uz ova četiri datuma u kojima se može dobiti potpuni oprost daje se mogućnost mjesnom biskupu da izabere još jedan datum. Na prijedlog otaca franjevaca nadbiskup Zdenko Križić odredio je da to bude svetkovina sv. Franje, 4. listopada. Svaki vjernik može izabrati još jedan datum u kojem može dobiti potpuni oprost uz uobičajene uvjete, a to su: pohoditi ovu baziliku, sudjelovati na bogoštvolju, izmoliti „Vjerovanje“ i „Oče naš“, molitvu na nakanu svetog Oca uz prethodnu ispovijed i svetu pričest.
Tekst: Danijela Musulin
