Prvoga dana 2024. godine krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je svečanu koncelebriranu euharistiju svetkovine sv. Marije Bogorodice. Ovaj se dan obilježava i kao Svjetski dan mira.

Oslanjajući se na čitanja toga dana, a posebno na čitanje iz Knjige Brojeva (Br 6,22-27), u svojoj je homiliji biskup Petanjak pojasnio značenje blagoslova – riječi koja se često spominje i koristi ali i krivo poima i tumači. Na kraju misnog slavlja, Biskup je predvodio molitvu na grobu sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića.

U nastavku donosimo Biskupovu propovijed u cijelosti:

»’Svako vrijeme nosi svoje breme’, kaže narod, ali postoji vrijeme koje se uvelike razlikuje od drugih vremena i koje na posebni način obilježava povijest osobe, obitelji, naroda i svijeta. Ako se u takvom vremenu ne snađemo dobro i ne procijenimo važnost tog trenutka puno toga može poći u krivo za dugo vrijeme i s teškim posljedicama.

Postoji i ono koje se zove duh sadašnjeg vremena. To je vrijeme osobito značajno jer dotiče nas koji sada živimo i svaki krivi korak i potez mogu biti sudbonosni, osobito ako se radi o životnim odlukama koje se donose jednom zauvijek i nema povratka na staro.

Potrebno nam je puno mudrosti i razboritosti da se možemo nositi sa svijetom u kojem živimo, kako nas taj isti svijet ne bi iskoristio za svoje interese, a onda nas odbacio kao istrošeni i prljavi dronjak koji više ničemu ne služi.

Na prvi dan nove godine kad počinje teći vrijeme jedne godine prve riječi koje nam upućuje liturgija, kao riječi ohrabrenja, riječi su blagoslova.

Dok si međusobno čestitamo novu godinu i u toj čestitci izričemo dobre želje jedni drugima, Bog nam želi uputiti svoju čestitku. Njegova čestitka je blagoslov.

Blago-sloviti, dobro-govoriti. Bog nam želi dobro govoriti. A to znači da se raduje što postojimo, što jesmo. Želi nas blagosloviti i želi da i mi budemo blagoslov drugome.

Suprotno od blagoslova je prokletstvo. Ako nekoga proklinješ, to znači da želiš da ga nema, da nestane, da umre ili da mu se dogodi neka nesreća.

Kad slušamo naše javne medije nećemo reći da oni proklinju, ali toliko puta tako iznose crnu kroniku da se dobiva utisak kao da uživaju što mogu prenijeti vijest da je netko nastradao u prometnoj nesreći, da je uhapšen, osuđen ili da mu se dogodilo neko drugo zlo. Zapanjujuća zluradost izlazi iz njihovih usta. A u isto vrijeme kad se njima nešto slično dogodi vješto će prikriti stvarno stanje. I takvi stvaraju i kroje javno mišljenje, a natječu se tko će prije otkriti neku aferu i pucaju od sreće kad nekoga sruše i ocrne, a oko sebe su stvorili aureolu nedodirljivosti. Dirnuti u novinare, znači dirnuti u osinjak, jer su sebe zaštitili ko’ svete krave, i sebe proglasili za najveće čuvare demokracije.

Očito da je teško živjeti u svijetu tolikoga cinizma i dvostrukog mjerila.

Bog nam nudi izlaz iz takvog stanja, time što nam daje svoj blagoslov i što nas poziva da i sami budemo blagoslov.

Biblija obiluje blagoslovima u različitim prilikama, a začetnik blagoslova je sam Bog.

Knjiga Brojeva donosi jedan od najstarijih blagoslova. I bilo bi dobro uočiti i memorirati smisao i značenje blagoslova, jer se danas i pod blagoslovima svašta prodaje.

Bog naređuje Mojsiju i Aronu da moraju blagoslivljati njegov narod i određuje im kako će to činiti. Ne daje se njima na volju da oni spontano nešto improviziraju i muljaju, nego im određuje način i oblik na koji će to činiti.

Blagoslov su mogli udijeliti samo svećenici nakon što je u hramu obavljen obred žrtve.

Prilikom izgovaranja formule blagoslova, svećenici su morali raširiti ruke, spojiti palac i kažiprst, dodirujući vrhove jagodica, kako bi izrazili svu životnu snagu tog blagoslova koji se sastoji od tri rečenice:

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!

