Trideseta obljetnica mučeničke smrti vlč. Antuna Grahovara obilježena je u ponedjeljak 9. studenoga u crkvi Pohoda BDM na sisačkom Viktorovcu. Tom prigodom misno slavlje predvodio je generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Ivanom Grbešićem, dekanom Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimirom Bulićem, vlč. Ivicom Kovačićem i više svećenika. Vlč. Grahovar bio je osam godina župnik sisačke župe Pohoda BDM, a mučenički je ubijen 9. studenoga 1990. godine ubodima nožem u župnoj kući nadomak crkve u kojoj je danas smještena Udruga „Betlehem“ i prva je svećenička žrtva u Domovinskom ratu.
U propovijedi mons. Cvitkušić je spomenuo da Crkva danas slavi blagdan posvete Lateranske bazilike, posvećene prije 1696. godine, od starine prve Crkve u Rimu, crkve koja pripada papama i gdje oni vrše svoju službu upravitelja čitave Crkve. „Ovaj nam blagdanu želi reći da smo povezani s biskupom Rima, Papom i da smo mi zajednica vjernika, hramovi Božji u kojima on želi stanovati“.
Govoreći o župniku Antunu Grahovaru, koga su ljudi od milja zvali „naš Tonči“, propovjednik je istaknuo da je župnik Grahovar ubijen kada je počelo čišćenje Banovine od Hrvata, a četnici i izvršitelji zločina učinili su to planski i smišljeno po onoj „udari pastira pa će se stado razbježali“.
„Bila je to najava strašnih ratnih događaja, progona tolikih nevinih ljudi, patnji i ubojstava na tlu Hrvatske. Ubojstvo župnika Tončija početak je progona Crkve u Hrvatskoj“, ustvrdio je mons. Cvitkušić.
Potom je propovjednik spomenuo da je župnik Tonči bio Hram Duha Svetoga, u kome je prebivala dobrota, jednostavnost, skromnost, ljubav prema svakome čovjeku. „Bio je primjer dobrih odnosa sa svima; posebno mu je na srcu bilo prijateljstvo i ekumenizam s pravoslavnima te prijateljski, međureligijski odnos s muslimanima. Resila ga je ljubav prema siromasima i bolesnicima. Rado je obilazio povjerene mu duše, osobe u gradu koji su trebale pomoć, dijelio im od svojih dobara ali i od toga što je primio od svojih župljana po onoj Kristovoj: 'Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili'. Njegov je život govor dobrote; umro je kako i živio: za druge, za svoje bližnje, ne gledajući tko je tko i ne razlikujući ljude po vjeri i narodnosti, nego služeći Gospodinu u svima potrebnima“, poručio je generalni vikar te dodao kako je to prava ljubav koja se daje ne gledajući zaslužuje li to onaj kome se daje.
Propovjednik je na kraju spomenuo da je mučeništvo župnika Grahovara donijelo slobodu i neovisnost domovini Hrvatskoj, ali i gradnju crkve svete Marije, Kraljice mira u sisačkoj župi gdje je on bio na službi. Na kraju zahvalio je i Bogu za život i svjedočku smrt svećenika i mučenika, dobroga župnika Grahovara.
Nakon popričesne molitve pozdravljajući okupljene domaći župnik vlč. Grbešić istaknuo je kako je vlč. Grahovar ostavio dubok trag koji se i danas vidi u životu ove župe i čitavog sisačkog kraja „Danas uz blagdan Posvete Lateranske bazilike mi prije svega razmišljamo o živoj Crkvi i kako je ta Crkva poškropljena krvlju mučenika. I naša župa ima jednog takvog svjedoka. Njegova mučenička smrt orosila je čitavu našu župu i pomiješana je s krvlju Kristovom, kako je to rekao kardinal Franjo Kuharić na dan njegova sprovoda 1990. godine. Baš to je najsnažnije svjedočanstvo, dati život za Isusa“, rekao je župnik zaključivši kako se na primjeru ove nekada malene, a danas velike župne zajednice doista vidi kako je krv mučenika sjeme je novih kršćana
Tekst i fotografije: Stjepan Vego / Sisačka biskupija