Sveta Marija - Gospa od Čudotvorne medaljice
Sveta Katarina Labouré (Fain-lès-Moutiers, Francuska, 2.svibnja 1806- - 31.prosinca 1876.).) – redovnica milosrdnih sestara Sv. Vinka Paulskog, imala je nekoliko ukazanja Blažene Djevice Marije, njenim zalaganjem nastala je i proširila se čudotvorna medaljica čudotvorna medaljica.
U 10. godini umrla joj je majka. U Blaženoj Djevici Mariji vidi novu majku. Živjela je kod tetke i brinula se o kućanstvu. Osjetila je redovnički poziv, ali se otac protivio. Poslao ju je u Pariz k bratu, a onda nekoj rodici, da je odvrati od nauma. Usprkos tome, Katarina ulazi 22. siječnja 1830. U samostan milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskoga. Odlikovala se poniznošću, razboritošću i vjernošću redovničkim zavjetima, a izgarala je duhom požrtvovnosti. Pomagala je bolesnicima u pariškoj ubožnici Enghien.
Umrla je 31. prosinca 1876. u 71 godini. Pokopana je u kripti u Reuillyju. Njeni posmrtni ostaci preneseni su u crkvi u Rue du Bac u Parizu 1933. Za otvaranja lijesa, tijelo joj je nađeno očuvano. I danas je neraspadnuto. Papa Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 28. Svibnja 1933., a papa Pio XII. Svetom 27. srpnja 1947.
Ukazanja i nastanak čudotvorne medaljice
Imala je nekoliko viđenja Blažene Djevice Marije. Prvi put je bilo u noći između 18. I 19.srpnja 1830. U samostanu u Parizu. To je povjerila ispovjednilku, ali nije joj vjerovao. Ponovno je imala ukazanje 27. studenog iste godine.
Blažena Djevica Marija joj je poručila: „Daj napraviti medalju s prizorom, koji vidiš; sve osobe koje je budu nosile, primit će velike milosti. Obilne će milosti biti za osobe, koje je budu nosile s pouzdanjem.” Ispovijednik joj i dalje nije vjerovao. Gospa joj se ukazala treći put uprosincu 1830. i rekla kako će doći dan, kada će sve biti uređeno kako ona želi. Prva medaljica iskovana je uz dopuštenje pariškoga nadbiskupa 1832. U slijedeće četiri godine, izrađeno je 8 milijuna medaljica.
Katarina je namjerno živjela u anonimnosti. Nakon ispovjednikove smrti, tajnu je povjerila poglavarici samostana. Od tada se još brže šire medaljice. Dogodile su se brojne milosti, onima koji su nosili medaljicu pa je prozvana čudotvornom. Među najpoznatijim čudesima je obraćenje Židova Alonsa Ratibonnea 20.sijećnja 1842. U rimskoj crkvi Sv. Andrije dellla Fratte.Poljski franjevac Sv. Maksimilijan Kolbe je u velikoj mjeri širio čudotvorne medaljice.
Marijine sestre čudotvorne medaljice
Družbu Marijinih sestara je osnovala Josipa s. Leopoldina Brandis. Rođena je u Grazu 1815. u grofovskoj obitelji. Stupila je u Družbu sv. Vinka Paulskog - Kćeri kršćanske ljubavi (od naroda prozvane Milosrdne sestre).
Milosrdne sestre - Kćeri kršćanske ljubavi pravilima su bile usmjerene samo na rad u bolnicama i drugim sličnim ustanovama. Kao klauzurne sestre nisu smjele odlaziti u privatne kuće i tamo njegovati bolesnike koji su umirali bez ičije pomoći. Ti ljudi nisu imali sredstava čime bi platili bolnicu, bili su građani “drugoga reda”. Majka Leopoldina uviđa taj društveni problem i osjeća tu potrebu siromaha. Tako otvara put novoj djelatnosti.
Odabire djevojke koje su bile za takav rad motivirane, duhovno ih odgaja, omogućuje im praksu u bolnici i šalje ih njegovati bolesnike po njihovim kućama. Ostajale bih uz njih i po dvadeset četiri sata. Tako 16. srpnja 1878. u Ljubljani uzima prve tri djevojke, daje im posebnu odjeću i šalje ih k siromasima. Stavlja ih pod zaštitu nebeske Majke Marije, i želi da im B. Djevica Marija bude uzor i potpora.
Bila je to revolucionarna novost koju su duhovni ljudi ondašnjeg vremena poprijeko gledali. Kada je Majka Leopoldina uvidjela da tu novu ustanovu prati Božji blagoslov i da ona ima budućnost piše 1882. “Životna Pravila” za te djevojke, kako bi se po njima lakše mogle ravnati i živjeti.
Ljudi su te djevojke prozvali “Bolničke sestre”. Pod vodstvom s. Leopoldine u svemu su bile vezane uz matičnu kuću Družbe Kćeri kršćanske ljubavi.
Konačno osamostaljenje Družbe bilo je 15. ožujka 1926. u Ljubljani. Dotadašnje “Bolničke sestre” dobivaju službeno ime “Marijine sestre čudotvorne medaljice”.
Družba je i prva crkvena kongregacija koja je po crkvenim propisima smjela slati svoje članice bolesnicima u privatne kuće i uz njihostajati dan i noć. To je specifično i prvotno poslanje Marijinih sestara.
Izvor: sveci.net
