Kao u vremenima jednoumlja i danas su neki stavovi poželjni i napredni. Tako, ako govorite da nastupaju klimatske promjene za koje je kriv samo čovjek, te ako katastrofično tvrdite da će se proces zagrijavanja zemlje nepovratno povećavati, ako u narednim godinama potpuno ne izbacimo fosilna goriva, onda – prema onome što nam se nameće – zastupate znanstveno dokazana i napredna mišljenja. Hm. Međutim, drugi (čiji se glas manje čuje) reći će da je velikih klimatskih promjena u povijesti zemlje bilo silno mnoštvo, pa i onda kada ljudska vrsta nije ni postojala.
Brinemo se oko klimatskih promjena. Dobro. Primjećujemo li, međutim, kako nastupaju sve veće i veće promjene u međuljudskim odnosima. Evo. Udaljavamo se jedni od drugih. Društvene mreže, Internet, pametni telefoni sa svim svojim aplikacijama daju nam privid društvenoga života, daju nam iluziju međusobne povezanosti. A mi smo, zapravo, strašno osamljeni. Pogledajte, kojiput je potrebno telefonom se najaviti rođenom bratu, ako čovjek želi naići na kavu. Nadalje, (pre)opterećeni smo reklamama da trebamo imati više, jače, bolje, „ultimativno“ (što god to značilo). Kao da gubimo sami sebe, svoju duhovnu stranu, kao da postajemo bića na daljinsko upravljanje kojima netko određuje što željeti, kako se odijevati, na koji način razmišljati. Gdje smo to mi? Gdje je tu čovjek?
Više od klimatskih promjena trebaju nas brinuti promjene u nama i oko nas, one promjene koje nas čine manje ljudima, manje osobama, manje samostalnima, manje usmjerenima prema vlastitoj obitelji. Trebali bismo težiti za tim da budemo ljudi koji se znaju radovati običnim, jednostavnim stvarima, da budemo ljudi koji radosno i predano i s ljubavlju vrše svoje obiteljske i profesionalne obveze, koji se raduju običnom, redovnom životu, bez blještavila reklama i bez buke koja oštećuje sluh.
Ako budemo istinski ljudi, ako budemo ispunjeni dobrotom i ljubavlju, ako ne budemo hlepili samo za (ispraznim) užicima, bit ćemo u sebi mirni i zadovoljni, bit ćemo sretni ljudi. A u tome slučaju će sigurno i naš okoliš biti zaštićen od svih loših, pa i klimatskih, promjena.
Tekst: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin / Foto: Pixabay
Izvor: vjeraidjela.com