U subotu, 16. ožujka 2024. godine pod geslom S Marijom za križem održao se 18. po redu Nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije na relaciji dugoj oko 13 km od Nijemaca do svetišta Gospe Lučičke u Lipovcu. Po dolasku u Nijemce, oko 2100 mladih koji su sudjelovali, dobili su knjižice s tekstom križnog puta koji je za ovu prigodu sastavio vlč. Petar Maskaljević, župni upravitelj Župe sv. Lovre, đakona i mučenika u Lipovcu te član Povjerenstva za pastoral mladih.
Ustrajati, ne odustajati i prikazati
Na samom početku mlade je pozdravio vlč. Mario Žigman, nadbiskupijski povjerenik za pastoral mladih koji se zahvalio svima koji su se odvažili i došli te ih ohrabrio da ustraju toga dana unatoč svemu, da prikažu svoj križni put za neku nakanu, da ne odustaju u bitkama koje vode, već da krenu s Marijom za Isusovim križem. „Ona nas uči da svoje boli naslonimo na Isusovu bol, da ih naslonimo na Isusov križ znajući da Kalvarija nije kraj ukoliko idemo „za“ i „s“ Isusom“, poručio je mladima povjerenik. Križni put započeo je zajedničkom uvodnom molitvom ispred Crkve sv. Katarine u Nijemcima nakon koje je formirana kolona koju je pratila Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatska policija te redari.
Mlade su putem razgovarali, molili, pjevali, kao i u veliko broju pristupali sakramentu svete ispovijedi. Pojedine župe preuzimale su predvođenje križnog župa, što nošenjem križa, što čitanjem pojedinih postaja. Kratki odmor i okrepu mladi su imali na prostoru Podgrađa koju su pripremili župljani filijalne zajednice u Podgrađu. Ispred župne crkve u Lipovcu, mladima su se u priključili nadbiskup Đuro Hranić te pomoćni biskup Ivan Ćurić koji su zajedno s njima predmolili dvije postaje, a potom nastavili zajednički hod do svetišta. Po dolasku u svetište Gospe Lučičke uslijedio je prigodan duhovni program molitve i slavljenja kojeg je predvodila Zajednica Svete obitelji iz Osijeka, kojim su se mladi pripremali za euharistijsko slavlje. Tijekom cijelog duhovnog programa i mise, mladi su pristupali sakramentu ispovijedi.
Reći Bogu da
Prije mise uslijedilo je i svjedočanstvo vjeroučitelja Josipa Matezovića koji je mladima u svjetlu svog životnog iskustva posvjedočio kako Bog poštuje našu slobodu i neće učiniti ništa ako mu mi to ne dopustimo. „Tek kada mu svjesno kažemo da, da želimo s njime živjeti i rasti, tek tad On može činiti čuda. Onog trenutka kada kažemo Bogu da, ali ne onako upola, ne sa zadrškom i nekom svojom kontrolom; tek kada je to potpuno i iz slobode srca, Bog može i čini promjene u našem životu. Nismo slučajno u Gospinu svetištu, svetištu one koja je anđelu rekla da unatoč svom strahu i neizvjesnosti. I mi danas možemo reći Bogu da, da smo spremni ići s Njim i tada Bog radi zajedno s nama. Ono što slijedi je promjena života, sve novo i potpunije što nam Bog želi darovati“, rekao je J. Matezović.
Euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup Ćurić u zajedništvu s nadbiskupom Hranićem, vlč. Žigmanom, domaćim župnikom Petrom Maskaljevićem te drugim svećenicima koji su hodočastili skupa s mladima svojih župa. Tijekom misnog slavlja posluživali su đakoni Josip Vuksanović i Mihael Macanić te đakovački bogoslovi. Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirali članovi Zajednice Svete obitelji iz Osijeka, dok su biblijska čitanja te molitvu vjernika čitali mladi ove nadbiskupije.
Evanđelja uče kako živjeti
U svojoj propovijedi mons. Ćurić istaknuo je kako u svemu onome što smo iskusili zapravo progovara evanđelje, radosna vijest. Bilo je tu mnogo važnih trenutaka sabranosti, razmatranja, različitih pouka od postaje do postaje. Bilo je trenutaka molitve, šutnje, pjesme, radosti zajedničkog hoda, gostoljubivosti domaćina. Mnogi su nas trenuci pozvali na ozbiljniju sabranost kako bi pronašli mir srca. Mnogi su svoju nutrinu otkrili i u tihom osobnom susretu u sakramentu ispovijedi. U svim tim događajima u središtu prepoznajemo odjek evanđelja, Isusa, utjelovljenog Boga koji je putokaz i svjetlo našeg života.
