Spomendan svetoga Leonarda opata slavi se 6. studenog. Ovogodišnja proslava zaštitnika župe u Kotarima pored Samobora obilježena je skromnije s obzirom na epidemiju virusne bolesti te preporuke Stožera civilne zaštite o okupljanjima većeg broja ljudi. Večer prije samoga spomendana, u četvrtak, 5. studenog 2020. godine, svetu Misu predvodio je vlč. Josip Čulig, župnik župe sv. Ivana Krstitelja iz Luga Samoborskog. Iako malobrojniji nego prethodnih godina, svečanom ozračju doprinjeli su i članovi Bratovštine sv. Leonarda iz Kotara, Bratovštine Marije Kraljice Hrvata iz Palačnika, Bratovštine sv. Bernarda iz Luga Samoborskog, članovi počasnih gardi Grada Samobora, Svete Nedelje i Kuburaško društvo Gromovnik iz Bestovja.
Na sam spomendan sv. Leonarda, 6. studenog, svečanu koncelebriranu svetu Misu u 11 sati predvodio je župnik župe Krista Kralja iz Domaslovca, o. Anto Pavlović, uz dekana Samoborsko-okićkog dekanata preč. Ivicu Cika, dekana Bjelovarskog dekanata preč. Krešimira Žinića, prof.dr.sc. Alojza Ćubelića, dominikanca, samoborskog kapelana vlč. Marka Nimca te domaćeg župnika, vlč. Darka Banfića. Predvoditelj misnoga slavlja, o. Anto, kroz zanimljivu priču podsjetio nas je na činjenicu da nikada ne zaboravimo da Bog uvijek sve okreće na dobro onima koji ga ljube. Priča u kratko ide ovako: bio jednom jedan kralj koji je sve svoje nade polagao samo u svoju moć, bogatstvo i slavu, a imao je slugu koji je bio skroman, ponizan i bogobojazan, te je nastojao oholom kralju prenijeti nešto od svoje vjere, ali ga je ovaj izrugivao, te ga nakon jedne nesreće u lovu u kojoj je izgubio prst dao zatvoriti.
Kralj je potom sam otišao u lov. Napali su ga pripadnici divljeg plemena koji žrtvuju ljudske žrtve. Kad su vidjeli da je kralj sa tjelesnom manom, tj. nema jedan prst, pustili su ga. Kralj je, vrativši se sretno u svoj dom, pustio slugu, ali se i dalje čudio kako je Bog kojega sluga ljubi dopustio da ga nepravedno zatvori. Tada mu je sluga odgovorio da ga je zapravo tamnica spasila, jer da je išao s njim u lov, njega bi sigurno žrtvovali jer nema ni jednu tjelesnu manu. Tada je kralj shvatio što znači vjerovati u Božju providnost na koju se njegov sluga u brojnim nedaćama puno puta pozivao.
Priča je aktualna u svako vrijeme, te pokazuje što je zapravo važno u životu i na putu svetosti na koju smo svi pozvani. Sveti Leonard, koji nam može biti uzor, puštao je da ga Bog vodi iz koraka u korak, odbacio je bogatstvo te izabrao siromaštvo i poniznost te služenje siromašnima. Današnje stanje u svijetu svima teško pada zbog sve veće neizvjesnosti zbog epidemije, ali, ističe otac Anto, što su situacije i okolnosti teže, jače nas zovu na svetost, te nikada ne smijemo zaboraviti da Bog sve proviđa i svaku situaciju okreće na dobro.
Misno slavlje pjesmom je pratio župni zbor predvođen orguljašem Zdenkom Rubinićem. Svi prisutni su na kraju svete Mise čašćenjem izloženih moći sv. Leonarda i ophodom oko oltara iskazali počast i zahvalu dragom zaštitniku.
Tekst i fotofrafije: Violeta Gjurkin, Suradnica Tiskovnog ureda župe sv. Leonarda
Preuzeto sa: Zagrebačka nadbiskupija