Prigodom blagdana Uzvišenja svetoga Križa i spomendana Blažene Djevice Marije žalosne, u nedjelju 15. rujna 2024. požeški biskup emeritus Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u daruvarskoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva i na glavnom gradskom trgu blagoslovio vraćeni križ koji su komunističke vlasti uklonile 1948. godine. Biskup je u pozdravu izrazio radost što je ponovno s Daruvarčanima, istaknuvši da u ovom slavlju povezujemo blagdan Uzvišenja svetoga Križa i spomendan BDM žalosne sa 76. obljetnicom uklanjanja križa s daruvarskoga glavnoga trga i njegova ponovnoga postavljanja na isti trg. Riječ je o križu, otajstvu patnje i trpljenja. To nedokučivo, duboko, teško, nerazumljivo otajstvo, rasvijetlio je Isus Krist u čijem se križu sve to na svoj način zgusnulo i u kojem nam je Bog obznanio kako nije daleko od naših patnji nego da upravo kroz njih u Isusu Kristu ostvaruje svoj najveći naum – oslobođenje čovjeka od same smrti. Želio bih zajedno s vama zahvaliti Gospodinu za djelo njegove ljubavi koje je ostvario u Isusovu križu, zahvaliti svima koji su smatrali prikladnim da se vrati križ na glavni daruvarski trg i da on ponovno bude pred očima građana ovoga grada kako bi se kad prolaze kraj njega podsjetili tko su oni u Isusovu križu, kazao je biskup Antun.

Polazeći od Isusova pitanja učenicima u naviještenom evanđelju „što kažu ljudi tko sam ja?“, biskup je ustvrdio kako to Gospodinovo svojevrsno ispitivanje javnog mnijenja ima za svrhu da po onom što misle ljudi o njemu otkriju tko su zapravo oni sami. U njemu, naime, Bog nam je progovorio tko smo i to ne nekim laganim putem, nego baš putem patnje. Objavivši u Isusu Kristu da je on Bog koji je spreman Sina svoga dati u smrt na križ radi čovjeka da bi ga oslobodio njegove osuđenosti na smrt Bog nam je očitovao kako nije ravnodušno biće s obzirom na čovjeka, a osobito na naše patnje, trpljenja i umiranja, potvrdio da smo mu dragocjena bića. U Isusu Kristu stao je uz nas na najmračnijoj strani našeg postojanja, na granici umiranja i smrti gdje ništa ne znamo i ne možemo. Isusovo pitanje učenicima „tko sam ja“ išlo je za tim da raskrinka učenike u njihovim krivim očekivanjima. Oni su, naime, bili sastavni dio onodobnog društva koje je očekivalo Božjeg poslanika, Mesiju, koji bi u Božje ime uspostavio vladavinu moći, pobjede Božje nad svim političkim i drugim ljudskim tvorevinama koje su u ono doba činile život nedostojnim. Isus, nakon što je dobio odgovor od učenika da ljudi smatraju kako je on ili Ilija ili Ivan Krstitelj ili netko drugi od proroka započinje govor o svojoj patnji, muci i smrti. Sin čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Petru se ne sviđa takav Isus pa ga odvraća od spomenutog puta. Nikome Isus nije rekao tako grubu riječ kao Petru na taj njegov pokušaj: „Nosi se od mene sotono jer ti nije na pameti Božje nego ljudsko“. Istina je da u trpljenju postoji nešto što je protivno životu, gubitničko, ali je daleko snažnije ono što služi pobjedi života. Naime, Isus je dragovoljno prihvatio trpljenje kao put prema pobjedi i uskrsnuću. On patnjom i trpljenjem ulazi u najdublje odrednice života. Jer život se ostvaruje ljubavlju koja je u biti umiranje, polaganje života za drugoga. Tamo gdje nema umiranja u obitelji i drugdje, gdje nema ljubavi koja se žrtvuje za drugoga, nema ni sadašnjosti ni budućnosti, nema života. Tu je mrak, gubitništvo. A ondje gdje se dragovoljno prihvaća patnju i trpljenje za drugoga, pobjeđuje život. To je Isusova proslava, proslava Božje ljubavi jače od same smrti, istaknuo je biskup.

