Majku sam Tereziju imao radost upoznati za njezina boravka u Hrvatskoj 1978. godine . Bio sam tada pred ređenja za đakona i imao sam čast tjedan dana biti njezini vozač. Kao posebni dar za tu zgodu napisala mi je svojom rukom posvetu u Časoslovu.

Za mene poseban je doživljaj bio u Rimu, gdje sam više puta imao misu za osamdesetak novakinja. Majka je Terezija to sve znala i kada sam 1984. godine imao tešku prometnu nesreću, p. Gabrić, također moj veliki prijatelj, prenio je tu vijest majci Tereziji. Ona mi je poslala čudotvornu medaljicu i kratko pismo (u prilogu).

Bio sam naručen na rizičnu operaciju vratne kralježnice. Međutim, primivši pismo majke Terezije i p. Gabrića te čuo da se sestre u Kalkuti i po cijelome svijetu za mene mole, posebno da sve dobro prođe bez operacije. To me je potaklo da sam otkazao operaciju i više nisam išao na preglede. Čudo se dogodilo: živim i obavljam svoje dužnosti kao da se ništa dogodilo nije. Uistinu, blagoslov je barem na čas biti u blizini svete osobe, a to je majka Terezija, čiji blagdan danas slavimo. Majko Terezija, moli za nas!