"Vjera je odgovor čovjeka na Božju objavu. Bog je u svetom Pismu objavio sebe čovjeku, objavio je svoj plan spasenja svijeta po svome Sinu Isusu Kristu. Čovjek svojom vjerom prihvaća Boga i njegov plan spasenja.
Vjera je gledanje Božjim očima na stvarnost, na sve što nam se događa u ovom svijetu. Gledati Božjim očima znači gledati s ljubavlju, empatijom i milosrđem. Tako nas Bog gleda.
„Vjera je odgovor na Božje sebedarje, ona je čovjekovo osobno predavanje Bogu, životno opredjeljenje, osobno prianjanje čitavog čovjeka uz Boga koji se objavljuje. Srcem, umom i razumom, primanjem otajstva i kritičnošću. Vjerujemo da Bog jest: vjerujemo u Boga; vjerujemo Bogu, imamo povjerenje u njega. Bog nam je svrha i smisao, istina vjere“ (Josip Sanko Rabar)
Sve ove oznake vjere imala je Marija, koja je tako nama postala najbolji uzor vjere.
Kad je od anđela dobila obavijest da će postati Majka Spasitelja svijeta, s pravom je pitala kako će to biti kad muža ne poznajem. Anđeo je tada rekao da će to biti učinjeno po Duhu Svetom jer Bogu ništa nije nemoguće. I to je Mariji bilo dovoljno da povjeruje čitavim svojim bićem. Svojom vjerom je prihvatila plan Božji iako nije znala kako će se to ostvariti. Imala je povjerenja u Boga kojemu ništa nije nemoguće.
Marija je dakle na svoj život odsada gledala Božjim očima, odnosno iz Božje perspektive. Sve je predala Bogu u ruke. Tako je ostvarila plan Božji. Bog se preko Marije utjelovio u ovaj naš svijet, postao je jedan od nas, nama u svemu sličan, osim u grijehu.
Na Božje sebedarje, Marija je odgovorila potpunim predanjem sebe u Božje ruke. To je izrazila riječima: „Neka mi bude po tvojoj riječi“.
Predati se ovako Bogu, kao što je to učinila Marija, značilo je prepustiti se avanturi u kojoj Bog izvodi svoj plan.
Marija je proživljavala velike kušnje nakon što je pristala uz Božji plan, nakon što je rekla Bogu svoj: „Neka mi bude po tvojoj riječi“.
Najveću bol je proživljavala pod križem Isusovim. U svakoj kušnji ona je ponavljala svoj „Neka mi bude“.
Snagu za to je crpila iz svoje vjere u Boga kome nije ništa nemoguće. Ona je vjerovala Bogu. To je ključno. Nije dovoljno samo vjerovati u Boga, vjerovati da on postoji. Potrebno je vjerovati Bogu, vjerovati da je najbolje njemu sve predati i potpuno prihvatiti njegov plan našega spasenja i naše sreće.
Neka nam Marija izmoli milost jake i čvrste vjere, vjere koja će biti ljubavlju djelotvorna. Vjera postiže svoj vrhunac onda kad nas motivira da činimo djela ljubavi i milosrđa.
Braćo i sestre, danas je godišnjica jakog potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu 22.ožujka prošle godine. Taj potres kao i oni razorni potresi na Banovini nisu Božja kazna. Sam Isus reče da nije došao suditi svijetu, nego spasiti svijet. Bog je ljubav i on neizmjerno voli svoju djecu. Ali mi smo se udaljili od Boga. Previše smo se zalijepili za ovu zemlju, pa tako i ovaj potres možemo tumačiti kao poziv da se obratimo i vratimo svome Bogu. Zemlja nas želi stresti sa sebe i poručiti nam da nismo stvoreni za Zemlju, previše smo se zalijepili za nju. Zaboravili smo da smo stvoreni za Nebo.
Kad se Gospa ukazali djeci u Fatimi, oni su je upitali: Odakle ti dolaziš? Gospa je tada odgovorila: Ja dolazim iz Neba. I to je glavna poruka Naše nebeske Majke. Postoji Nebo, postoji život poslije smrti. Nebo je konačni cilj našega života. Potres je poziv da se odlijepimo od zemlje i više gledamo u Nebo kamo je, nakon uskrsnuća otišao naš Spasitelj Isus Krist da nam tamo pripravi mjesto pa da i mi budemo vječno s njime, s Ocem Nebeskim, s Duhom Svetim, s našom Nebeskom Majkom, sa svim svecima i anđelima.
Neka nam naša Nebeska Majka izmoli kod Boga živu vjeru kojom ćemo činiti dobra djela ovdje na Zemlji, s pogledom u Nebo koje je naša prava domovina. Amen."
p. Mijo Nikić
Zagreb, 22. 3. 2021.
