Po prvi puta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji održava se dvodnevna Katehetska proljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama. Program na temu „Vjeronauk u službi odgoja za riječ – Kraljevstvo je nebesko kao…“ održat će se 4. i 5. travnja 2024. u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku te u Osnovnoj školi „Vladimir Becić“, a misno slavlje za sve sudionike bit će u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla. Katehetsku školu organizira Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije te Agencija za odgoj i obrazovanje, a za sudjelovanje je prijavljeno 360 vjeroučitelja iz cijele Hrvatske.
Nakon molitvenog uvoda koji je animirala vjeroučiteljica Sanja Kopunović Legetin i zbor vjeroučitelja uz instrumentalnu pratnju Krunoslave Lukač, uslijedile su pozdravne riječi pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog, mons. Ivana Ćurića, predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda, izv. prof. dr. Ivice Pažina, a uime vršiteljice dužnosti ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Darije Kurtić te u svoje osobno ime, pozdrav je uputila viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek Ankica Mlinarić, dipl. teol.
Prisutna je bila i dr. Teuta Rezo – predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, mr. Marijan Pavelić – predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije te ravnatelj Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku, doc. dr. Drago Tukara. Za organizaciju je bila zadužena Anita Vranić, tajnica Nacionalnog katehetskog ureda, a zahvala je upućena i ravnateljici OŠ „Vladimir Becić“ Zrinki Šabić, koja je bila spriječena sudjelovati na početku Katehetske škole.
Vraćati se snazi poslanja koja počiva na Isusu Kristu
Obraćajući se prisutnim vjeroučiteljima biskup Ivan istaknuo je kako je lijepo što ih je ova Katehetska proljetna škola dovela baš u grad Osijek, po prvi puta na područje Đakovačko-osječke nadbiskupije te je zahvalio organizatorima i prenio pozdrave i izraze zajedništva, kao i uskrsne čestitke, đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića.
Temu skupa opisao je znakovitom, vrijednom i zahtjevnom te je citirao papu Franju koji kaže: Za nas kršćane, jedine prave „naočale“ kojima promatramo stvarnost je blagovijest, počevši od Blagovijesti u pravom smislu te riječi: „Evanđelja Isusa Krista, Sina Božjega“. Zatim je rekao: „Za svu zajednicu Crkve i za cijeli svijet jako su važni svi navjestitelji, čija se služba zna označiti kao „apostolat“ – odnoseći se na sve službe i na naše sudjelovanje u poslanju Crkve na tragu apostola. Ujedno je to ona temeljna, misionarska oznaka Crkve i kršćana, sa sinodskim naglaskom koji ističe papa Franjo: Svi su krštenici glasnici Evanđelja! A papa Franjo nas podsjeća i na ovo, pa veli: Učitelj (Krist) želi da budu slobodni i laki (…), da stavljaju svoju sigurnost u ljubav Onoga koji ih šalje, da im jedina snaga bude njegova riječ koju idu naviještati. Štap i sandale su oprema hodočasnika jer takvi su glasnici Kraljevstva Božjeg: ne svemoćni menadžeri, nepomični službenici ili dive na turnejama. Kako bismo željeli da se u susretu s Božjom riječju, kao učenicima na putu u Emaus, ljudima ražare srca. Tako, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji uvijek nam se valja u našim službama i djelovanju vraćati snazi svoga poslanja koja počiva u Isusu Kristu, dinamici Kristove poruke, stavljajući uvijek u središte njegov naviještaj, a to je zapravo radosna vijest evanđelja.“
Riječ – ognjište i izvor poziva i djelovanja
„Sve vas od srca pozdravljam, u ime jednog od organizatora ove Katehetske proljetne škole, Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije! Činim to, smijem reći, u za nas povijesnom trenutku, prvi puta u gradu Osijeku, najvećem gradu naše Đakovačko-osječke nadbiskupije“, rekao je predstojnik Pažin dodajući kako je Katehetska proljetna škola postala konkurencija Katehetskoj ljetnoj školi po broju sudionika. Zatim je pojasnio: „Na neki način, smijem i to ustvrditi, ovom smo se Katehetskom proljetnom školom vratili kući. Naime, začetnik ovakvoga oblika, još konkretnije, ustroja katehetske izobrazbe kateheta i vjeroučitelja u Hrvatskoj nakon Drugoga vatikanskog sabora, bio je dični biskup đakovački, Stjepan Bäuerlein… No, kući smo se vratili na još jedan način. Naime, nakon mnogih katehetskih škola, posvećenih različitim temama, naravno važnim za život i rad vjeroučitelja, u ova dva dana vraćamo se Riječi, ognjištu i izvoru našega poziva i djelovanja. Stoga i naslov ove škole Vjeronauk u školi u odgoju za Riječ.“
