Prije petnaest godina na Macelju je 22. listopada 2005. godine održan najveći mnoštveni pokop ikada zabilježen u hrvatskoj povijesti. Dvanaest godina ranije, u tako zvanom postupku ekshumacije žrtava komunističkog režima, otkopane su 1.163 nasilno smaknute žrtve iz jama Maceljskih šuma, kako bi poslije 50 godina od tog zlosilja bile ipak dostojno i svečano pokopane. Pokop je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i pokojni biskup varaždinski mons. Marko Culej. Hrvatski su mediji taj najveći hrvatski zajednički povijesni pokop posve ignorirali. Od tada je započela svoje djelovanje Udruga Macelj 1945. dok je tadašnji župnik u Đurmancu fra Drago Brglez, uspio u narednim godinama uspješno izgraditi maceljsko svetište.
Na spomen-dan pokopa, ove godine su se u Macelju, u okolnostima opreza od pandemije, okupili samo malobrojni članovi Udruge Macelj 1945. i branitelji iz udruga Hrvatskog zagorja. Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i Vlade bio je gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović, ujedno i član naše udruge. Izaslanica Ministarstva hrvatskih branitelja bila je Ivona Paltrinieri, a nazočan je bio i načelnik Đurmanca Damir Belošević. Zapalile su se svijeće na grobnici pored crkve Muke Isusove. U podne započela je sveta misa koju je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana u Krapini fra Franjo Tomašević uz subrata fra Vladu Mustača, župnika iz Đurmanca i fra Dragu Brgleza, sadašnjeg župnika u Klanjcu.
Predvoditelj fra Franjo Tomašević u nadahnutoj je propovijedi, utemeljenoj na pročitanom evanđelju, parafrazirao upornost i vjeru iz Isusova vremena, uz osvrt na zloguku hrvatsku prošlost, sve do sadašnjosti. Naglasio je upornost, kojom je Udruga Macelj 1945. djelovala od osnutka do danas i pohvalio rad i rezultate rada u promicanju istine, za što se udruga čitavo vrijeme i zalagala.
Članovi Udruge Macelj 1945. bili su usredotočeni na molitvene nakane Svevišnjem, prije svega za svećenike, časnu braću i ostale mučenike Macelja, čija su nam imena znana. Prisjećamo se njihovih imena i pokrajina Crkve u Hrvata, kada su ti ljudi časno služili Bogu i svom hrvatskom narodu:
Bili su to:
Iz Provincije Bosne srebrene svećenici Ante Katavić, o. Karlo Grabovičkić, o. Ivan Ivanović, i bogoslovi fra Vitomir Mišić, fra Domagoj Ćubela, fra Alfons Katavić i fra Paškal Vidović, brat laik.
Iz Hercegovačke provincije svećenik o. Darinko Mikulić i bogoslovi fra Metod Puljić i fra Julijan Petrović.
Iz Vrhbosanske nadbiskupije župnici Marijan Ivandić i Miroslav Radoš, kateheta Jozo Perčinlić te bogoslovi Nikola Duvančić i Dragutin Turalija.
Iz Đakovačke biskupije monsinjor dr. Josip Gunčević, svećenik, Vjekoslav Terzić, župnik i bogoslov Dragan Čapo.
Iz Krčke biskupije svećenik Nikola Ilijić.
Iz Zagrebačke nadbiskupije svećenik Stjepan Štromar i bogoslov Branko Kukolja.
Uz svećenstvo, utvrđeno je još jedno ime i to Leonarda Hegela, zrakoplovnog časnika Oružanih snaga Nezavisne države Hrvatske.
Molili smo također i za sve pokojne članove Udruge Macelj 1945. koji su čuvali i prenosili istinu o tragediji koja se dogodila u ovom kraju domovine Hrvatske, poslije završetka Drugog svjetskog rata, kad je sav uljuđeni svijet već uživao blagodati žuđenog mira, a Hrvatskom su još uvijek tekli potoci nedužne krvi mučenika.
Zbog toga smo se prisjetili imena preminulih članova naše udruge, abecednim redom:
Stjepan Bačić, Marijan Brajdić, Stjepan Brajdić, Mirko Brekalo, Nikola Debelić, Nikola Delić, Leo Fingerhut, Stanko Ivanković, Radoslav Jurić, Martin Karamarko, Nikica Knežević, Nikola Knežević, Zlatko Kovačević, Ivo Lukić, Ivan Magoči, Stipo Majić, Mato Marčinko, Mato Ožanić, Vladimir Pavić, Kaja Pereković, Vinko Posedel, Joseph Rubelli, Luka Sučić, Jozo Stanić i nedavno preminuli Franjo Tušek.
Prisjetili smo se i duše hrabrog svećenika, fra Ostijana Ostrognaja, gvardijana samostana u Krapini 1945., koji je imao hrabrosti sve te tragične događaje zapisati u Kroniku Franjevačkog samostana u Krapini i popisati poubijano svećenstvo, koje je bilo zatočeno od strane partizanskih vlasti u tom samostanu nekoliko dana prije pogubljenja na lokalitetu Lepa Bukva u Maceljskoj šumi.
Molili smo i za jednog hrabrog čovjeka, Frana Živičnjaka, koji nije želio istinu o Maceljskoj tragediji hrvatskog naroda ponijeti sa sobom u grob. On je bio svjedok vremena i trgačnih događaja te se od 1990. godine žustro zauzimao kako istina ne bi bila zaboravljena. Odgovorno je zapisao sva svoja sjećanja i ostavio jedinstveni vjerodostojni dokument u obliku knjižice "U vječni spomen".
Molili smo i za dušu Sluge Božjeg, blagopokojnog kardinala dr. Franje Kuharića, koji je prije ekshumacije u Maceljskoj šumi, povjerovao pisanim tragovima. On je održao prvu svetu misu 9. lipnja 1991. godine na Lepoj Bukvi i s tog gubilišta odaslao poruku mira. Zahvalili smo dobrom Bogu na tom vjernom i dobrom pastiru Crkve u Hrvata, kojega smo tako voljeli i nazivali „Stepincem naših dana“.
Konačno molili smo i za milost svijesti o potrebi pokretanja postupka mučeništva poubijanog svećenstva u Maceljskoj šumi, tih pravih mučenika „Veri martyres pro Fide et pro Patria“ (Za vjeru i Domovinu), kako je to zapisano u Kronici Franjevačkog samostana u Krapini u tim tragičnim vremenima 1945. godine.
Molili smo i za one koji kao ništa ne zabranjuju, a dopuštaju samo ono po svome, jedno govore, a drugo rade.
Članovi Udruge Macelj 1945.
