AUTOR: Don Danko Litrić, misionar u Ruandi
ZAHVALNOST
Iz 2. knjige o Kraljevima (Kr 7, 1-5 ; 8 a -12.14 ; 14a.-16)
Kralja Davida, koji hoće Gospodinu sagraditi lijepi veliki dom, Bog blagoslivlja i obećaje mu da će njega i njegov rod vječnim učiniti.
Evanđelje po Luki (Lk, 1, 67-79)
«Benedictus» - Zaharija zahvaljuje i slavi Gospodina što je ispunio svoje obećanje prema Abrahamu i njegovim potomcima – te šalje Spasitelja !
Stigli smo u predvečerje Božića – na Badnjak!
Iz današnjih čitanja Riječi Božje, vidimo kako sveti ljudi znaju zahvaljivati Bogu. To čini Marija u Magnificatu, zahvaljuje Bogu što ju je kao poniznu sluškinju uzvisio da bude Majka Kristova, a to čini i Zaharija svom „Benedictus-u“. Svjesni su da sve što imaju dolazi od Stvoritelja.
Svi smo mi pozvani da se ispitamo što nam je Bog dao.
1. Prvo, znamo da nam je dao život, preko ljubavi naših roditelja. Dao nam
je život ovdje na zemlji, koji nas vodi u vječni život. Tijelo sa svim što je u njemu. To je tako lijepo i svrsishodno učinio: truplo, u koje je smjestio sve mašinerije kako bismo mogli uživati svu biljnu i životinjsku hranu, prerađivati u trbušnoj šupljini, pretvarati u krv i žilama prenositi po cijelomu tijelu. Dao nam je noge da nas nose kamo želimo ići, ruke da miluju i rade, glavu da sa svime upravlja, oči da vidimo, uši da čujemo, jezik da govorimo, spolne organe da se možemo rađati... Sve je to lijepo, ako čovjek zna pametno koristiti za se i za druge.
2. U to tijelo Bog je udahnuo dušu koja sve oživljuje i svime upravlja. Po njoj nam je dao život vječni u svom kraljevstvu. To je najvažnije. Zbog toga se Isus i rodio. Samo to što je postao čovjek, što se rodio bilo bi dovoljno za naše spasenje.
Svjesni da nam sve dolazi od Boga, moramo biti zahvalni Bogu. Daje nam sunce i kišu, sve u svoje vrijeme. Daje nam hranu. Daje nam prijatelje.
Slavimo Boga i zahvalimo mu za svaki dna, za svaku mirnu noć.
Kako mi je bilo lijepo kada sam mogao nahraniti jednog siromaha u Ruandi i čuti: „Hvala, oče, Bog te blagoslovio...“ ili kad mi jedno dijete s ulice, nakon što pojede jedan dobar tanjur graha i riže, kaže udarajući se u svoj trbušćić: „Hvala ti, oče, ja sam sit!“
Od svih riječi u našem govoru, najljepša riječ je HVALA. Mama i tata to radosno slušaju od svog djeteta kada mu daju jedan bombon ili komadić čokolade. A, mi, djeca Božja toliko smo primili i primamo svakog dana, bilo bi nezahvalno da ne kažemo Bogu hvala.
Bog nama daje svaki dan više kruha, odjeće i svega nego jedan misionar može dati siromasima u Ruandi.
BOGU HVALA!
"Hodočašće kroz došašće“ – razmatranja hrvatskih misionara poslušajte u programu Radio Marije svakim danom u 6:45 i u 19:45