AUTOR: Don Danko Litrić, misionar u Ruandi
MOLITVA
1. čitanje: Iz 1. knjige o Samuelu
„Gospodin je uslišao moju molitvu...“
Evanđelje: Lk, 1, 46 – 56
Marija slavi Gospodina „Duša moja slavi Gospodina!“
Magnificat - Veliča, pjesma zahvale i slavljenja Boga za sve što joj je učinio.
U današnjim čitanjima u središtu se nalazi molitva. Molitva je razgovor s Bogom, bilo da ga slušamo, bilo da ga nešto molimo, bilo da mu zahvaljujemo. Samo onaj koji vjeruje da Bog jest, da nas on ljubi i da može sve – samo on može moliti. Uvjet molitve, bez obzira kakva ona bila, jest vjera u Boga koji nas vidi, koji nas čuje i koji nas ljubi.
U prvom čitanju vidimo ženu Anu, nerotkinju, kojoj je Bog uslišao vruću molitvu i dao joj sina Samuela. Ona zahvaljuje Bogu. Uz žrtvu svega onoga što je imala, daruje i svoga sina Bogu – on postaje Sudac i vođa Izraelu. Predaje ga Bogu u hramu (Svetištu u Šilu) preko proroka Ilije – isprosila ga od Boga i daruje ga Bogu.
U Evanđelju Djevica Marija u hvalospjevu „Veliča“ zahvaljuje Bogu što ju je izabrao da bude Majka Krista, koga su ljudi od davnine iščekivali da ih spasi od đavla i svih neprijatelja. U ovoj zahvalnoj pjesmi Marija, u svoj svojoj poniznosti i vjeri, hvali Svemogućega i molosrdnog Boga koji je vjeran svom obećanju.
To su primjeri koje i mi moramo nasljedovati u ovoj pripremi na doček Gospodina Isusa. Zahvaljujemo Bogu za sve što nam je dao: za dar života, za pamet i mudrost u životu. Zahvaljujemo Bogu za dar vjere, koju smo primili preko svojih roditelja, preko vjeroučitelja, preko svećenika... Idemo u crkvu – dom Božji – darujemo što imamo.
Molimo ga da nam se smiluje i oprosti sve naše grijehe, da nas oslobodi od svega što nas zarobljuje, što je isprazno u našem srcu. Molimo Ga da nas oslobodi od sebičnosti, da nam otvori srce za bolesne, siromašne. Molimo Ga da nam udijeli potrebne milosti kako bismo mogli u vjeri i ljubavi primiti Isusa, Njegova Sina, u svoje srce, u svoju obitelj kako bi Njegovo kraljevstvo zavaladalo u našem srcu i obitelji, u susjedstvu i cijelomu svijetu.
Molitva je uzdizanje duše Bogu. „Gord sam i sretan, što se vazda mogu uzdići Bogu i Božjega srca biti jedan dio.“ (Aleksa Šantić) Molitva je razgovor s Bogom i sa svetima Božjim. U molitvi slušamo Boga što nam govori, kako moramo živjeti i što moramo činiti. U njoj s pozdanjem molimo što nam je potrebno, molimo za svoje pokojne, molimo za svoje drage, bilo gdje se nalazili.
Isus nam kaže: „Molite bez prestanka.“
Zato, u vrijeme iščekivanja blagdana Božića, moramo još više moliti.
Molimo Boga da budemo njegovi vjerovjesnici našom ljubavlju prema grešnicima, prema siromašnima da bi oni vidjeli i osjetili da vjerujemo u Isusa i nasljedujemo njegov nauk, a da se ne bi dogodilo da netko kaže: Oni govore da vjeruju da je Isus Bog, ali svojim životom to ne pokazuju. Idu u crkvu, sklapaju ruke, a kad iziđu psuju, kleveću, ogovaraju, stalno se svađaju u kući i sa susjedima, krivo se kunu, kradu, otimaju...
Gandhi, taj mudri čovjek i vođa Indije, govorio je da mu se sviđa Isus i Evanđelje, da bi htio biti kršćanin, ali kad vidi što kršćani rade i kako žive ne može biti kršćanin.
Molitva bez djela nema vrijednosti, kao ni vjera bez djela.
"Hodočašće kroz došašće“ – razmatranja hrvatskih misionara poslušajte u programu Radio Marije svakim danom u 6:45 i u 19:45