Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana, uz ovogodišnje slavljeničko geslo: Ljubi Gospodina Boga svojega i svoga bližnjega kao sebe samoga (Lk 10, 27), započela je 18. siječnja 2024. u Osijeku. SMO tradicionalno se održava u organizaciji Ekumenske koordinacije osječke regije.
Ekumenski hod prve je večeri održan u Crkvenoj općini Osijek-Retfala Reformirane kršćanske kalvinske crkve gdje je večernje bogoslužje vodio i propovijedao Darko Turšić, župnik Reformirane crkve u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije Osječke regije. Slavljeničko zajedništvo otvoreno je pjevanjem psalma na mađarskom jeziku, Riječ Božju iz svetog Evanđelja po Luki (Lk 10, 25; predviđenu za prvi dan razmatranja: I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“) pročitao je kotlinski župnik Turšić te je u propovijedi promišljao o odgovoru na to evanđeosko pitanje, pojasnivši kako je „Isus – put koji nas kršćane vodi do Oca, do našega konačnog spasenja i života vječnoga, a težnja za vječnim životom približava nas Isusu.“
„Isus pokazuje kako ljubiti“
To nas razlikuje od svijeta i slobodu čovjekovu čini smislenom, kazao je propovjednik i dodao: „Neki će suvremenici u svojoj slobodi reći da je dovoljno činiti dobra djela i ne ići u crkvu, ali kršćanski gledano, Bog nas više uzdiže, daje nam u Crkvi snagu. Biti nam je kršćanin za život vječni! Netko bi pitao: ‘Koliko da platim da imam život vječni?’ Ljubi brata i bližnjega svoga, nema drugoga! Ljubiti znači činiti dobro, a kršćanin i više – drugoga voljeti kao samoga sebe. I duhovno stvarno voljeti nekoga tko je (bio) protiv nas, a takvih je bilo u povijesti i u našim životima. Ljubav u činjenju dobra svojim svetim djelima i svojim životom pokazali su Franjo Asiški, Majka Tereza… Isus pokazuje kako ljubiti. Isus nije morao umrijeti na križu, mogao se pred Poncijem Pilatom odreći Oca i ne ugroziti prijatelje… rekli bi oni koji ne poznaju Duha Svetoga. Isus je iz ljubavi za nas umro na križu.“ Osvrćući se na ovogodišnje geslo SMO, Turšić je zaključio: „Ljubiti bližnjega znači ne osuđivati nikoga pa ni neprijatelje; znači vjerovati u Božju milost koja se potvrđuje i večeras jer nam nije problem biti ovdje u hladnoj crkvi u duhovnom zajedništvu u ime Božje, biti jedna Crkva, a to i je cilj ekumenizma.“
Nakon zajedničke molitve Oče naš, Darko Turšić je pozdravio sabrane u ime domaćina te Pétera Szenna, biskupa Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj, te posebno nazočne predstavnike kršćanskih Crkava – Evangeličke, Srpske pravoslavne i Katoličke.
