Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica – u đakovačkoj je katedrali započela svečanom procesijom i obredom blagoslova maslinovih graničica na ulazu u katedralu. Obred je predvodio Ivan Ćurić, đakovačko-osječki pomoćni biskup koji je spominjući se Isusova ulaska u Jeruzalem u uvodu rekao: „Izvršit ćemo i mi spomen toga svetog ulaska svojom živom vjerom i pobožnošću danas u zajedništvu s našim nadbiskupom Marinom o 34. obljetnici njegovoga biskupskog ređenja pa će i ovo euharistijsko slavlje biti predvođeno na jedan poseban način prilagođen prema liturgijskim odredbama i zdravstvenom stanju našega nadbiskupa. A mi zajednički sijedimo Gospodina na križnom putu da imamo udjela i u njegovu uskrsnuću“.
Nakon navještaja evanđelja biskup Ivan je blagoslovio grančice te prošao katedralom i poškropio maslinove grančice što su ih vjernici donijeli na blagoslov.
Uslijedilo je misno slavlje kojim je predsjedao Marin Srakić, nadbiskup u miru. Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ivana Andrića navijestio je pjevajući Muku Gospodin našega Isusa Krista po evanđelisti Marku.
Homiliju je izrekao biskup Ivan koji je između ostaloga rekao: „Tako naš današnji spomen nije tek „komemoracija“, već navještaj spasenja u Kristovoj otkupiteljskoj smrti na križu, smrti koja se, doduše, dogodila u sasvim konkretnim povijesnim okolnostima, ali pripada otajstvu i djelu spasenja: Kristova se smrt dogodila „po promisli i naumu Božjem“, kako nas u tome poučava kršćanski nauk kad upućuje na riječi apostola Petra na dan Pedesetnice, koji odmah dodaje svjetlo i nadu što prodiru iz Otkupiteljeve smrti: „Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga“ (Dj 2,28).“
Zatim je biskup nastavio: „Na Kristovu križu nam se očituje kako život lako može postati obezvrijeđen, prodan poput robe na tržištu za cijenu nečijih interesa, osakaćen i uništen nepravdama, mržnjom i neprijateljstvima, uvučen u sukobe ideologija, bez čvrstih uporišta i vrednota na kojima se gradi i prepoznaje čovjekovo dostojanstvo, ono izvorno, naravno i neprolazno, i danas tako ranjeno – u našem svijetu, s toliko sukoba, strahova i nepovjerenja.“
Zaključujući homiliju biskup Ivan je nastavo: „U ovim danima Velikoga tjedna, ali i kroz sav svoj život, spominjimo se, predragi, prije svega i više od svega upravo te Božje ljubavi objavljene i nama darovane na Kristovu križu. Nek nam je – nasuprot svakom zlu i grijehu – ona glavna vodilja, osnovno nadahnuće u kojoj pronalazimo snagu za obnovu, za nove početke, za put obraćenja i opraštanja, uvijek oslonjeni na blizinu, zajedništvo i nasljedovanje Onoga, čije nas „rane iscijeliše“ i čija smrt nam navješćuje i dariva nadu uskrsnuća.“
Euharistijsku liturgiju predvodio je biskup Ivan u koncelebraciji sa dr. Ivicom Pažinom, v. d. dekanom KBF-a i predstojnikom Nacionalnog katehetskog ureda, dr. Stjepanom Radićem, rektorom Bogoslovnog sjemeništa, Matom Gašparovićem, ravnateljem UZUK-a, mr. Darijem Hrgom, kancelarom Nadbiskupskog ordinarijata i Stjepanom Maroslavcem, administratorom Vjesnika.
Na kraju misnoga slavlja biskup Ivan je izrekao čestitku nadbiskupu u miru Marinu o obljetnici njegova biskupskoga ređenja, u đakovačkoj katedrali kada je glavni zareditelj bio blagopokojni kardinal Franjo Kuharić. Simbolični buket bijelih ruža nadbiskupu je predao bogoslov Stjepan Kuharić.
„Dragi i poštovani nadbiskupe Marine! Radosni smo što smo i ove Cvjetnice s Vama mogli moliti i zajedno klicati Kristu, Spasitelju: „Hosana Davidovu Sinu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje“, spominjući se danas sa zahvalnošću 34. obljetnice Vašeg biskupskoga ređenja, u ovoj našoj katedrali 24. ožujka 1990. Koliko je koraka, pastirskih nastojanja i istinskih pothvata označilo godine Vaše službe, uvijek usmjerujući na Onoga „koji nas je do kraja ljubio“, kako ste nam jedne Cvjetnice i sami preporučivali: Križ je propovjedaonica najvišeg dostojanstva, kad s njega odjekne Riječ vječnoga života, tada on poprima neizrecivu snagu (…) Dok nam Kristova smrt na križu proglašava da nas Bog voli do kraja, dok nas uvjerava da je svakome od nas dano da tako ljubimo, poziva nas da hrabro i iskreno preispitamo mjerila koja nadahnjuju naše odnose s drugima, naše predanje čovjeku, naše služenje braći i sestrama.
Dragi nadbiskupe Marine! U zajedništvu s našim nadbiskupom Đurom, našim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim Kristovim vjernicima naše nadbiskupije primite naše srdačne čestitke i žarku molitvu da Vas Gospodin krijepi i pridiže, ispunja Vam srce blagoslovom koji svojom molitvom i nadalje Vi zazivate na našu nadbiskupiju, na domovinu, Crkvu i sav svijet. Ad multos annos! Živjeli!“
Nadbiskup Marin je zahvalio biskupu Ivanu na riječima čestitke, na molitvama i na svim godinama koje mu je Gospodin podario. “Moje biskupsko geslo je Nadom i radom – dao dragi Bog da tu nadu nikada ne izgubim i da imam snage doreći ono što je Gospodin planirao u mome životu. Hvala vam lijepa! – rekao je nadbiskup Marin.
Tekst i foto: J. Hrehorović