Oslanjajući se na knjigu Obrazovanje kao provokacija, autora Konrada Paula Liesmanna te spominjući kako se u Njemačkoj vodi debata o smislenosti klasičnog i humanističkog obrazovanja s obzirom na nužnosti života u modernom društvu sve do danas, prof. Pažin je rekao: „Da se u školama ne uči ono što je potrebno za život, predbacivalo se pedagoškim ustanovama još u antičko vrijeme. Ipak, učiti samo ono što se može odmah upotrijebiti? Učiti samo ono što koristi? Samo ono što odgovara vlastitim situacijama i potrebama? Je li to doista ono što bismo najradije zvali obrazovanjem? Ne leži li problem upravo u tome što se obrazovanje već duže mjeri samo prema zahtjevima tržišta i prema potrebi djece i mladih, a manje s obzirom na zastarjele sadržaje i tzv. beskorisne spoznaje? Stvarno se čini da je noćna mora za svaku ministricu ili ministra obrazovanja: da jedan učenik zna interpretirati poeziju, a ne zna ispuniti porezni obrazac. Ili se netko, u epohi činjeničnoga znanja, boji ovakve literature? Ako bi tomu bilo tako, onda bi to bilo na tragu onoga što govori suvremeni filozof Peter Bieri, koji piše pod pseudonimom Pascal Mercier: Onaj koji je uistinu obrazovan taj tako čita knjige da ga one mijenjaju. Literatura je, dakle govor duše.“
Istaknuo je zatim kako su prema mišljenju nekih crkvenih otaca Jakovljeve nebeske ljestve slika i simbol utjelovljenja Riječi, Logosa. „Jakov, nakon sna, mjestu na kojemu je usnuo daje ime: Betel – kuća Božja! I vjeronauk u školi je poput Betela. Mjesta, na kojemu se iz dana u dan grade mostovi između neba i zemlje. Često i uz literaturu i književnost“, naglasio je predstojnik te zaključio: „Franz Kafka piše: Knjiga je poput sjekire kojom se razbija led duše. U vazmenoj osmini, u kojoj slavimo Krista uskrsloga, onoga koji je smrću razderao hramske zavjese, a uskrsnućem raskolio tamu našega života, lijepo je biti zajedno, kao oni koji rado čitamo toga Krista, na njegovoj Riječi mjerimo našu riječ, a slaveći njegov život, listamo stranice naše knjige.“ Na kraju je iskazao i zahvalu višoj savjetnici za vjeronauk A. Mlinarić na brizi oko ove Katehetske škole i njezinoj inicijativi da se katehetska proljetna škola održi u Osijeku.
Približiti objavljenu i živu Riječ
Pozdravljajući prisutne viša savjetnica Mlinarić istaknula je kako joj je posebna čast pozdraviti vjeroučiteljice i vjeroučitelje u gradu Osijeku, najvećemu gradu Đakovačko-osječke metropolije „koji je doživio radost da, otkako je iznova vjeronauka u školi, i on može biti domaćinom ovakvog cijenjenog skupa. Nismo nikako manje vrijedni ni od Zagreba ni od Splita, samo smo puno tiši jer su nam ulice prilično prazne.“ Osvrćući se na temu skupa istaknula je: „…riječ je prvo i osnovno učiteljsko oruđe. Birati uvijek lijepe i dobre riječi zasigurno podrazumijeva umjetnost duše i briljantnost srca kojima se obraćamo našim učenicima. Kurikulum Katoličkog vjeronauka u svojoj B domeni na zaokružen i iscrpan način potiče vjeroučitelje da učenicima približe, ne bilo kakvu, nego objavljenu i živu Riječ, da im predstave živote ne bilo kojih, nego biblijskih osoba Staroga i Novoga Zavjeta. Ponekad se može činiti da su zahtjevi za navještajem dubine, visine, širine i dužine Utjelovljene Riječi takvi da nadilaze i samo poslanje, no družeći se s Riječju i izvan učionice, vjeroučitelji izvrsno uspijevaju u ostvarenju zadanih im ishoda.“ Zaključujući svoj pozdravni govor istaknula je: „Imat ćemo tijekom ove Katehetske škole priliku podsjetiti se bremenitosti ljudske riječi koja obogaćena božanskim postaje dio povijesti i kulturnog identiteta našega naroda, promišljat ćemo o odnosu teologije i književnosti te o ulozi i važnosti govora u poslanju vjeroučitelja.“
Uslijedila su predavanja „Kako riječi postaju djela?“ prof. dr. Viktorije Franić Tomić i „Nerazumljivost teološkog jezika i razumljivost znanstveno-fantastične književnosti: sukob jezičnih igara“ doc. dr. Olivera Jurišića. Popodnevni dio skupa započet će „Razgovorom s autorom“, a gost će biti Stjepan Lice. Posljednje su na programu pedagoške radionice: ’Kraljevstvo je nebesko kao…’ Raznolikost metoda rada s biblijskim tekstom (Vesna Hodak, Andrijana Petrović, Ivana Dujić, Marina i Slaven Školka); ’Staro uminu, novo, gle nasta!’ Naviještanje evanđelja u nastavi vjeronauka putem digitalne tehnologije (Tihana Petković, Ana Volf, Marijan Pavelić i Marijan Lončar) i ’Na putu od Riječi do riječi’. Pomoć logoterapije na putu traženja i pronalaženja smisla“ (Mirta Miletić, Ssanja Herman Siladi, Ivana Bešlić i Ivana Peček. Skup će prvoga dana biti zaključen euharistijskim slavljem u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla u 18:30.
Tekst i foto: M. Kuveždanin
