ISUSE!
Ti si svjedok svih mojih pitanja!
Dok bijah mala djevojčica ,,Oče naš“ meni se činio prejednostavan…
Nisam htjela molitvu, tražila sam odgovore.
Sjećaš se Isuse,
koliko sam Te puta pitala o onom vrtu u kojem si molio!
Taj me je vrt stalno zanimao...
Uvijek sam željela da me tamo povedeš,
da mi odaš tajnu koju nisam razumjela.
Poslije sam o tom vrtu Getsemanskom dosta naučila,
samo nisam znala da je potrebna i patnja, da bi se shvatilo…
Zato,
neka su svete moje misli koje su me lutajući umom pozvale
u osamu srca, a ja na taj put povedoh i svoju dušu.
Samo ja znam za njezin strah, očaj, strepnju i muku.
A Ti, Isuse, od prevelike ljubavi prema meni, vidjevši što želim, htio si da postanem blažena u patnji i da naučim trpjeti …
Znala sam da će biti teško!
Ali, krenula sam...
Trebala sam prijatelje,
da me u mislima i molitvi na tom putu prate … I bdiju.
Ali, neki su zaspali…
Nisu bdjeli! - Spavali su, a moji su strahovi počeli rasti...
Sama,.. a moja patnja postajala je sve veća.
Strah me obuzeo do Samrtne tjeskobe...
Više nisam mogla…
Tada sam zavapila molitvu, Tvojim riječima:
‘Žalosna sam.. Žalosna je duša moja, Gospodine!’
Tada si mi prišao!
Vidio si da sam u patnji svojih strahova
preuzela sve Tvoje patnje i predala se u svojoj samrtnoj tjeskobi,
TEBI!
Hvala Ti Isuse,
što si mi prišao i sve moje patnje - uzeo nazad.
Stajala sam skamenjena spoznajom - da ćeš mi objasniti
TAJNU GETSEMANSKOG VRTA.
Često si govorio da su blaženi koji pate,
a ja sam cijelu Tvoju blaženost sagledala u patnji
koju si proživljavao u Getsemanskom vrtu,
ostavljen od onih koje si najviše ljubio…
A tako si malo tražio od njih, govoreći:
,,Ostanite ovdje i bdijte sa mnom.“
Ti si ih molio da Ti prave društvo, da Te tješe i hrabre.
O Bože moj, Ti si Čovjeka molio za pomoć!
Zar se nekog tko toliko voli i pati .. može odbiti?
Ove teške noći
ja sam konačno spoznala - tajnu Getsemanskog vrta…
U njemu si umro Isuse!
Na Golgoti si samo ispustio dušu.
Sada, kad si mi pokazao smisao patnje,
daj mi snagu da je mogu nositi.
Neka mi to bude blagoslov da postanem Tvoja dobra učenica!
Nagradi mene i SVE NAS – vveć ovoga petka - Učitelju
lekcijom svoje ljubavi.
Toliko je velika, bojim se razmatrati je...
Veća je od ovog Svijeta!
Ona je Pjesma.
Njezina snaga i ljepota nadilaze sve pjesme nad pjesmama!
Oprosti mi što stalno zavirujem u Tvoje ranjeno Srce,
a Ti si već odavno u moje srce uronio.
Zato, ostani Isuse uz mene - uz nas - budan .....i bdij!
Ti sigurno nećeš zaspati!
Nećeš, zato što voliš!
Smiluj nam se Gospodine!
Smiluj nam se!
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
Križni put „Tajna Getsemanskog vrta“, autorica: Marija Rukljač
