Uoči blagdana bl. Alojzija Stepinca, kojega u litanijama nazivamo Prokušanim služiteljem euharistijskoga otajstva, donosimo video-serijal o duhovnom liku našega Blaženika. U serijalu sudjeluju preč. Vlado Razum, rektor kapele Corpus Domini, te s. Marija Petra Klobučar, poglavarica Samostana Pohoda Marijina u Zagrebu.
Osim što će nam približiti duhovni lik bl. Alojzija Stepinca kroz tri teme – molitvu, euharistiju i savjest, govorit će i o kapeli Corpus Domini, njenoj povijesti i trajnom euharistijskom klanjanju koje ondje traje od 1943. godine.
Upravo je bl. kardinal Stepinac 1. listopada 1943. ondje započeo neprestano klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. U okružnici "Vječno klanjanje Presvetom otajstvu" iz kolovoza 1943. nadbiskup Stepinac piše: "U ovim danima opće kušnje i nevolje ništa nas drugo ne može spasiti nego molitva. I što se više ruku bude dizalo k nebu i revnije molilo, to više se smijemo nadati blagoslovu s neba. A najviše svakako po molitvi pred Onim, koji je rekao - bez mene ne možete ništa učiniti! Neka euharistijski Spasitelj izlije iz ovog mjesta obilje svetog blagoslova na naš grad Zagreb, čitavu našu nadbiskupiju i čitav naš hrvatski narod!"
EUHARISTIJA
"Središte naše pobožnosti i glavni predmet naše ljubavi mora biti Isus Krist u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Pobožnost prema Presvetoj Euharistiji najmoćnije je i najsigurnije sredstvo za obnovu svake župe.
Nikada, naime, neće u Župi procvasti pravi kršćanski život, niti će u ljudima proplamsati oganj ljubavi Božje ako se srca ljudska ne griju na vatri ljubavi Presvetog Srca, što neprestano boravi u našim tabernakulima pod skromnim prilikama kruha. Jedino onaj ima život i ljubav u sebi koji se hrani kruhom Života i koji se grije na vatri božanske ljubavi."
7. ožujka 1936. godine
Prošle godine u kapeli Corpus Domini proslavljena je 80. obljetnica od početka trajnog euharistijskog klanjanja. Rektor kapele preč. Vlado Razum istaknuo je kako je kapela postala "jedno lijepo molitveno žarište kojemu se sam naš blaženi kardinal Stepinac itekako radovao. Znamo da je to bilo 1. listopada 1943. godine u žiži Drugog svjetskog rata, u vrijeme nemilih događaja. Kardinal Stepinac vjerovao je da u takvim trenucima samo Nebo može pomoći. I sam je njegovao adoraciju i radovao se ovom mjestu, i sam je rado dolazio. Prvo klanjanje imao je on, a poticao je i svećenike da rado dolaze na ovo sveto mjesto. Poticao je vjernike, posebno vjernička društva da se ovdje okupljaju. Za ovo mjesto je rekao: „U ovim danima općenite kušnje ništa nas drugo ne može spasiti nego molitva.“ Vjerovao je u snagu molitve, da Nebo neće šutjeti, da će Gospodin uvijek davati snagu, jakost da čovjek može izdržati u nevoljama života. On je vjerovao u pomoć Neba."
Govoreći o važnosti euharistije u životu blaženog Alojzija, preč. Razum kazao je kako je naš Blaženik svoj život "doista duboko vezao uz euharistiju, uranjao je u to otajstvo Njegove prisutnosti i bio je jedan veliki adorator. Znamo da kad je dolazio u pohode na župe, prvo što je činio, išao bi u crkvu, kleknuo bi i molio. Kad se pripremao za važna pastoralna događanja, povlačio bi se u Brezovicu i tamo bi se u adoraciji pripremao. Znamo da su onoga jutra, kad su vlasti došle po njega u dvor, našli ga kako kleči i kako se priprema za euharistiju. Sam Vraneković, krašićki župnik, znao je svjedočiti kako je svakoga dana znao odlaziti u crkvu u Krašiću i tamo je satima klečao, molio, adorirao. Tu je crpio snagu."
Nadbiskup Stepinac vidio je da euharistija ima univerzalnu vrijednost, naglasio je preč. Razum i dodao kako je bl. Stepinac "žarko želio da i svećenici i zajednice budu probuđene te je uvijek davao poticaje i svećenicima i narodu Božjem da se okupljaju oko svetohraništa jer će tu primiti snagu i jakost za svoj život."
Više pogledajte u videu:
Više pogledajte u videu:
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
