Molitva

Vatrena i slatka sila tvoje ljubavi, molim,

Gospodine, neka obuzme

moj um i moje srce i neka ga odijeli od svega,

što je pod nebom, da

umrem od ljubavi ljubeći tebe, koji se

udostojao umrijeti od ljubavi

ljubeći mene.

Iako ovu molitvu sv. Franjo nije napisao, on ju je poznavao i molio. U njoj je izražena njegova vjera u Božju ljubav, njegova ljubav prema Božjoj ljubavi. Njegov je život bio neprestana želja da ljubavlju odgovori na ljubav.

Uvod

U korizmi razmatramo Isusovu muku i smrt kao najveći izričaj Božje ljubavi prema čovjeku. Tu ljubav osobito je razmatrao Sveti Franjo Asiški, čiju 800. obljetnicu smrti ove godine obilježavamo. Sveti Franjo cijeli je život njegovao intimni odnos s Bogom, a vrhunac toga odnosa bio je Božji dar od pet Isusovih rana ili stigmi koju mu je Bog utisnuo u njegovo tijelo.

Nastanak Franjinih rana

Životopisci donose podatke kako se pred kraj ljeta 1224. god. sv. Franjo popeo po šesti put na brdo  La Verna kako bi postio četrdeset dana u čast sv. Mihaela arkanđela. U ovom periodu Franjo je sav uronio u kontemplaciju Boga.

Što se više Franjo udubljivao u promatranje Svevišnjeg, Najsvetijeg  Boga, više se rasplamsavao željom da u svom duhu osjeti svu ljubav, a u svom tijelu bol koju je Isus podnio u svojoj muci i smrti na križu.

O događaju Franjinog suobličenja Kristu zapisali su svi svečevi životopisci. Tekst Razmatranja o sv. ranama je najizvorniji tekst iz 15. st., a daje čitavo ozračje i duhovni smisao La Verne. Najznačajniji odlomci su istaknuti u sljedećim redcima.

"Slijedećeg dana, na blagdan svetoga Križa, počeo je sveti Franjo već u praskozorje moliti. Molio je ispred svoje ćelije, licem okrenutim k istoku, a molio je ovim riječima: 'O, Gospodine moj, molim te da mi udijeliš dvije milosti prije nego što umrem. Prva je da za svoga života osjetim u svojoj duši i na svome tijelu, koliko je to moguće, onu bol što si je ti, slatki Gospodine, podnio za vrijeme svoje pregorke muke. Druga je, da osjetim u svom srcu, koliko je to moguće, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike'.

"A kako se duže vremena tako molio, shvatio je da će njegovu veliku želju Bog uslišati i, koliko je to moguće jednom stvorenju, bit će mu to dopušteno osjetiti, i to u najkraće vrijeme.

"Kad je sveti Franjo dobio to obećanje, počeo je pobožno razmatrati Isusovu muku i njegovu neizmjernu ljubav. U njemu je toliko rastao žar pobožnosti da se sav preobražavao u Isusa po ljubavi i sućuti.“

"I kako je, sav u žaru, cijelo to jutro proveo u takvu razmatranju, odjednom ugleda kako s neba silazi Seraf sa šest sjajnih, ognjenih krila te mu se u brzom letu približava, a mogao je raspoznati i jasno vidjeti u njemu lik raspetoga čovjeka....

"U ovom ukazanju Serafa Isus Krist je objavio svetom Franji neke trajne i uzvišene istine, koje sveti Franjo nije htio otkriti za svoga života. Tek ih je poslije svoje smrti na čudesan način obznanio. Isus Krist mu je rekao: "Znaš li što sam ti učinio? Dao sam ti rane, znakove svoje muke, kako bi mogao biti moj stjegonoša…"

"Kad je, dakle, nestalo tog čudesnog viđenja, nakon duga vremena proteklog u razgovoru, ostade u srcu svetog Franje neizmjeran žar i plamen Božje ljubavi, a Krist je ostavio na njegovu tijelu čudesnu sliku i trag svoje muke. Odmah su se na rukama i nogama svetog Franje pojavili znakovi čavala, i to onako kako ih je vidio na tijelu Isusa Krista raspetoga, koji mu se ukazao u liku Serafa. Ruke i noge izgledale su kao da su prikovane po sredini čavlima. Glave čavala bile su na dlanovima ruku i nogu izvan mesa, a vrhovi su im izlazili s druge strane na tabanima. Oni su bili tako savijeni i zakovani da se moglo između zakova i zavoja, koji su bili sasvim izvan mesa, lako staviti prst ruke kao u neki prsten, a glave čavala bile su zatupljene i tamne. Slično tome, između rebara pokazala se rana od uboda kopljem, i to nezacijeljena, rumena i krvava. Ta rana je kasnije više puta krvarila …(3. razm. o sv. r.) FI 1919-1922).

Narav i značenje Franjinih rana

Porijeklo rana sv. Franje je plod snažne ljubavi prema raspetome Kristu kroz dvadeset godina neprekidne molitve i velikog mrtvljenja.

One pokazuju unutarnji proces Franjine svetosti. Bio je lud od ljubavi za raspetim Kristom još od trenutka kada mu je Raspeti progovorio s križa u crkvi sv. Damjana, u Asizu.

Zbog rana sv. Franju smatraju drugim anđelom "gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga" (Otk 7,2), a također i "drugim Kristom“. Kaže sv. Bernardin "Postaješ ono što ljubiš: on je postao raspet".

Kreposti koje su ga oblikovale u Krista su: sloboda od materijalnoga, izvanredna ljubav, duboka poniznost. Franjine rane su dar čitavome Franjevačkom redu i čitavoj Crkvi.

"Brate - reče mu opravdano brat Iluminat - sjeti se da  tajne koje su ti otkrivene nisu samo za tebe, nego i za sve druge!"

Zaključak

Rane pozivaju čitavu Crkvu, a posebno u vrijeme korizme na pobožnost Kristove muke i raspinjanja. Stigme su izvor, poticaj na suobličenje muci i Križu, kako bismo postali savršeni sljedbenici raspetoga Krista.

Rane sv. Franje usmjeruju one koji lutaju, u znakovima muke pokazuju krajnju točku prema kojoj svatko mora upraviti svoje nakane. Stigme su utjeha, podrška i obrana plašljivima i slabima; pozivaju one koji plaču i kukaju da upru svoj pogled na raspetoga Krista, koji je bio uzdignut na križ i na njem umro, kao znak spasenja i pobjede. One su znak pouzdanja i nadanja siromasima, jednostavnima i poniznima. Rane uzdižu k uživanju Boga, kao što je to bilo s Franjom.

Tko nije, barem ponekad, poželio da ga Krist obuzme tako da postane njegova kopija? Biti ranjen znači željeti poput Franje, biti raspet svijetu. Put je otvoren svima. To potvrđuje sam Isus kada se objavio Anđeli Folinjskoj: "Molila si se mom sluzi Franji. Budući da me je taj sluga veoma ljubio, i ja sam mnogo učinio za njega. I kad bi postojao čovjek koji bi me više ljubio, više bih učinio za njega. I za tebe ću učini isto što i za svog slugu Franju, još i više, ako me budeš ljubila".

Dragi slušatelju, kako se ti nosiš sa svakodnevnim mukama i križevima?

Napravi danas popis nakana za koje možeš prikazivati svoje boli i muke koje živiš. One će tada postati tvoja molitva i trpljenje u ljubavi dok si „na križu“.