Osamdeset i prva obljetnica stradanja Zrinjana obilježena je na blagdan Male Gospe, u nedjelju, 8. rujna u Zrinu. Već tradicionalno, od 1996. godine, preostali Zrinjani i njihovi potomci sjećaju se događaja iz rujna 1943. godine kada su partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranile povratak u Zrin.
Program obilježavanja započeo je molitvom pred križem podno starog rada, a slijedio je mimohod do spomen-crkve Našašća sv. Križa ispred koje je misno slavlje predvodio porečki i pulski biskup Ivan Štironja u zajedništvu s krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, domaćim biskupom Vladom Košićem, zrinskim župnikom Darijom Stankovićem i više svećenika.
Ova obljetnica okupila je hodočasnike iz Hrvatske, Australije, Njemačke, Kanade, Bosne i Hercegovine i Vojvodine, prognane Zrinjane, njihove potomke te prijatelje Zrina. Među prisutnima su bili i najstariji živi Zrinjani, Marija Verveger r. Puškarić, koja ima 102 godine, i Andrija Feketić, star 95 godina. Obilježavanju su nazočili i predstavnici državnih, županijskih i općinskih vlasti, kao i pripadnici hrvatske vojske i policije, dok je misu animirao župni zbor iz Ivanić-Grada.
Na početku sve okupljene, a posebno Zrinjane i potomke prognanih Zrinjana koji ovdje oplakuju svoje najmilije, pozdravio je biskup Košić pozvavši na molitvu kako se ove nevine žrtve nikad ne bi zaboravile. Biskup je poručio i kako je ovo okupljanje poruka hrvatskoj javnosti da svi mi stojimo uz istinu što se ovdje dogodilo.
U homiliji biskup Štironja istaknuo je kako je Zrin jedna od mnoštva Kalvarija hrvatskog naroda. „Prije nekoliko godina, u prigodi jednog posjeta Sisku, biskup Vlado mi je poklonio knjigu o povijesti Zrina i stradanju Zrinjana. Bio je to moj prvi susret s ovim mjestom. Vrativši se kući u Hercegovinu, toga istog popodneva i noći pročitao sam knjigu. Nisam je zapravo ispustio iz ruku dok je nisam cijelu pročitao. Bio je to moj prvi susret sa „Žrtvama genocida u Zrinu“, koji se dogodio o blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije te kobne 1943. Nije mi poznato da se igdje u svijetu dogodio tako krvav pokolj o Rođendanu Blažene Gospe i to od onih koji se predstavljaju da časte Bogorodicu. Strašno mi je zazvučala rečenica: Na Malu Gospu 1943., zvona župne crkve su zadnji put zvonila i zadnji put je održana procesija kod crkve Svete Marije Magdalene. Idući dan, Zrin je izbrisan s lica zemlje. Nimalo manje tužna spoznaja bila je to da se nakon Domovinskog rata i uspostave Hrvatske države nije ništa učinilo kako bi se barem donekle ispravila nepravda, i kako bi se Zrinjanima vratila oduzeta imovina te se konačno u Zrin na svoja ognjišta vrati hrvatski živalj i život, da se vrate barem oni koji to žele“.
U nastavku biskup je ustvrdio kako smo se danas ovdje okupili u vjeri u Isusa Krista, Uskrsloga Gospodina našega, Spasitelja i Otkupitelja. „Zato dopustimo da svjetlo Uskrsloga Isusa u potpunosti obasja ovo mjesto i razbije kalvarijsku tamu i zlo. Kaže sv. Jakov: Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube. Dragi moji Zrinjani! Nije mi strana vaša patnja i tragedija. Strahote koje su pogodile ovo vaše mjesto i vaše obitelji, pogodile su, nažalost i bezbroj mjesta i bezbroj obitelji širom naše domovine Hrvatske, Bosne i Hercegovine pa i dalje gdje žive Hrvati. Pa i osobno mogu posvjedočiti o sličnoj tragediji kako svoga rodnog kraja tako i svoje obitelji. No moram posvjedočiti još nešto važnije a to je da je Bogu moguće dati da iz staroga panja nikne mladica i da iz pepela nikne život. Nije li se to dogodilo i ovdje. Ova divna crkva je potvrda da se na Kalvariji rađa život, da umjesto tame dolazi svjetlost, da Kalvarija mijenja lice, umjesto smrti postaje mjesto života, umjesto poraza postaje mjesto pobjede. Umjesto: Raspi, raspni ga, odjekuje: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine, Uskrsnuo je, nije ovdje; Što tražite mrtvoga među živima? Uz ovu podignutu crkvu koja je vidljivi znak podizanja iz pepela i početak novoga života u Zrinu, vi ste kao potomci pobijenih Zrinjana također znak Božje brige za vas. Roditelji nekih od vas, protjerani su kao djeca iz ovoga mjesta, danas su tu kao ponosni i čestiti ljudi. Iz pobijenih i prognanih obitelji sa Zrina, brojni su sinovi i kćeri koje je Bog učinio bogatašima u vjeri i baštinicima novoga života u Isusu. Neka mi bude dopušteno spomenuti barem jednoga, a to je naš biskup Ivica, čiji su roditelji kao djeca protjerani sa Zrina, i na čijoj su se obitelji obistinile riječi 126. psalma: Išli su, išli plačući noseći sjeme sjetveno, vraćat će se s pjesmom noseći, noseći snoplje svoje. Ovakvih primjera je više među vama danas ovdje“.
Govoreći o današnjem blagdanu propovjednik je rekao kako kao pomoć i primjer vjere na putu obraćenja stoji Blažena Djevica Marija čiji rođendan danas Crkva slavi. „Kao što je Bog učinio čudesan zahvat u trenutku njezina začeća u utrobi majke Ane, kao što je učinio čudesan zahvat u trenutku kad je začela svoga Sina Isusa, tako je spreman učiniti čudesan zahvat obraćenja u srcu svakoga čovjeka. Molimo danas na tu nakanu, da se ovakvo zlo nikomu i nikada ne dogodi. Kao što je Gospa stajala na Kalvariji pod križem svoga Sina Isusa, tako stoji na ovoj našoj Kalvariji, gleda u moje i tvoje lice moleći za nas i predajući svome Sinu sva naša trpljenja i boli. Molimo je da našoj domovini i svim ljudima izmoli milost kako bi Isus stavio ruke na gluhe mucavce u znak ozdravljenja, obraćenja i prihvaćanja istine“, zaključio je na kraju.
Nakon popričesne molitve riječi zahvale u ime Zrinjana izrekao je biskup Petanjak. On je zahvalio biskupu Štironji na dolasku i izrečenim riječima, domaćem biskupu Košiću na tome što ustrajno drži uspomenu na Zrin i Zrinjane te svima koji su se ugradili u ovo obilježavanje.
Izvor: Sisačka biskupija
