Iza Evanđelja po Mateju. A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju. Zasvira smo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.
Doista dođe Ivan, nije jeo ni pio, a govori se đavla ima. Dođe sin čovječji koji jede i pije, a govori se gle izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika, ali opravda se mudrost djelima svojim. Draga braćo i sestri, hvaljen Isus i Marija. Evo upravo smo čuli navještaj današnjeg Evanđelja koje crkva stavlja pred nas. Ono što možemo zamijetiti, možemo zamijetiti kako Isus ne zna na koji način bi prispodobio ovaj naraštaj, odnosno, on vrlo dobro zna na koji način bi ga prispodobio, samo je pitanje razumijemo li mi ono što on u tome izgovara. ovaj navještaj Evanđelja dolazi nakon što je Isus rekao da se kraljevstvo Božje silom probija i da ga siloviti grabe, a ovdje pak govori o tome kako je sam narod dvosmislen, odnosno jako licemjeran, jer kaže, zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste. Nalik je djeci što sjede na trgovima.
Ono što znamo, kada Krist koristi sliku djece, u većini slučajeva je riječ o pozitivnom primjeru, budite kao djeca, takvih je kraljevstvo nebesko, a u ovom slučaju vidimo da govori o tome da je ovaj navještaj sličan djeci koja sjedi na trgovima, ali iz neke vlastite ljubomore ne izvršava ono na što je pozvana, nego upravo suprotno radi. Ono što mi pada na pamet je čitanje u božanskom časoslovu, odnosno u liturgiji časova naše crkve na spomendan blažanog Gracija Kotorskog, kada imamo jedno čitanje koje je napisao Marko Marulić. Naziv dijela je Iz upućivanja Marka Marulića u čestit i blažen život. Sad ćemo nabrojiti primjere evanđelske pouke za koje se čini da će odgovarati pojedinom slučaju. Naš gospodin Isus Krist prekorio je židovsku zlobu u prosuđivanju riječima, došao je Ivan Krstitelj koji ne jede kruha i ne pije vina, a vi kažete opsjednut je. Došao je sin čovječji koji jede i pije, a vi kažete evo izjelice i pijanice, prijatelja carinika i grešnika. Takvi su oni koji o svima zlo misle i što god učiniš tumače na zlo. Ponizna čovjeka nazivaju licemjercem, jednostavna ludim, onoga koji posti zanesenjakom, a koji ne posti sladokuscem, onoga koji kara krivce krutim i strogim, a koji teži za spokojstvom lijenim i mlitavim. Napokon, nema ni jednog dobra za koje se oni ne trude da ga svojim zlobnim i opakim pogrdama ne ocrne. Stoga se baš s pravom o njima kaže, neka se zacrvene zlikovci i neka budu bačeni u pakao, a usta koja je lažu neka umuknu. Vidimo kako Marko Marulić dosta kruto, silovito, kako smo još jučer slušali u Evanđelju, govori o ljudima o kojima govori Isus.
Zato, pozvani smo na život koji vidi ljepotu u stvarima koje ga okružuju, koji vidi ljepotu u vremenu u kojem se nalazi, koji pronalazi ono dobro jer vjeruje u Krista i vjeruje da ga Krist prati i vjeruje da je Krist s njime. Samim time može vidjeti ljepotu življenja jer živi s Gospodinom. Kada ne živimo s Gospodinom sve nam stvara tlaku, sve nam stvara trn koji nas pritišće i žulja gdje se često češemo, a pozvani smo u stvari na to da te sve stvari predajemo Gospodinu, pogotovo u ovom adventskom vremenu kada imamo priliku i otići na Misu Zornicu, kada imamo priliku izaći iz vlastite komocije, iz vlastitog okruženja i žrtvovati dio sebe, a time onda i zadobiti puno više i konkretnije nego što možemo uopće zamisliti. Zornica nam omogućuje stvarno jednu lijepu pripremu i pripravu za ono što nas čeka na kraju došašća i adventa, a to je utjelovljenje Isusa Krista u jaslama, doći pred malo dijete, doći pred tek novorođenče na ovom svijetu i biti s njime.
Đakon Jurica Klanfar, Zagrebačka nadbiskupija
