Na Četvrtu nedjelju došašća, 20. prosinca 2020. u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević, zajedno sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i župnikom župe sv. Terezije Avilske, blagoslovio je obnovljeni pokrajnji oltar Pohoda BDM u kojem je smješteno i katedralno svetohranište te predvodio euharistijsko slavlje.
Prije obreda blagoslova biskup je u uvodnoj riječi kazao nazočnim svećenicima i vjernicima: »Četvrta je nedjelja došašća! Približila se svetkovina Gospodinova rođenja! Vjerujem da su izvanredne prilike u kojima se nalazimo pomogle da ovog došašća – unatoč ograničenjima okupljanja na crkvenim slavljima – vaše srce bude otvoren duhovni prostor u koji Bog može unositi svoje svjetlo, da njegova riječ u vama ostvaruje jasnoću o njegovu nauma s vama, a primanje svetih otajstava uvodi u zajedništvo njegova dragocjenog božanskog života. Prve adventske nedjelje u tom nam je bio na pomoć nastup Izaije proroka u naviještenoj Božjoj riječi, druge i treće Ivan Krstitelj a ove nedjelje Isusova Majka, koja se u svetom evanđelju predstavlja kao pozorna i vjerna slušateljica i vršiteljica Božjeg nauma o čovjekovu spasenju, utjelovljenjem i rođenjem Sina Očeva od vijeka. Znakovito je što upravo danas u našoj Katedrali blagoslivljamo obnovljeni pobočni oltar Pohoda Blažene Djevice Marije, koji nas podsjeća na Mariju i Elizabetu, žene posebnim Božjim zahvatom postale rodiljama, svaka na svoj način donositeljica života po božanskom naumu. Dok nam drveni oltarni reljef govori o Isusovoj prisutnosti u Marijinu krilu, začetu po Duhu Svetom, tabernakul na ovom oltaru, mjesto čuvanja Presvetog Otajstva u našoj Katedrali, svjedoči o trajnoj Isusovoj sakramentalnoj prisutnosti među nama pod svetim euharistijskim prilikama, da bismo ga pobožno primali, napose naši bolesnici i da bismo mu se klanjali.«
Potom je biskup progovorio o samom oltaru i njegovom restauriranju: »Želio bih vas, braćo i sestre, nakratko podsjetiti kako su prije 127 godina, na samu svetkovinu sv. Terezije Avilske 1893. godine u tijeku temeljite obnove ove crkve zamijenjeni dotadašnji oltari Pohoda BDM i Bezgrješnog začeća u njezinu središnjem bočnom prostoru te postavljeni novi oltari Pohoda BDM i Gospe Lurdske, izrađeni u tvrtki umjetničkog obrta Ferdinanda Stuflessere u Grödenu u Tirolu, kako je u to doba bio običaj u mnogim našim crkvama. Zbog skromnih materijalnih mogućnosti njihova održavanja, oltari su s vremenom bili oštećeni i ponešto zapušteni, a obnove koje su u nekoliko navrata bile poduzimane, nisu bile izvedene na stručan način te su zbog više premaza bojom oni bili izgubili svoj izvorni izgled. Prigodom osnutka Požeške biskupije 1997. godine, papa Ivan Pavao II. ovu crkvu uzdigao je na dostojanstvo Katedrale te se prigodom njezine obnove o desetoj obljetnici Biskupije 2007. i prilagodbe za pontifiklna liturgijska slavlja nije moglo odmah pristupiti obnovi i navedenih oltara. Srećom da u zahvatima koji su povremeno na njima rađeni, nije uništen izvorni oblik i oslik te je tvrtka Res-Kon art d.o.o. iz Samobora pod vodstvom restauratora i konzervatora Mislava Flecka i Karla Vučkovića ove godine obavila zahtijevan rad na stručnom restauriranju oltara Pohoda BDM, koji je ovih dana kao poseban božićni dar postavljen u Katedrali te mu se divimo u njegovu izvornom sjaju. Požeška biskupija pobrinula se pronaći novčana sredstva za pokriće troškova njegove obnove, u nadi da će do Uskrsa sljedeće godine moći biti restauriran i drugi pobočni oltar Gospe Lurdske.« Na kraju svoje uvodne riječi, biskup je uputio i zahvale: »Dok zahvaljujemo Bogu što nam je omogućio da nakon obnove baroknih oltara, propovjedaonice i klupa možemo obaviti i daljnje radove na uređenju liturgijskog prostora kako to dolikuje središnjoj crkvi naše mlade Biskupije, zahvaljujemo i tvrtki Res-Kon art d.o.o i njezinim voditeljima te požeškome Stolnom kaptolu sv. Petra koji na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem koji vodi poslove održavanja, uređenja i obnove Katedrale. Neka Bog blagoslovi djelo naših ruku, koje mu povjeravamo, napose tabernakul i njegovo posebno služenje Isusovoj euharistijskoj prisutnosti i našem pobožnom štovanju euharistijskog otajstva.«