Ova prva rečenica, na hebrejskom, izrečena je samo s tri riječi.

Neka te Gospodin licem svojim obasja i neka ti bude milostiv!

Ovaj drugi izraz, na hebrejskom jeziku, ima samo pet riječi.

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!

Ovaj treći izraz, na hebrejskom jeziku, izgovara se koristeći samo sedam riječi.

Broj 3 je simbol savršenstva; broj 5 označava izraelski narod; broj 7 znači puninu.

Zbroj tri plus pet plus sedam daje petnaest, a u Bibliji ovaj broj označava ime Boga Yhwh – Jahve (Adonai), koje je prisutno u svakoj od tri rečenice. Židovi su sastavili ovu blagoslovnu molitvu vodeći strogo računa o svakom detalju, kako bi izrazili svetu vrijednost i učinkovitost ovog blagoslova.

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!

Primiti Božji blagoslov znači prihvatiti i prepoznati da samo odnos s Ocem u zajedništvu sa Sinom i Duhom Svetim može jamčiti puni smisao života koji smo pozvani provoditi u svakodnevnom životu, od trenutka našega začeća u majčinoj utrobi do posljednjeg daha, kad ćemo morati proći kroz iskustvo naše tjelesne smrti.

U svakoj fazi našeg života, dobroj ili lošoj, siromaštva ili blagostanja, zdravlja ili bolesti, nikada nismo ostavljeni sami i nikad nismo prepušteni sudbini koja završava smrću.

Marija Bogorodica – Majka Božja sve je događaje pohranjivala u svom srcu (Lk 2,19). Koje? Božansko začeće Sina Božjega, svoju trudnoću, posjetu Elizabeti, rođenje Ivana Krstitelja, pažnju i brigu svoga muža Josipa za vrijeme trudnoće, njihov put od Nazareta do Betlehema, rođenje Isusovo u štali, posjet pastira i mudraca i njihovo svjedočenje. Sve je to pohranjivala u srcu i o tome razmišljala.

Uzimajući Isusa u svoje ruke i gledajući njegovo lice, Marija nam poručuje, da je Isus najveći blagoslov kojeg nam je Bog Otac mogao i poslao svakome od nas.

Time što se najprije objavio pastirima nije samo zato što su oni bili marginalizirani, nego zato da se njima koji su pastiri po zvanju, a preko njih i svima nama, poruči kako je Isus Krist jedini pravi pastir koji štiti svoje stado i koji jedini može zaštiti od bilo kojeg zla.

Neka te Gospodin licem svojim obasja i neka ti bude milostiv!

U drugom i trećem blagoslovu, spominjanje Božjeg lica poziva na pozornost.

U vrijeme pandemije smo maskama pokrivali lice. Velika je razlika između vidjeti cijelo ili samo djelomično nečije lice. Tek kad je lice otkriveno dokraja ono otkriva je li netko radostan ili žalostan, miran ili uznemiren, milosrdan ili ljut, osjeća li ljubavi ili mržnju.

Koliko su važne oči, još su važnije usne da bi se pročitalo stanje čovjeka preko njegovog lica. Tek kad je otkriveno lice možeš spoznati identitet čovjeka.

Nekada su muškarci koji su se brijali, ispod nosa ostavljali male brčiće (kao Hitler), jer kad je čovjek jako ljut, onda mu gornje usne podrhtavaju od bijesa, a brčići to sakrivaju da se ne primijeti – govorio je prof. Bonaventura Duda.

A mi molimo u blagoslovu da nam Gospodin pokaže svoje lice. Da ga upoznamo dokraja kakav je. I budući da smo već iskusili da je sama dobrota i milosrđe molimo ga da njegovo lice, tj. njegova narav i ponašanje, bude i naše. Obasjaj nas licem svojim da i mi možemo obasjavati dobrotom druge!

Bog želi da njegov blagoslov obasja lice svakoga tko ga prima. Želi nas radosnima, nasmijanima, vedrima, raspoloženima. Želi da se odraz njegovog lica očituje na našem licu.

Gospodin nas gleda dok nas blagoslivlja. Radostan je dok nas gleda, kao što je svaki roditelj radostan kad gleda svoju djecu. Uživa u njima dok ih gleda, jer u njima vidi sebe.

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!

Treći blagoslov moli da milosrdno lice Očevo, njegov pogled, svijetli u nama i onda kad se moramo suočiti s problemima, podjelama, patnjama, ratovima, gubitkom života.

