"Vjera nadbiskupa Stepinca u pismima majci Amadeji Pavlović"
O blagdanu Prikazanja Gospodinova u hramu razmatramo Marijinu i Josipovu spremnost da, u okolnostima u kojima žive, učine sve kako bi živjeli prema Zakonu Gospodnjem.
Evanđelist Luka o tome piše ovako: „Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se prikaže Gospodinu! – i da prinesu žrtvu, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem; dvije grlice ili dva golubića.“
I kardinal Alojzije Stepinac, u zadanim okolnostima u kojima živi, prihvaća predano i vrši volju Očevu. Iako mu je bolest uznapredovala, on miran i zadovoljan ovako piše 24. prosinca 1953. godine majci Amadeji Pavlović, provincijalnoj poglavarici Milosrdnih sestara sv. Križa: „Pitate me, kako je s mojim zdravljem. Nije dugo što me je došao pogledati prof. Heilmeyer iz Freiburga, kao zamjenik g. Lawrence, kojemu je dakako predaleko iz Amerike doći opet ovamo, pa je našao stanje zadovoljavajuće tako, da nije bilo potrebno dati drugu injekciju radium-fosfora. Možda tekar iza pola godine. Uostalom, ja sam posve miran i zadovoljan sa svojim položajem internirca. Volim umrijeti nego popustiti i trunak prava svete Crkve u korist bezbožnog komunizma, prije nego Sveti Otac, kao zamjenik Krista Gospodina, kaže svoju riječ. A njega bi rado izlučili pod svaku cijenu komunisti iz razgovora, da tako lakše podjarme Crkvu Božju i onda je unište, jer gdje nema pastira, stado nužno propada.
I kao što su Šimun i Ana u hramu prepoznali u Isusu Mesiju, Spasitelja, i progovorili o Njegovu spasenjskom poslanju, tako Bog stavlja svakom čovjeku na životni put suputnika, tješitelja i pomoćnika, u ljudskom obličju, koji usmjeruje osobu na prepoznavanje i vršenje volje Božje u okolnostima u kojima se nalazi on, ili zajednica. Majci M. Amadeji stavio je, među ostalima, i kardinala Alozjija Stepinca.
U knjizi: Ja služim Bogu, dr. Ivica Raguž o njihovoj međusobnoj podršci piše ovo: „O svetoj duši majke Amadeje svjedoči njezina prepiska s bl. Alojzijem Stepincem. Majka nije samo pisala pisma bl. Stepincu, nego ga je i posjetila, donosila mu i slala razne potrepštine, pa i knjige. Nažalost. Njezina pisma bl. Alojziju Stepincu nisu sačuvana, ali se jasno iz odgovora Blaženika, može osjetiti njihova duhovna povezanost. Ta pisma i ti ulomci potvrđuju njihov isti duh svetosti. U njihovim pismima nema ama baš ni trunke mržnje prema neprijateljima. Naprotiv, prema Kristovoj zapovijedi – „ljubite svoje neprijatelje“ – u pismima jedni druge potiču na ljubav prema neprijateljima, na molitvu za njihovo obraćenje. Zato se u pismima najmanje govori o neprijateljima Crkve, ali se govori o potrebi obraćenja nas samih, kršćana.“
A kada se provincija Milosrdnih sestara sv. Križa našla pred otkazima učiteljica i pred zatvaranjem njihovih škola, majka M. Amadeja opet traži savjet od pastira Crkve, kardinala Alojzija Stepinca, a on joj odgovara: „Pišete mi, da osim uspjeha u njezi bolesnika ne vidite drugih uspjeha. Neka se Vaše drage sestre radi toga ni najmanje ne uznemiruju. Prvo zbog toga, što mi jadni ljudi i tako ništa veliko ne možemo dati Bogu. Zato i opominje sveti Pavao: „Što imaš, a da nisi primio?“ Sve što možemo pružiti dragom Bogu, to je trunak dobre volje. Drugo, ne trebaju se uznemirivati ni zbog toga, što baš ta ograničenost rada može katkada staviti na volju veće zahtjeve i veće žrtve, nego li puna sloboda rada. A Bog nas ocjenjuje po veličini naše žrtve, žrtve naše volje. Jedna od najopasnijih zamki duhovnog života jest, kad bi podcjenjivali obične malene stvari.
Na kraju današnjeg Evanđelja piše: „A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.“
U tom duhu kardinal Stepinac nastavlja.“ Kad budete pisali Vašoj časnoj majci Generalici, isporučite moj blagoslov ne samo njoj nego i cijeloj Kongregaciji Sestara svetog Križa, čije ime tako dobro pristaje u ove naše dane. Neka nikad ne zaborave, da iza golgotskog križa, dolazi slavno uskrsnuće. To pokazuje i osnovateljica Vaše Kongregacije, velika žena, Marija Terezija Sherer, koju ćemo, kao što svi znaci kazuju, naskoro častiti na oltaru. Dao Bog, da ta velika majka dobija što više sličnih kćeri!“
Bože, hvala ti, na ovom blagoslovu mučenika, kardinala bl. Alozjia Stepinca, koji se proteže do današnjih dana. Hvala ti što je majka M. Terezija Scherer proglašena blaženom i što djevojke do danas dolaze k nama. Neka blagoslov i zagovor bl. Alojzija Stepinca, naše bl. majke M. Terezije Scherer i svet život naše majke M. Amadeje prati i nadalje našu Družbu, svećenike, redovnike i sav vjerni Božji puk.
s. Deodata Kočonda