Potom je zapitao što zapravo želimo s križem na glavnom trgu u Daruvaru? Kazao je kako je župnik Mijo Ettinger zapisao u Spomenici daruvarske župe da su 1907. godine volovi uljaničkog vlastelinstva porušili križ na glavnom daruvarskom trgu. Tada je izrađen novi križ i ponovno postavljen na to mjesto. No, godine 1948. komunistička ideologija nije željela gledati križ na javnom mjestu pa su ga nakon onoga što su volovi porušili 1907. i bio popravljen sada oni uklonili s trga. Netko bi mogao primijetiti da nisu svi Daruvarčani kršćani, te ako križ nekome smeta valja im ga maknuti ispred očiju. Biskup je istaknuo kako križ može smetati samo onome tko ne razumije čega je i koga on znak. Kad god netko prolazi trgom i pogleda križ prepoznaje kako postoji Bog koji nije ravnodušan prema čovjeku, nego je suosjećajan s našim patnjama. Zar bi to trebalo nekome smetati? Drugi razlog je povijesno-kulturne, civilizacijske naravi: vratimo daruvarskom trgu izgled koji su mu dali naši prethodnici i na taj način posvjedočili identitet ovoga grada. Zašto bismo se odrekli onoga kako su naši stari zamislili glavni trg i očitovali svoj pristup čovjeku, koji nam je objavljen u Isusu Kristu. Njegov križ je izazov da se svaki prolaznik daruvarskim glavnim trgom zapita: „A tko sam ja?“ i pronađe odgovor u Isusovu djelu ljubavi na križu za nas, po kojem je čovjek uspostavljen u svoje najveće dostojanstvo koje može udijeliti samo ljubav jača od smrti. Biskup je potaknuo sudionike slavlja neka im ponovno postavljanje križa na daruvarski glavni trg bude prigoda da se temeljito i ozbiljno zapitaju pred svojom savješću i Bogom: tko sam ja po svojoj pojavi na ovom svijetu bez ikakve svoje zasluge, tko sam kroz ono što činim, ostvarujem, napose kroz ono negativno, sebično i zločesto? To su pitanja koja ne smijemo ostaviti nekome drugome, nego ih postaviti sebi, a onda pogledati križ Isusov i reći: znam tko sam u svemu tome kad svrnem oči k tebi, Isuse, koji si ljubav moćnija od smrti, i sebe povjerim toj tvojoj moći na križu. Tada najtočnije znam tko sam: biće koje Bog unatoč slabostima i zloćama voli. Bog je izabrao put trpljenja i smrti sina svoga Isusa Krista da bi nas priveo k pobjedi, proslavi i uskrsnuću, kako onda to neće biti i moj put, zapitao je biskup. Potrudimo se da po riječi sv. Jakova apostola u današnjem drugom čitanju navedenu vjeru posvjedočimo djelima plemenitosti, dobrote, ljubavi prema svakom čovjeku. Tko god on bio, kojoj god naciji ili vjeri pripadao. Jer svi smo Božja stvorenja i nikoga se Bog nije odrekao. Raširene ruke Isusove na križu grle svakog čovjeka. Neka to razumiju svi koji prolaze kraj ovog križa i neka ih on potakne da zaista budu dublje povezani s Bogom, osobito u svojim patnjama pa da i oni s Isusom Kristom budu pobjednici. „Marijo, Isusova Majko, koja si pod križem i nas sve primila za svoje sinove i kćeri pomozi da u Daruvaru bude što više ljudi po mjeri Isusova križa, mjeri njegove pobjedničke ljubavi na križu“, zaključio je biskup Antun.

Nakon popričesne molitve sudionici slavlja su po kišnom vremenu uputili se prema novopostavljenom križu, kojega je biskup Antun blagoslovio. Pridružio im se i pravoslavni daruvarski paroh Đorđe Teodorović u nadi da će uskoro biti na taj isti trg vraćen i pravoslavni križ. Župnik Ivan Popić na kraju je zahvalio napose gradskom poglavarstvu na čelu s gradonačelnikom Damirom Lneničekom za razumijevanje i sve što su poduzeli za povrat križa, kao i biskupu Antunu za predvođenje svetog slavlja. 

Izvor: Požeška biskupija