Mještani Brseča s ponosom su se 20. siječnja prisjetili svog sumještana Josipa Uhača, nadbiskupa koji je svoj radni vijek proveo u službi Vatikana i životom ostavio primjer kako voljeti svoje rodno mjesto i isto tako voljeti cijeli svijet. Okupili su se na misi koju je u župnoj crkvi sv. Jurja predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić, uz župnika Petra Belanića i generalnog vikara Maria Tomljanovića, tradicionalno prve subote nakon obljetnice njegove smrt i u godini 100. obljetnice njegova rođenja. Nakon mise i molitve na njegovu grobu u crkvi, uputili su se pred kapelicu sv. Jelene, u istoimenom Brsečkom naselju podno Ćićarije gdje je pokojni nadbiskup rođen, te otkrili i pomolili se uz spomen obilježje datirano u 2023. godinu kada su obilježili 25. obljetnicu njegove smrti.
Mještani Brseča s ponosom se u siječnju redovito prisjećaju nadbiskupa Josipa Uhača, vjernog službenika Crkve koji je bio Vatikanski diplomat i tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda. „Bio je čovjek koji je svoju ljubav prema svome, prema ovom mjestu, župi, našoj nadbiskupiji i, osobito svome hrvatskom narodu, izražavao potiho, ali to ga nije sprečavalo da istovremeno bude u ljubavi i zauzimanju za sve, otvoren za cijeli svijet kojega je prošao uzduž i poprijeko kao diplomat Svete Stolice, ali za kojega je još više radio i kao tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda kojoj su glavno poslanje i briga bile misijske zemlje i njihove potrebe“, rekao je nadbiskup Uzinić u propovijedi.
Okupljene mještane i širu rodbinu pozvao je da uče i nadahnjuju se primjerom čovjeka kojeg je služba vodila diljem svijeta, ali uvijek se rado vraćao u svoj rodni kraj.
„Donesimo odluku da ćemo nasljedovati njegovu poniznu ljubav prema svojima i velikodušnu ljubav prema svima drugima te biti lice takve Crkve, Crkve otvorenih vrata, Crkve u kojoj ima mjesta za naše, ali i za one koji to nisu, Crkve u kojoj ima mjesta za sve. Ovo je osobito važno za Crkvu i nas kršćane i naše poslanje da nastavimo Isusovo djelo spasenja, jer smo danas mi Isusova obitelj.“
Zaključio je tako razmatranje dnevnog evanđelja o Isusu kojega isprva ni njegova obitelj nije razumjela. Bili su zabrinuti jer se nije uklapao u obiteljske standarde. „To je zatvorenost u sebe same i svoj mali svijet, svoju skupinu, svoju zajednicu, što je onda problem egoizma s kojim se Isus došao razračunati. On je došao da bi se razračunao sa svim oblicima egoizma, sebičnosti, s osobne razine pomiče na razinu zajednice, kolektiva, naroda, klase, spola, rase…, a što se u konačnici pretvara u različite negativne pojave apsolutiziranja jednih na štetu drugih kojima je nastavak -izam. Isus želi prekinuti s tim biti ekskluzivno samo za svoju obitelj, za svoje mjesto ili grad, za svoj narod ili svoju vjersku zajednicu, kako bi mogao biti za sve i sa svima, osobito s onima koji su isključeni, kao što su u njegovo vrijeme carinici i grešnici, bolesnici koji pate od različitih bolesti, osobito gubavci, a što ga onda dovodi u sukob, jučer kao i danas, s onima koji ga žele staviti u okvire svojih i svoga.“
Nadbiskupa Uhača usporedio je s tom Isusovom porukom istaknuvši kako je on bio čovjek kojega se poštovalo i za života i nakon smrti. „Svojim životom je pokazao da je da je autentično evanđelje za ovaj svijet i njegovu sebičnu logiku uvijek ludost, kao što je za ovaj svijet na neki način lud svatko tko ga pokušava autentično živjeti, onako kako ga je živio Isus, ali i mnogi nakon njega, uključujući i mons. Uhača. Ali to nije obična ludost. To je ludost ljubavi koja, želimo li biti i ostati kršćani, nema alternativu, koštalo što koštalo. I nema granica jer svi ljudi su nam, kako to snažno podcrtava papa Franjo u Fratelli tutti, braća i sestre. To je ludost koju se isplati živjeti jer njezin plod je sijanje sjemena Božjeg kraljevstva na zemlji i konačna nagrada naše biti zauvijek s Isusom na nebu, odnosno biti sveti.“
Nakon mise u Brseču, okupljeni su se uputili u obližnju Sv. Jelenu, malo rodno mjesto Josipa Uhača. Pred istoimenom crkvicom načelnik Ricardo Staraj i Bernard Franović, nadbiskupov rođak, otkrili su spomenik uklesan u kamenu te se prisjetili njegove povezanosti s rodnim krajem. Kratki je presjek nadbiskupova života iznio povjesničar Marko Medved istaknuvši njegove zasluge za međunarodno priznanje Hrvatske 1992. godine od strane Njemačke i Vatikana. Nadbiskup Uzinić je nakon otkrivanja spomenika predvodio molitvu za pokojnika.
Izvor: Riječka nadbiskupija
