Danom posta i molitve za žrtve zlostavljanja, za obraćenje i za posvećenje Riječke nadbiskupije, 9. lipnja započela je duhovna priprava za proslavu nebeskog zaštitnika nadbiskupije, sv. Vida. Riječka Crkva predvođena nadbiskupom Matom Uzinićem molila je za oproštenje grijeha i pogrešaka te za duhovnu snagu da nakon pokajanja i pročišćenja ponovno bude u mogućnosti vjerodostojno svjedočiti Kristovu poruku. Svećenici, redovnice i redovnici, vjeroučitelji i vjernici, sudjelovali su u riječkoj katedrali sv. Vida u molitvi krunice, misi i euharistijskom klanjanju, a svi župnici, redovničke i druge vjerničke zajednice te vjernici zamoljeni su da u svoje molitve toga dana uključe i ovu nakanu.
Nadbiskup Mate Uzinić, nakon krunice započeo je misno slavlje riječima pokajanja i molitvom za oprost. „Ovo misno slavlje posvetit ćemo onima koje smo povrijedili, koje smo izdali. Onima kojima nismo bili onakvi kakvi bi trebali biti, koje smo često ne samo povrijedili nego i ostavili u njihovim ranama zainteresirani za nešto drugo. Želimo s poniznošću i sramom pitati za oproštenje, njih, vas i Gospodina. Neka nam Gospodin oprosti kako bi nas ponovno mogao pokrenuti i staviti u svoju službu, kako bi nas učinio dostojnima za ovo otajstvo njegove ljubavi, koje je dar koji primamo da bismo mogli biti uključeni u taj dar.
U propovijedi je progovorio o teškoj situaciji riječke Crkve potresene nedavno objavljenim saznanjima o zlostavljanjima maloljetnika od strane svećenika.
„Ova situacija koju mi proživljavamo je gorka, ali vjerujem da ona jest i može biti ozdravljujuća. Da može s naših očiju skinuti ljuske koje nam do sada onemogućavale da ispravno vidimo.“ Nadahnut liturgijskim čitanjima izrazio je nadu da će trenutna situacija biti ozdravljujuća ne samo za svećenike nego i za sve dionike riječke Crkve, uključujući i žrtve svećeničkog zlostavljanja u Riječkoj nadbiskupiji. „Ova situacija nam pomaže da vidimo ispravno, da vidimo stvarnost onakvu kakva jest, koja je teška, zbog koje se sramimo, zbog koje žalimo. Ali koja ipak nije cjelovita stvarnost naše Crkve, nego samo njezin dio koji nam je onemogućio da vidimo pravedno. Koji nas je, htjeli mi to ili ne, jer mnogi od nas su znali mnoge od ovih stvari, na različite načine trovao.“
Uvjeren u mogućnost ozdravljenja koje ovo priznanje i pročišćenje donosi, nadbiskup je istaknuo da se ono događa u tri smjera. To je pročišćenje pogleda prema onima koje su neki od svećenika ili vjernika izdali svojim ponašanjem, pročišćenje pogleda prema vlastitom svećeništvu i svojem biti kršćani te pročišćenje pogleda u odnosu na Boga.
„Prvo je pročišćenje pogleda prema onima koji su u našoj Crkvi zlostavljani, prema onima koje su neki od nas izdali svojim ponašanjem, a onda i mi neadekvatnim reagiranjem na takvo ponašanje, pa i šutnjom koja je bila, možda je i još uvijek. Moramo u njima prepoznati lice Isusa Krista koji je ranjen, koji pati. Moramo tražiti načine kako preobraziti njihove rane, kako im ponovno pomoći biti svoji, ustati iz toga što im se dogodilo kako bi mogli nastaviti živjeti.“ Nadbiskup je ponovio poziv žrtvama da se jave i prijave zlostavljanje te im ponudio pomoć. „Potrebno je da u njima prepoznamo svoju braću i sestre, da im budemo očevi i majke. Da im pokažemo da nam je stalo do njih i njihova dobra i da im posvjedočimo ono lice Isusa Krista koje smo svojim ponašanjem do sada skrivali.“
Nastavio je objašnjavajući kako je nužno pročišćenje pogleda prema svećeničkom pozivu oštro osudivši napast klerikalizma. „Isus je o pismoznancima i farizejima i onima koji imaju vlast govorio: slušajte ono što vam govore, ali nemojte činiti ono što oni čine. Mi smo se doveli u situaciju da ljudi to i o nama mogu kazati. Kršćanska poruka je prekrasna poruka, radosna poruka. To je poruka o Bogu koji nas ljubi, kojemu je stalo do nas, koji želi da budemo sretni. Koji je postao jedan od nas da bi nam to omogućio, koji i nas šalje da budemo takvi. To je prekrasna poruka, ali ponekad smo mi sami zamračili tu poruku. Zato se i za nas ponekad može reći – slušajte ih, ali nemojte činiti ono što oni čine.“
Nadbiskup je istaknuo kako je uzrok u tome što je često biti na Božjoj strani značilo imati moć, kako u Isusovo vrijeme tako i kasnije u povijesti Crkve. „To je napast od koje ni mi u Crkvi nismo bili slobodni, koja je i nas pogađala, koja se s pravom naziva klerikalizam. On je upravo u ovim situacijama nekako najizraženiji, jer smo koristili moć da bi se okoristili, da bi iskoristili drugoga. Bojim se, ne mogu to govoriti za našu riječku situaciju, ali mogu za situaciju Katoličke Crkve u cjelini, da smo koristili moć da bismo zataškavali stvari. I da nam je u tome na prvom mjestu bio zlostavljač i njegov interes, a da često nismo vodili računa o onima koji su bili zlostavljani. On je bio Crkva na klerikalistički način. Zaboravili smo da su i oni koje je zlostavljao Crkva, još i više Crkva, još i više Kristovi.
Ovaj drugi pogled nas želi osloboditi od svakog posezanja za moći, od svakog oblika klerikalizma. Mi nismo postali Crkva da bismo dominirali i vladali drugima nego da bi nastavili Kristovo djelo služenja drugima. Nismo postali svećenici da bismo se u dostojanstvu izdignuli iznad vjernika laika nego da bi, dijeleći isto krsno dostojanstvo, bili u službi svima kojima nas Gospodin šalje.“
Za kraj, nadbiskup je istaknuo kako je nužno pročistiti pogled u odnosu na Boga. „Osobito je važno poslati poruku da Bog nije ono kako smo se mi ponašali. Kakav je naš Bog? O njemu nam govori današnji psalam. To je Bog koji je vjeran dovijeka. Potlačenima vraća pravicu, gladnima kruha daje, oslobađa sužnje, slijepcima oči otvara, uspravlja prignute, koji ljubi pravedne, štiti pridošlice, podupire sirote i udovice, a grešnicima mrsi putove“, rekao je nadbiskup citirajući Psalam 146 te istaknuo koje je poslanje Crkve nakon ozdravljenja:
„Da ljudima ovog našeg grada, biskupije, župnih zajednica, osobito onima koje smo povrijedili ili su ih drugi povrijedili, a trebaju našu pažnju i ljubav, posvjedočimo takvoga Boga“, rekao je nadbiskup.
Nakon mise svećenici i vjernici zadržali su se na euharistijskom klanjanju pred Presvetim nastavljajući moliti za oprost, pročišćenje i ozdravljenje.
Izvor: Riječka nadbiskupija
