Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 20. lipnja.

Prije Angelusa

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjoj se liturgiji govori o zgodi u kojoj je Isus smirio oluju (Mk 4, 35-41). Na lađu u kojoj su učenici plovili jezerom obrušili su se vjetar i valovi i obuzeo ih je strah da ih ne potope. Isus je s njima na lađi, ali spava na krmi na uzglavku. Učenici, silno prestrašeni, vape: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ (r. 38).

I mi sami smo mnogo puta, kad na nas navale životne kušnje, zavapili Gospodinu: „Zašto šutiš i ništa ne poduzimaš?“ Pogotovo kad nam se čini da tonemo, jer ljubav ili plan u koji smo polagali velike nade nestaje; ili kad smo prepušteni na milost i nemilost neprestanih valova tjeskobe; ili kad se, pak, osjećamo preplavljeni problemima ili izgubljeni usred mora života, bez pravca i bez odredišne luke. Ili pak, u trenucima kada nemamo snage ići dalje, jer nema posla ili kad se, zbog neočekivane dijagnoze, osjećamo malne shrvanima zbog straha za svoje zdravlje ili zdravlje voljene osobe.

U tim i brojnim drugim situacijama i mi osjećamo da nas obuzima silan strah i, poput učenikâ, u opasnosti smo da izgubimo iz vida ono najvažnije. Na lađi, iako spava, Isus je tu i sa svojima proživljava sve što se događa. Iako nas njegova usnulost, s jedne strane, začuđuje, s druge nas stavlja na kušnju. Gospodin je tamo, prisutan; on, naime – da tako kažemo – očekuje da ga mi uključimo u ono kroz što prolazimo da ga pozovemo i stavimo u središte onoga što živimo. Njegova snenost nas potiče da se probudimo. Jer, da bismo bili Isusovi učenici, nije dovoljno vjerovati da Bog postoji, već se moramo povezati s njim. Poslušajte to: treba mu zavapiti. Nije dovoljno znati da Bog postoji, već ga treba zazvati, zavapiti mu. Molitva je mnogo puta vapaj: „Gospodine, spasi me!“. Gledao sam u emisiji „A sua immagine“ („Na njegovu sliku“), danas na Dan izbjeglica, mnoge koji dolaze sa čamcima i dok se utapaju viču: „Spasi nas!“. I u našem se životu događa isto to: „Gospodine, spasi nas!“, i molitva postaje jedan vapaj.

Danas se možemo zapitati: koji vjetrovi se obrušavaju na moj život, koji valovi ometaju moju plovidbu i dovode u opasnost moj duhovni život, moj obiteljski život, pa i moj psihički život također? Recimo sve to Isusu, ispričajmo mu sve. On to želi, želi da se uhvatimo za njega kako bismo pronašli utočište protiv strašnih valova života. U Evanđelju se kaže da učenici prilaze Isusu, bude ga i razgovaraju s njim (usp. r. 38). To je početak naše vjere: prepoznati da sami nismo u stanju ostati na površini, da nam je potreban Isus, kao mornaru zvijezda, da bismo pronašli svoj put. Vjera započinje kada shvatimo da nismo dovoljni sami sebi, već da nam treba Bog. Kad prebrodimo napast zatvaranja u sebe same, kad pobijedimo lažnu religioznost koja ne želi smetati Bogu, kad mu zavapimo, On u nama može učiniti čuda. To je blaga i izvanredna snaga molitve koja čini čuda.

Učenici su zamolili Isusa i On umiruje vjetar i valove. I postavlja im pitanje koje se tiče i nas samih: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ (r. 40). Učenici su dopustili da ih zarobi strah, jer su i dalje gledali u valove, a ne u Isusa. I za nas vrijedi isto: koliko puta ostajemo zagledani u probleme koji se na nas okomljuju, umjesto da idemo Gospodinu i predamo njemu naše brige! Koliko puta, poput učenika, ostavljamo Gospodina u kutu, na dnu lađe života, da bismo ga probudili samo kada ga trebamo! Zamolimo danas milost vjere koja se nikad ne umara tražiti Gospodina, kucati na njegova vrata, zavapiti njegovom Srcu.

Neka Djevica Marija, koja u svome životu nije nikada prestala imati povjerenja u Boga, u nama ponovno probudi životnu potrebu da se svakoga dana povjerimo njemu.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Pridružujem se biskupima Mjanmara, koji su prošlog tjedna uputili apel skrenuvši pažnju čitavog svijeta na mučno iskustvo tisuća ljudi u toj zemlji koji su raseljeni i umiru od gladi: „Molimo sa svom ljubaznošću da se dopuste humanitarni koridori“ i da se „crkve, pagode, samostani, džamije, hramovi, kao i škole i bolnice“ poštuje kao neutralna mjesta u kojemu osobe mogu pronaći utočište. Neka Kristovo Srce dotakne srca sviju i donese mir u Mjanmar!

Danas se slavi Svjetski dan izbjeglica, koji su proglasili Ujedinjeni narodi, na temu „Zajedno možemo učiniti razliku“. Otvorimo svoja srca izbjeglicama; neka njihove tuge i radosti postanu našim tugama i radostima; učimo iz njihove hrabre otpornosti! I tako, svi zajedno, učinit ćemo da raste zajedništvo koje će biti čovječnije, jedna velika obitelj.

Radio Marija

14:00 Pozdravi, čestitke i preporuke
14:55 Molitva za život
15:00 Krunica Božjega milosrđa
15:10 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za obitelj - svakoga dana u 20h

Svakoga dana u 20:00 h nakon molitve Anđeo Gospodnji molimo molitvu za obitelj. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za sklad i plodnost...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Rujan 2024
P U S Č P S N
1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.