Župa Gologorica, u Pićanskom dekanatu, u središnjoj Istri, proslavila je, uz svetkovinu svojih nebeskih zaštitnika sv. Petra i Pavla ap., u subotu, 29. lipnja, 700. obljetnicu od prvog spomena župe te je tom prigodom posvećena Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Svečanu euharistiju predvodio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, uz koncelebraciju župnika domaćina Janeza Barboriča, bivših župnika te svećenika iz okolnih župa.
Nakon mise održana je procesija s kipom Majke Božje do groblja i tamošnje crkve Svih svetih, a zatim do crkve Svete Marije „kod lokve“ gdje je biskup izmolio posvetnu molitvu.
Biskup je na početku homilije izrazio zahvalnost Bogu za 700 godina dugu povijest koju su na tome mjestu generacije ispisivale svojim životima a time i prenosile vjeru, „zahvalnost za tu povorku ljudi, djedova i pradjedova, očeva i majki, sinova i kćeri koji su s generacije na generaciju prenosili vjeru i ostavili nam divne uspomene. Tu su, dakako, uključeni i toliki svećenici i biskupi koji su ostavili svoje tragove.“ Napomenuo je da je to misa zahvale za sve prethodne te za sadašnju generaciju žitelja toga mjesta.
Pohvalio je projekt izdavanja monografije o mjestu, pod naslovom „Gologorica prošlost i sadašnjost“ koje je predstavljena na uočnicu proslave, istaknuvši da zajedništvo zaslužuje najveće čestitke jer „sedam stoljetni jubilej župe je sedam stoljetni jubilej zajedništva generacija koje se nisu susretale ali su djelovale u istom pravcu. To je najljepše djelo koje valja nastaviti, upravo to zajedništvo“.
Biskup je u nastavku izrekao zahvalnost nebeskim zaštitnicima Petru i Pavlu, „koji su kao vjerni zagovornici pratili lađu ove župe na njezinim tihim i uzburkanim morima. Samo Bog zna pravu povijest, onu tihe bonace kao i one bure i oluje koje su nastajale zbog raznoraznih razloga. Zahvalni smo Bogu i za te životne kušnje, padove i podizanja, poraze i pobjede. Sve su one imale svoj duboki smisao, pomogle da shvatimo da smo samo ljudi, krhki i često nemoćni”, rekao je biskup.
U nastavku je podsjetio na glave odlike prvaka apostola. “Iz života sv. Petra imamo puno toga učiti: rasti u vjeri, kajati se i počinjati od početka. Važno je to za svakoga od nas: Biti otvoren prema Božjoj riječi, biti otvoren prema Isusu, kajati se, podizati se iz svojih svakodnevnih padova, uz Božju pomoć i pomoć braće i sestara počinjati od početka, rasti i uzrasti do vječnosti. “
Govoreći o sv. Pavlu, biskup je istaknuo najpoznatiju rečenicu koju nam je taj veliki apostol ostavio, ono što je najveća težnja svakoga kršćanina, “u poslanici Timoteju o sebi Pavao kaže ‘Dobar sam boj bio, trku završio vjeru sačuvao.’ To je ono što zasigurno svi želimo, pobijediti u svim životnim kušnjama i bitkama, vjeru sačuvati i zaslužiti vijenac pravednosti.“
„Ova visoka godišnjica župnoga slavlja prigoda je da promislimo o svom životu, o svojoj vjeri o svojim životnim bitkama, prigoda je za kajanje, preispitivanje života, osobnoga i obiteljskoga, prigoda da se upitamo o svojoj vjeri, da se obnovimo, obratimo i da osvježeni i okrijepljeni svetim sakramentima nastavimo svoj hod prema konačnom cilju spasenja kako bismo poput svetog Pavla dobili vijenac pravednosti.“ „Vidimo zapravo da su ova divna dva lika Crkve prvoga stoljeća istinski svjetionici koji snažno svijetle i pokazuju put prema sigurnoj luci Spasenja. Kao što je Bog govorio njima na čudesan način, tako danas i nama progovara divnim svjedočanstvima njihova života“, napomenuo je propovjednik.