Riječ predstavnika kršćanskih Crkava
S obzirom da ovogodišnja molitvena osmina ima svoje polazište u biblijskomu tekstu iz Evanđelja po Luki (Lk 10, 25-37), dr. Samir Vrabec, svećenik u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek, razmatrao je s prisutnima o jednoj od najpoznatijih Isusovih prispodoba o dobrom Samarijancu koji je „postao uzor za nadmašivanje uobičajenih očekivanja brige za druge“. „To je netko tko pristaje skrenuti sa svog puta ili napustiti ono što je radio, da bi se pobrinuo za nekoga nesretnika, kad ga ništa na to ne obvezuje. Dakle, mogli bismo pomisliti da znamo sve što se može znati o ovoj prispodobi koju Isus priča… nadam se da možemo vidjeti, ne samo snažan primjer koji bi kršćani trebali slijediti, već i jedni od drugih dobiti nove uvide u široki opseg Božje poruke Božjem narodu. Pazimo da ovu prispodobu ne razumijemo samo kao poziv na moralno ponašanje i djelovanje, na altruizam i poštivanje zlatnog pravila! Pazimo da se sami ne stavimo na mjesto Samarijanca, dublje značenje prispodobe je da je Bog došao k nama kao što je Samarijanac došao strancu – izražavajući milosrđe u najiznenađujućim okolnostima. Samarijanac nije nitko drugi nego Isus Krist. Nema kršćanstva izvan Isusa Krista. Evanđelje ne traži od nas da budemo heroji, nego sluge. Heroj je poznat po samopotvrđivanju pred velikim izazovima. Sluga je poznat po samopožrtvovnosti kako bi pomogao drugima“, razložio je Vrabec te naglasio kako je „solidarnost među kršćanima različitih konfesija kao i sa susjedima drugih vjera i svjetonazora najučinkovitije sredstvo za ozdravljenje svega što boli ovaj ranjeni svijet“ i „protuotrov za naš očaj, dok promatramo ovaj pali svijet oko nas“. „Ako pomno čitamo prispodobu o milosrdnom Samarijancu, shvaćamo da upravo preko naših Bogom danih nam bližnjih najlakše primamo velikodušnost Božjeg milosrđa i ljubavi. Biti bližnji drugih stvorenih na sliku Božju, ne samo da liječi naša tijela, već podržava našu vjeru i daje nam nadu. Ovo duhovno osvježenje je upravo ono što nam svima želim u ovom Molitvenom tjednu za jedinstvo kršćana i godini koja je pred nama“, poručio je S. Vrabec.
Vjeroučitelj Miroslav Mišanović okupljene je pozdravio u ime Eparhije osječkopoljske i baranjske Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj te protojereja Aleksandra Đuranovića, arhijerejskog namjesnika i paroha osječkog. Ukazao je kako svi kršćani, dok promišljaju o vječnom životu, imaju odgovornost za ostvarivost „Isusova govora na gori“ u kojemu slušamo: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski. „Sveti Atanazije Aleksandrijski (u raspravi O utjelovljenju Riječi) kazao je: ‘Riječ Božja postala je čovjekom kako bismo mi postali Bog.’ To po milosti. Riječi nadahnute Evanđeljem sve nas obvezuju i mi kršćani imamo ogromni zadatak. Njegujemo duh da se skupimo i molitveno smo zajedno u svijetu s tolikim iskušenjima i napastima. Tragedija kršćanstva je razdijeljenost; podjela i raskola je bilo pa čak i između apostola nije sve savršeno, no ipak u vječni život smo svi pozvani po Božjoj milosti. ‘Tvrda’ besjeda je u pogledu djelovanja ogroman zadatak svakoga od nas. Mnogi nisu dobro poznavali istine vjere, nisu prepoznali vrijednosti vjerskih istina i bilo je sukoba… Teolog sam, vjeroučitelj i osobno govorim o ljubavi. Pred svima imamo zadatak ljubavi, pozvani smo na ljubav: ljubiti Boga i bližnjega svoga“, kazao je Mišanović.
Dr. Antun Japundžić, voditelj nadbiskupskog Ureda za promicanje ekumenizma i Ekumenske koordinacije Osječke regije, zahvalio je domaćinu za zajedništvo te podsjetio kako su tekstove za SMO 2024. priredili kršćani Afrike te se bitno pitanje Lukina evanđelja usmjerava na promišljanje tko je moj bližnji i traženje odgovora. „Pozvani smo jedni u drugima prepoznavati bližnje, susretati se, zajedno svjedočiti da smo u Božjoj blizini u svakodnevnom životu i pozvani smo to činiti kroz čitavu godinu, ne samo u osmini“, zaključio je Japundžić.
Molitveni hod kod retfalačkih kalvina u crkvi završen je pjesmom koju je predvodila umirovljena župnica Ilona-Hedvig Andel i molitvom na mađarskom jeziku te je zajedništvo nastavljeno druženjem uz trpezu u župnoj kući. Nevenka Špoljarić