Ne živimo uvijek u miru, ali ljepota zajedništva ostaje u nama kao nada koja pobjeđuje i izdiže se iznad svakog ljudskog egoizma, kao i svijest da nas Bog ne napušta nikada.

Treba uočiti da blagoslov nisu samo riječi, nego iza lijepih i dobrih riječi stoji i naš napor i zalaganje da se te riječi i ostvare. Kao kad roditelj blagoslivlja svoju djecu. Dok ih blagoslivlja, daje sve od sebe da budu sretni i blagoslovljeni.

Kad molimo Očenaš: Dođi kraljevstvo tvoje. Mi svojim životom pospješujemo i požurujemo da na svijetu zaživi Božje kraljevstvo, jer samo od sebe neće doći.

Za vjernika je najvažnije da blagoslov dolazi od Boga, jer Bog sve blagoslivlja.

Ovaj današnji je svečani blagoslov koji je pridržan svećenicima da ga oni u ime Božje udjeljuju Izraelskom narodu. To znači: službeni, liturgijski, propisani blagoslov nije prepušten nikakvim improvizacijama i spontanim nadahnućima pojedinaca, niti njihovim egzibicijama, jer ako blagoslov nema puninu svoga sadržaja, ako u njemu nije sadržana poruka koja se želi dati, ako nije poštivana određena forma, oblik i geste, onda je taj blagoslov „čorbine čorbe čorba“, splačina, odnosno ništa – govorio je prof. Duda.

Iza svakog liturgijskog čina, ako se želi postići ono što taj liturgijski čin sadrži, mora stajati autoritet Crkve, tj. cijela Crkva, cijela kršćanska zajednica, jer svećenik je zaređeni službenik Crkve i on kad god djeluje u ime cijele Crkve djeluje, tj. u ime Božje djeluje. Nije on nikakvi spontani službenik koji je sam sebe zaredio i u sakristiji otvorio svoju privatnu radnju. Iza njega stoji sam Bog, jer svećenik je samo sredstvo u Božjim rukama. Sredstvo preko kojega Bog daje i prenosi nešto svome narodu. Narod je narod Božji, a ne svećenikov.

Sveta Majka Terezija iz Kalkute je govorila: Ja sam samo olovka u Božjim rukama. Bog se sa mnom služi da nešto napiše.

Zato je na državnoj televiziji komentirajući smisao i sadržaj blagoslova dobro rekao nadbiskup Dražen Kutleša: Može se blagoslivljati pojedinac kao takav, ali se nikada ne može blagosloviti grešno stanje ako taj pojedinac u njemu živi.

Može se blagosloviti vojnik koji ide u rat braniti svoju domovinu, da je brani, da ostane živ, da se vrati svojoj kući i obitelji, da ne počini zlo u tom ratu, ali se ne može blagosloviti rat kao rat, jer je rat najveće zlo svijeta i jer se u ratu čine svi mogući zločini koji postoje na svijetu i protiv čovjeka i protiv životinja i protiv materijalnih dobara. Ne može se blagosloviti ratno stanje, jer rat nije dobro, a blagoslov je dobro. To je proturječje u sebi, nonsens, besmisao, ispraznost.

Blagoslivljaju se ljudi – putnici, pomorci, hodočasnici, bolesnici, djeca, starci; životinje – domaće blago, pčele; objekti – kuće, škole, bolnice, crkve i stvari – krunice, voda, vino, nabožni predmeti; ali sve u svrhu dobra i napretka čovjeka.

Na svakoj svetoj misi blagoslivljaju se svi koji su došli na tu misu, a nikoga se ne pita je li sastavljen ili rastavljen, je li muško ili žensko, je li kršten ili ne kršten, je li župljanin ili turist… nego se smatra da onaj tko je došao na svetu misu i za vrijeme tog liturgijskog čina se dolično ponašao da je došao s dobrom namjerom da čuje riječ Božju, da svoj život uskladi s evanđeljem i da se trudi živjeti kao obraćen čovjek. Jasno da će dobiti blagoslov da mu Gospodin dade jakosti i snage da izađe na pravi put i živi po Božjim uputama. Tko može shvatiti neka shvati. Tko ne može, nek se moli Duhu Svetom da ga prosvijetli. Amen.«

Izvor: Krčka biskupija