Biskup Ćurić također je osvijestio kako je važno razmatrati evanđelja. Ona su najtrajnije svjetiljke u ovome svijetu, ona nas rasterećuju naših sjena, ali i uče kako živjeti s njima. U njima otkrivamo Božju volju za svoj život te kako živjeti i crpiti snagu iz svjedočanstva biblijske riječi. Izvan evanđelja je teško razumjeti križ, a koliko onda još teže pristajati uz njega. Kakav bi nam bio doživljaj vjere kad nam ona ne bi nosila snagu nade, utjehe i radosti. Naše srcetraži duboku i trajnu radost koja daje okus cijelom našem životu. Ima mnogo ljudi koji imaju obilje materijalnih dobara i djeluju uspješno, a ipak ih duboko muče tuga, očaj i praznina. A istinska se radost živi samo po ljubavi i istini tamo gdje je Bog blizu. Kad iskusimo grijeh, gorke osjećaje poraza i neuspjeha, Bog nas bezgraničnom i milosrdnom ljubavlju ne napušta, nego za svakoga čovjeka započinje novu blizinu u svome sinu Isusu. Oni koji to prihvate, oslobođeni su od grijeha, žalosti, unutarnje praznine. Tako se s Kristom radost uvijek iznova rađa.
Križ je snaga
Osvrćući se i na dnevno evanđelje i biblijska čitanja, biskup Ćurić istaknuo je kako je u narodu nastala podvojenost zbog Isusa, jedni su ga prihvaćali, a drugi odbacivali. To iskustvo prati nas skroz do sada. Ratna stradanja, neprijateljstva, sukobi u našim životima, obiteljima, zajednicama, srcima. Kako to svladati? Svo se naše ljudsko djelovanje uvijek pročišćava i privodi k savršenstvu po Kristovu križu i uskrsnuću. Zato križ nije slabost, već snaga. Vidimo to i u Mariji i geslu ovogodišnjeg križnog puta S Marijom za križem, svjesni da se svaki put zagledavajući u nju, vidimo snagu i ljepotu poniznosti i nježnosti koje su vrline jakih.
Za kraj biskup je pozvao mlade da smjeste ovaj događaj u svoj korizmeni hod. Na početku korizme razmišljali smo o vjeri u evanđelje s pozivom na obraćenje u kojem će sigurno biti potrebno ponekad i reći ne. Reći ne površnoj izvanjskoj vjeri koja ne dotiče naš stvarni život, reći ne vjeri pukih tradicionalnih običaja koja nas usmjeruje samo prema prošlosti, ne jeftinoj vjeri koja nas ne uspijeva motivirati da sigurnost svoga života gradimo u Božjoj istini, motivirati za ljubav. Nego reći da vjeri koja nas ispunja i nadahnjuje za praštanje, korake i djela ljubavi, koja dopiru po nama i do drugih ljudi. Cijelom korizmom pozvani smo na slavlje spomena vlastitog krštenja u vazmenoj noći, na obnovu naše krsne vjere. Poziv je to shvatiti što se s nama i našim srcem dogodilo u krštenju i da svim srcem prihvatimo da je život svakog od nas ucijepljen na Kristov život. To je svjetlo evanđelja koje ne prolazi, daje nam snagu i sve koji su Kristovi ispunja trajnom radosnom nadom.
Životom svjedočiti svoj krsni poziv
Po završetku misnog slavlja domaći župnik vlč. Petar Maskaljević, u svoje ime i uime povjerenika za mlade zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji križnog puta, Povjerenstvu za mlade naše nadbiskupije, župljanima župa kroz koje su mladi hodali, svima onima koji su izrazili svoje gostoprimstvo, i na pauzi i u svetištu. Vlč. Maskaljević zahvalio je i biskupima koji su od Lipovca zajedno s mladima molili i hodočastili do svetišta. Također, najavio je mladima duhovnu obnovu koju organizira Povjerenstvo za pastoral mladih od 5. do 7. travnja na Plitvicama, a na kojoj će uz animatore sudjelovati povjerenik za mlade, vlč. Mario Žigman te vlč. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, a na koju se mogu prijaviti preko poveznice https://forms.gle/e47z8FKCg61WkXb57. Uputio je mlade da je na knjižicama otisnut i kod za prijavu na SHKM u Gospiću na koji se mogu prijaviti do 31. ožujka u dogovoru sa svojim župnicima. Za kraj pozvao je mlade da poput Blažene Djevice Marije pohrane ovaj događaj u svoje srce i da ga svi prebiremo, posebno one trenutke koji su nas dotaknuli i potresli naš život.
Za kraj, biskup Ćurić pozvao je sve okupljene da sve doživljeno ugrade u svoj život i da nastave svojim životima svjedočiti evanđelje, odnosno svoj krsni poziv. Prije završnog blagoslova, biskup Ćurić sa svim je okupljenima pjevajući molio zazive „U zajedništvu Kristova poslanja“.
Tekst i foto: Anamarija Buzgo