Uslijedilo je euharistijsko slavlje. Započinjući homiliju biskup Antun je kazao kako je aktualne okolnosti s obzirom na koronavirus moguće nazvati dramom, jer ima onih koji ne vjeruju u postojanje koronavirusa, nego tvrde da je to urota i ponašaju se kao da ga nema, a da ima i onih koji smatraju da maske, dezinficijensi i ostale mjere ne pomažu u sprječavanju zaraze. No, ima i onih koji se pridržavaju mjera i vjeruju u opasnost koronavirusa te doprinose da se situacija u Hrvatskoj poboljšava. Istaknuo je da s jedne strane imamo nemoć nevjere koja na svoj način razara stanje u kojem se nalazimo, a s druge strane imamo moć vjere onih koji prihvaćaju da koronavirus uzrokuje opasno stanje i pridonose njegovu poboljšanju. Navedenu vjeru i nevjeru biskup je usporedio s vjerom i nevjerom u Boga, kao moć i nemoć našeg postojanja. U osvrtu na naviješteni evanđeoski ulomak biskup je podsjetio na Mariju, nazaretsku djevojku od prije 2000 godina, koja se svrstala među Božje vjernike. Prihvatila je, ljudski gledano nevjerojatni, ali vjernički izazovan Božji plan, kojim on po svom Sinu Isusu Kristu želi ostvariti najveći mogući zahvat u stvorenom svijetu: pobjedu nad smrću. Marija je učinila najmoćniji ljudski korak: Usudila se vjerovati Bogu, što je promijenilo njezin osobni život i povijest. Ništa drugo ne mijenja tako svijet kao vjera cjelovito i dokraja življena. Razgovarajući s anđelom, Marija je zaključila da jedino u suradnji s Bogom može ostvariti ono što je ljudskim očima gledano nemoguće. Biskup je ustvrdio kako možemo postati moćni poput Marije samo povjeravanjem svoga život Bogu i suradnjom s njime, kojom se u nama ostvaruje njegovo djelo spasenja.
Ako poput Marije Bogu kažemo: „Neka mi bude po tvojoj riječi“, tada trenutačna nametnuta ograničenja zbog opasnosti koronavirusa, napose s obzirom na sudjelovanja u svetim slavljima i druge nevolje, neće oslabiti našu vjeru, nego nam pomoći da budemo u njoj čvršći, budniji i produbljeniji, i omogućiti da se u nama snažnije ostvaruje ono što je Božja volja, rekao je biskup. Pripomenuo je kako nam je Marija primjer, jer njezin Fiat, na hebrejskom Amen u sebi nosi čvrstinu opredijeljenosti njezine ljudske slobode kojom je Bogu povjerila svoj život da ga on ispuni svojim moćnim djelom. Sv. Pavao je protumačio Korinćanima da je Isus Krist naš ljudski Amen Bogu, ono najsilnije što možemo učiniti: cjelovita oslonjenost i darovanost Bogu.
Biskup je potom podsjetio kako smo u današnjem prvom čitanju čuli da Bog po proroku Natanu uvjerava Davida kralja da i on kaže svoj Amen. Kralj je naumio izgraditi Bogu hram, no on mu odgovara da njegove ljudske gradnje ne dosižu daleko te će mu on izgraditi hram u darovanu potomku, u kojem kršćani prepoznaju obećanog Isusa Krista: »Kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.« Biskup je kazao da je Bog u Isusu Kristu, u žrtvi hrama njegova tijela na križu izgradio naše zdanje smisla, čvrstine i života za vječnost. Koliko će Bog uspjeti ostvariti to u svakome pojedinom od nas, ne ovisi o njemu, nego o nama. Pozvao je vjernike neka poput Davida i Marije omoguće Bogu da gradi u njima svoje uspjelo stvorenje kako ga je zamislio u Isusu Kristu, jedinom istinskom graditelju čovjekove besmrtnosti. K tome je potaknuo vjernike da se u ovim posljednjim danima priprave za Božić obnove u vjeri, povjerenju i oslonjenosti na Boga, jer se samo tim putem u nama može ostvarivati njegovo djelo. Pozvao ih je da u svjedočenju svoga Amen budu poput Marije te im ona pomogne da u trenutcima sumnje i straha, koračaju puni vedrine, posvema povjereni Bogu.
Na kraju misnog slavlja biskup je nazočnim vjernicima kazao neka često dođu pred tabernakul koji se nalazi u sklopu obnovljenog oltara Pohoda BDM te zahvale Isusu Kristu na njegovoj ljubavi s križa. Podsjetio je kako smo tijekom prijašnjih godina smatrali da je za Božić potrebno puno toga pripremiti, brojne predmete kupiti kako bi nam on bio lijep i dobar. No, sadašnje okolnosti uvjeravaju nas da je potrebno poput Marije imati samo pravo raspoloženo srce koje osjeća Božje svjetlo, njegov dar prisutnosti i snagu njegove blizine. Poželio je nazočnim vjernicima, i onima koji su svetu misu pratili internetskim putem, da im u navedenom smislu ovogodišnji Božić bude sretan i blagoslovljen.
