Iako su oblaci prijetili zapljusnuti ‘Grad koji teče’, veliki broj hodočasnika to nije obeshrabrilo da u subotu 23. ožujka, 20. godinu u kontinuitetu prođu poznatu stazu Riječkog planinarskog križnog puta. Događaj je organiziralo Akademsko katoličko društvo „Jeronim“ u suradnji s Povjerenstvom za pastoral Riječke nadbiskupije i na poseban način bilo je posvećeno dvadeset godina ove oživljene pobožnosti puta križa (riječkom Kalvarijom) kojim su hodale brojne generacije starih Riječana časteći spomen na čudo krvarenja Čudotvornog raspela u katedrali sv. Vida.
Riječki nadbiskup Mate Uzinić prvi je ponio križ iz katedrale sv. Vida, za kojim su se mnogobrojni vjernici zaputili prema prvim postajama na riječkoj Kalvariji, a zatim i ostalima preko Kozale do Svete Katarine gdje su se okrijepili zahvaljujući dobročinstvu župljana Župe sv. Luke koji svake godine, sa svojim župnikom, s ljubavlju dočekuju hodočasnike. Nakon okrijepe, duhovni nagovor dao je nekadašnji član Akademskog katoličkog društva „Jeronim“, a sada župni upravitelj riječke Župe sv. Nikole Tavelića, Siniša Pucić, koji je do katedrale, otkuda se krenulo, pješice došao sa svojim župljanima s riječkog Krnjeva.
Tekst križnoga puta pripremio je također nekadašnji član Društva, a sada svećenik i profesor crkvene povijesti, Danijel Patafta. Okrijepljeni, hodočasnici su nastavili prema Velom vrhu od kuda su se spustili na Donju Drenovu do župne crkve BDM Karmelske u kojoj je nadbiskup služio misu. Zajedno sa župnikom Micheleom Cittadinom, suslavilo je 12 svećenika uz asistenciju 2 đakona.
Potrebno je usvojiti logiku križa i živjeti tu logiku u međusobnim odnosima
Nadbiskup je u propovijedi, osvrčući se na pročitani evanđeoski ulomak, izdvojio misao vezanu uz odluku o Isusovom pogubljenju. „U ulomku otkrivamo pravi razlog odluke da se Isus ubije. Jučer su govorili da je to zbog toga se pravio sinom Božjim i kršio subotu, a sada je razlog to što svojim djelovanjem počinje smetati eliti u izraelskom narodu koja je sebe smatrala narodom i ako oni propadnu, propast će narod. Da bi ‘sačuvali’ narod, a da bi zapravo sačuvali sebe i svoj položaj, odlučili su ubiti Isusa.“ Upozorio je da se ne moramo vraćati 2000 godina unatrag u Izrael da bismo uočili da na isti način svijet funkcionira i danas. U tom smislu spomenuo je Ukrajinku koja je čitala jednu od postaja održanog križnog puta kazavši da je ona, na žalost, zbog takvih razloga morala doći u Hrvatsku.
„Vidjet ćemo da ista logika vrijedi kod nekih koji sebe smatraju spasiteljima i misle da o njima ovisi narod. Da bi spasili sebe i svoje pozicije, ne prežu od ničega. U Isusovom slučaju – ubili su Isusa, onoga kojega su smatrali konkurencijom. Ubili su pravednika, ubili su Boga.. Ali Isus i danas stradava.. u licima onih koji su ubijeni, koji gladuju, koji su ostali bez svojih najbližih, koji pate zbog straha od neizvjesnosti. U njima uvijek možemo prepoznati Isusovo lice.“
Prihvatimo li logiku da su nam drugi neprijatelji, stradat će cijeli narod, upozorio je nadbiskup i potaknuo hodočasnike na molitvu Gospodinu da iz onoga što se u prošlosti dogodilo, nauče lekciju. Sveto pismo jest povijest spasenja i kao povijest spasenja može biti protegnuta na svaku povijest. Isus na mržnju ne odgovara mržnjom, na ubojstvo ne odgovara ubojstvom. On na sve to odgovara ljubavlju. Želimo li biti njegovi, nije dovoljno samo jednom godišnje krenuti za njegovim križem ulicama našega grada i brdima, nego je potrebno usvojiti logiku križa i živjeti tu logiku u međusobnim odnosima, poručio je nadbiskup.
Potaknuo je sve, da po uzoru na Isusa, ne gledaju sebe i svoj interes, nego stavljaju se u službu drugih, u službu svojih braće i sestara. Za Isusa, staviti se u službu drugome nema granica i to pokazuje njegov križ. On to čini do smrti na križu, iz ljubavi. Pokušajmo ga nasljedovati. Bolje je umrijeti ljubeći, nego živjeti mrzeći. Isus je umro ljubeći da bi nas naučio ljubiti i opraštati. Pokušajmo naš put križa nastaviti živjeti unutar svojih obitelji, župnih zajednica, redovničkih zajednica, unutar naše mjesne Crkve, ali pokušajmo to kao kršćani, kao svoju vrijednost utkati ovo naše društvo i u svijet u kojemu živimo, zaključio je nadbiskup.
Na kraju, zahvalio je organizatorima događaja, kao i sestrama iz duhovne obitelji Omnia Deo koje su tijekom križnoga puta predvodile pjevanje između postaja, te mladima iz zbora Majke Milosti koji su glazbeno animirali misu. Nakon mise, zahvaljujući dobročinstvu župnika i župljana Donje Drenove, za sve hodočasnike pripremljena je okrijepa.
Izvor: Riječka nadbiskupija
