Dođi u osamu, jer Bog želi govoriti s tobom. Želi On to i danas i sutra i svakoga dana tvojega života. Ta za to te stvorio. Za sebe! Želi da ste stalno zajedno, da neprestano jeste u intimnu i intenzivnu odnosu.

Čini mi se dok slušam ljude, kao da nikada nije bilo teže čuti Božji glas, pa i vlastiti. Toliko je zbrke, žurbe, pritisaka, moranja, mora… Postaje sve zahtjevnijim naći trenutke mira i otpočinuti. Čak i snovi su nam nemirni.

Samo Bog nam može pomoći, samo je u Njemu mir, samo On može opustiti napete lance naših obveza i ropstava, samo On će nam pokazati gdje je blago i kako ga zadržati. Tajna je u odnosu s Njime.

Kaže sveti Ignacije da je za dobru molitvu važno moći otpočinuti. Stati, ostati u tišini, na miru… dok ne doživiš to:
Kako te čeka!
Kako te gleda!
Kako čezne za tobom…. i kako ta čežnja u tebi ima smiraj samo u Njemu!

I ako svakodnevno odlučiš stati, otpočinuti, čekati i odgovoriti na Njegovo čekanje, onda to već postaje jedan ples dviju volja koje se vole. To je voljenje, i ljubav koja je difuzna, zarazna, preobražava okolinu. Pa odjednom stvari poprimaju drugi oblik, ozračje je toplije, izrazi lica mekši, komunikacija jednostavnija, ulaziš u svojevrsnu lakoću postojanja. Čak i kada je teško, i kada je dan pun izazova, ne toneš, ne propadaš, ne truliš, jer znaš da nisi u nevolji sam i iščekuješ kako će On to okrenuti na dobro.

Život s Bogom itekako je vidljiv i opipljiv. Odražava se u tome kako si posložila ladice sa donjim rubljem, kako si pospremio krevet, kako se šminkaš, kako se briješ, namještaš kosu, kako hodaš, voziš bicikl i/ili auto, kako ulaziš u prostoriju i odlaziš od nekoga, govoriš i smiješ se, kako učiš i radiš, kako odlučuješ, kako se zabavljaš i uživaš, kako odmaraš…

Ima ljudi koji prođu mimo tebe i jednostavno znaš – ovaj nosi Boga.

Želiš li biti jedan/jedna od tih? Želiš li s Bogom tako duboko da živiš s njime svugdje: od kuhinje do sobe, od radnoga stola do kupaone, na faksu, na poslu, u kafiću, na plaži i u planini, kad si sam i s nekim? Želiš li više od vašega odnosa? Želiš li izići s Njime iz Crkve u svaku minutu svojega života? Želiš i da ne moraš vikati sa krovova, nego da u malenim svakodnevnim stvarima bude očito: Bog je tu! Ako želiš sve to, onda možeš početi vježbati! Da bi skočio u dubine odnosa s Njime, kao skakaonica ti mogu poslužiti duhovne vježbe u šutnji. One ti omogućuju jedan zalet da ideš više s Bogom.

Duhovne vježbe ti ne garantiraju spasenje. Nisu ni duhovna diploma koju ćeš s ponosom pokazivati prijateljima. Niti su one nešto čime možeš uhvatit Boga za bradu. Bome, neće ti ni omogućiti da ne griješiš više. Ali ono što ti granatiraju jest punih 7 dana tišine i osamljivanja. Udaljavanje od svih tvojih uloga, većine navika, užurbanosti svakodnevice, veš mašine budućnosti, ponora prošlosti. Vježbaju te da živiš sada. One su privilegirano vrijeme za intimu s Bogom. Kada sve utihne, kada uspiješ biti sada i ovdje, možeš jasnije razaznati glasove u sebi, otkriti svoj glas, i jasnije prepoznavati Njegov. I odjednom se usudiš ići za tim zovom iz dubine, bez obzira ili unatoč obzirima, skrupulima, prisilama…

Duhovne vježbe su poput vremena sjetve… Vježbaš se: čupaš, kopaš, oreš po njivi života. Mučiš se i znojiš, nadajući se da On sije, i da će dati i kiše i sunca da štogod vrijednoga izraste. Na momente ti se čini da na njivi ničega nema, a nekad i da njiva nije vrijedna da bi na njoj šta posebno raslo. Ali On na tvoju velikodušnost da odvojiš sedam dana odgovara još velikodušnije. On sije i sadi – ne za sedam dana, ni sedam godina, nego za puninu života! Ti si dao tek mali dio njive, ali On je sve zasijao. I prošle i buduće dane, i zalijeva svojom Dobrotom tvoje jučer, danas, sutra. Zašto? Jer može, jer želi, jer voli.

Takav je naš Bog!

Ako se osjećaš pozvanim više u dubinu odnosa s Njime, možeš se prijaviti na duhovne vježbe u šutnji na POVEZNICI.

Preuzeto sa: SKAC.hr