Citirajući Djela apostolska biskup je podsjetio na vrijeme Herodova zlostavljanja Crkve i Petrova utamničenja te je istaknuo da se Crkva tada svesrdno moli, Crkva je na molitvu pozvana kako tada tako i danas. „I zato smo se i mi okupili moliti, slaviti, zahvaljivati. Anđeo Božji, oslobodio je Petra okova i dvojice vojnika koji su ga danonoćno čuvali. A čovjek je, zapravo, najjači kada oprosti, kada dopusti da ga milosrdni Isus zahvati svojim spasonosnim vapajem, ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’. To je ono što Crkva nastavlja moliti. Moliti i za progonitelje, moliti i za neprijatelje. I zato je Crkva najjača upravo kad tako moli i kad oprašta.“
Mons. Štironja je nadalje podsjetio kako Isus pita svoje učenike, ‘ Što govore ljudi tko je Sin čovječji? Na kraju pita: ‘A vi, što vi kažete tko sam ja?’ “Ovo pitanje već sedam stoljeća odzvanja ovim mjestom. Isus i nas, naše generacije pita: ‘Tko sam ja u vašem životu, u vašoj svakodnevnici?’”, podsjetio je propovjednik te nastavio “I nije dovoljno odgovoriti samo riječima, lijepo uređenom knjigom, i to je važno, ali je ipak najvažnije svjedočanstvo kršćanskoga života, djelima vjere, nade i ljubavi, milosrđa i praštanja, potvrditi da smo kršćani.”
“Isus meni i tebi nama ovdje nazočnima i svima postavlja isto pitanje volimo li ga više od onih koji se ne zovu kršćanima”, napomenuo je biskup Ivan, te nadodao “Kršćanin je sadržaj, ime koje je ispunjeno sadržajem Božjim, odnosno onim što Bog želi od nas.“
Propovjednik se je nadalje obratio prisutnim očevima i majkama, „Vi ste ta stijena poput Petra u svojoj obitelji na kojoj se gradi vjera vaših sinova i unuka. Zato je važno koliko je čvrsta vaša vjera, zato je važno jeste li spremni tu vjeru prenijeti na buduća pokoljenja i predati je još bolje i još savršenije, još jaču nego što je bila kod naših predaka. Nažalost, bilježimo na sve strane kako ta vjera u naše vrijeme malakše. Kršćanstvo i kršćani malakšu. Ljubav i nada nemaju prostora u srcu današnjeg modernog, naprednog, civiliziranog čovjeka. Da li nam to ide u prilog? Da li je to nešto čime se možemo hvaliti?“
„Osobno, mislim, ne“, rekao je biskup te je naglasio kako je to „poziv da učinimo zaokret, da učinimo najvažniji korak u svome životu, a to je uputiti se prema Bogu i onim vrijednostima koje je Bog posijao u naša srca.“
„Petar nakon zahvata Duha Svetoga postaje autentični svjedok Kristova uskrsnuća. Zahvaljujući potpunom obraćenju Petar čini čuda kako je to obećao Isus i njemu i svima ostalima koji budu htjeli činiti čuda u njegovo ime. I to su apostoli istinski činili. I mi smo pozvani prepustiti svoje živote Duhu Svetom, onom istom duhu kojega smo u punini primili na dan svoje krizme, na dan svete potvrde. Zato smo ga i primili, da možemo upravo biti ovo – svjedoci Isusovi, poput Petra i Pavla. I zato danas molimo, molimo da nas prati zagovor ovih divnih apostola, Kristovih učenika, naših zagovornika i mučenika kako bismo i mi bili, postali i ostali svjedoci vjere za buduća pokoljenja“, riječi su kojima je biskup zaključio homiliju.
U procesiji, na groblju, kod tamošnje crkve Svih svetih izrečena je molitva za sve pokojne, „molitva zahvale za polog vjere koju je sadašnja generacija primila“, kako je istaknuo župnik. Na drugom stajalištu tijekom procesije, kod Svete Marije „kod lokve“ na ulazu u mjesto, biskup je pred kipom Majke Božje, na ulazu u tu pitoresknu crkvicu njoj posvećenu, izmolio posvetnu molitvu čime je Župa Gologorica, uz proslavu svojih nebeskih naslovnika, te 700. obljetnice prvog spomena župe, posvećena Bezgrešnom srcu Marijinu.
Po povratku procesije u crkvu župnik je izrekao prigodne zahvale te je biskupu uručena na dar košara s plodovima zemlje i novoobjavljena monografija.
Biskup je zahvalio župniku na svemu što čini na dobrobit povjerenih mu vjernika, a svim župljanima te nevelike župe izrazio zahvalnost na srdačnom gostoprimstvu.
Druženje je nastavljeno u društvenim prostorijama zajedničkim ručkom za sve okupljene.
Tekst: G. Krizman
Izvor: Porečko-pulska biskupija
