Ovogodišnja Papina poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica, koji se obilježava 27. rujna, posvećena je pastoralu milijunā izbjeglica.
„Poput Isusa Krista, primorani pobjeći“, naslov je koji je papa Franjo dao poruci za 106. svjetski dan selilaca i izbjeglica koji se obilježava 27. rujna ove godine. Taj će dan biti posebno posvećen – kako stoji u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice – pastoralu internih prognanika, kojih danas u svijetu ima više od 41 milijuna.
Kako je vidljivo iz naslova, Papino razmišljanje polazi od iskustva Isusa, izbjegloga i prognanog zajedno s roditeljima, kako bi se istaknula važnost kristološkoga razloga za kršćanski prihvat. Poruka je poslije podijeljena u šest podtema, objašnjenih kroz isto toliko parova riječi: poznavati kako bismo razumjeli – biti bližnji kako bismo služili; slušati kako bismo se pomirili – dijeliti s drugima kako bismo rasli; uključiti kako bismo promicali – surađivati kako bismo gradili.
Da bi potaknuo odgovarajuću pripremu za obilježavanje toga dana, Odjel za selioce i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja i ove godine želi pokrenuti kampanju komunikacije. Svakoga će mjeseca, naime, biti ponuđena razmišljanja, informativni materijal i multimedijalna pomoć, korisni za temeljitije poznavanje teme koju je izabrao Sveti Otac.
Osvrnuvši se u razgovoru za našu radijsku postaju upravo na temu i njezinu aktualizaciju, otac Fabio Baggio, dotajnik spomenutoga odjela, kazao je da je Papa izabrao tu temu kako bi očitovao osobnu zabrinutost za kategoriju ljudi u pokretu, koja se često zaboravlja. Riječ je o internim izbjeglicama, odnosno, prema posljednjim podatcima o 41 milijunu ljudi, koji čine veliki dio svih ljudi koji su danas u kretanju, samo što ne prelaze granicu nego ostaju na svojem nacionalnom teritoriju – objasnio je otac Fabio.
Oni su zbog toga u nadležnosti različitih vlasti, te često ostaju anonimni – dodao je te primijetio da stoga činjenica da im se posvećuje poruka, znači istaknuti to njihovo posebno stanje i posvetiti im upute i razmišljanja upravljena pastoralnim djelatnicima, kako bi se potom moglo raditi i s tim osobama. Isus je sa svojom obitelji bio prisiljen napustiti svoju zemlju zbog progona, a mnogi su primorani na bijeg i zbog sukoba ili prirodnih katastrofa.
To su glavni razlozi, među ostalima, koji se uvijek pokažu i na svjetskoj razini, i koji potiču te milijune ljudi da napuste svoju zemlju. Osim toga, uvijek postoji i želja za povratkom – primijetio je otac Fabio – Međutim, to katkada nije moguće. To su izazovi i za naše kršćanske zajednice koje primaju, a često i prate postupke povratka, kada je to moguće.
Pojašnjavajući potom što znači „kristološki razlog kršćanskoga prihvata“, otac Fabio je prije svega istaknuo da ne smijemo zaboraviti da se u svakoj osobi koja kuca na naša vrata, u siromahu, u gladnom, žednom, golom, u strancu, izbjeglom, i svim ranjivim osobama, nalazi Isus Krist. To zovemo „kristološkim razlogom“, koji spominje Matej (Mt 25.35): Bijah – u tom slučaju – stranac i primiste me – napomenuo je otac Fabio te dodao – Bio sam stranac jer sam došao iz druge općine, druge pokrajine ili druge zemlje. Tada je Isus Krist onaj koji kuca i moli da ga se primi, da ga se posluži i voli, i to je „kristološki razlog“ našega kršćanskoga prihvata.
Datum 6.3.2020.
