Na blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja, na dan 142. obljetnice osnutka Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice (1878.) i u 139. godini njihova dolaska u Hrvatsku, u Osijek (1881.) đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić blagoslovio je „Dom sv. Josipa“ u Osijeku, novo provincijalno sjedište i Samostan Marijinih sestara čudotvorne medaljice na području osječke župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića, blagoslovivši istodobno i samostansku kapelu na čast BDM od čudotvorne medaljice i posvetivši njezin oltar, pohranjujući u nj moći bl. Alojzija Stepinca.
Obredi su započeli u župnoj crkvi Sv. Leopolda B. Mandića, uz pozdravne riječi nadbiskupa Hranića: „Puni radosti okupili smo se blagosloviti novi samostan Marijinih sestara čudotvorne medaljice i posvetiti oltar u samostanskoj kapeli Doma sv. Josipa! Pobožno se pridružimo ovim svetim obredima i vjerom slušajmo Božju riječ! Naša je zajednica nanovo rođena iz krsnoga vrela, i hrani se s euharistijskog stola! Neka okupljena oko oltara raste u duhovni hram i neka je trajno prožima ljubav!“ Zatim su se svi u procesiji uputili prema „Domu sv. Josipa“ u neposrednoj blizini.
Ispred ulaznih vrata novoga samostana provincijalna poglavarica s. Kaja Ljubas pozdravila je nadbiskupa Hranića i nazočne: „Nakon što smo projektirali, gradili i sagradili ovaj samostan, danas, na blagdan Gospe Karmelske i dan utemeljenja Družbe Marijinih sestara, povjeravamo ga zaštiti sv. Josipa. Svjesne činjenice, da ako Gospodin kuće ne gradi da se uzalud muče graditelji, ovu gradnju pratili smo žrtvom i molitvom za Božju pomoć u gradnji kao i pomoć svim djelatnicima koji su ovdje radili. Željeli smo da Bog uvijek bude središte našeg samostana, središte našeg srca i polazna točka oko koje ćemo se okupljati!“ Posebnu zahvalu uputila je voditelju radova dipl. ing. građ. Darku Ojvanu i predstavniku izvođača radova dipl. ing. građ. Marku Milasu, koji su također ponaosob izrekli zahvale za suradnju i iskazano povjerenje. Zatim je župnik Župe sv. Leopolda B. Mandića vlč. Tomislav Benaković otvorio vrata samostana gdje su se nastavili obredi uz blagoslov vode, blagoslov kapele i svih prostorija samostana.
U homiliji nadbiskup Hranić je rekao: „Prije malo više od dvije godine, 2. prosinca 2017., ovdje u župnoj crkvi Sv. Leopolda Mandića, slavili smo euharistiju i na kraju došli na ovaj prostor te smo blagoslovili gradilište nove provincijalne kuće Hrvatske provincije Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice. I evo nas danas, na 142. obljetnicu osnutka Družbe kad je s. Leopoldina Brandis obukla tri prve djevojke, stavila ih pod Marijinu zaštitu i poslala bolesnicima po obiteljima, u 139. godini vašega dolaska u Osijek i u Hrvatsku kako bismo posvetili ovu kapelu BDM od čudotvorne medaljice, te kako bismo zazvali Božji blagoslov na novi početak, na novu etapu života i djelovanja Hrvatske provincije Družbe, a osobito na njezinu Provincijalnu upravu i zajednicu sestara, njih 15-ak, koje su proljetos uselile u ovaj svoj novi Dom sv. Josipa“.
Tumačeći pročitani evanđeoski tekst Isusovih riječi s križa apostolu Ivanu i Bogorodici Mariji „Ženo, evo Ti Sina. Sine, evo ti Majke!“, nadbiskup Hranić je istaknuo: „Marija je Majka svih nas – Isusove braće i sestara i njegovih učenika. Ona je Majkom postala podno križa. I ona nastavlja ostvarivati svoju majčinsku službu za nas i po nama kad smo podno križa; kad ste vi, drage Marijine sestre, usmjerene prema onima koji su združeni s Isusom na križu i kojima vas šalje karizma vaše Družbe, a to su bolesnici i trpeći ljudi. Vaša je karizma da budete u društvu s trpećim Isusom – pod križem, te da u svijetu uprisutnjujete Marijino majčinstvo, blizinu i ljubav Krista i njegove Crkve onima s kojima se poistovjećuje Isus i za koje je on umro na križu. Na to vas trajno podsjeća početno slovo Marijina imena ‘M’ te križ na poleđini medaljice što je nosite na svim grudima i uz njih dva Srca: Isusovo okrunjeno trnjem i Marijino probodeno mačem boli“.
Obraćajući se sestrama napose je naglasio: „Poštovane i drage Marijine sestre, na čelu s vašom generalnom poglavaricom s. Marijom Irmom Makše i s provincijalnom poglavaricom s. Kajom Ljubas, život vaše Družbe i ove Hrvatske provincije uistinu se ostvarivao pod križem, u zajedništvu s raspetim Isusom i s njegovom Majkom Marijom. Apostol Ivan pod križem je i vaša slika i uprisutnjenje pod Isusovim križem. Mukotrpan je i dug bio vaš dosadašnji put, posut trnjem i brojnim nedaćama dok niste došle do ovoga Doma sv. Josipa“. U nastavku se nadbiskup spomenuo toga skoro stogodišnjeg mučnog puta Marijinih sestara u Hrvatskoj i napose Osijeku uzrokovanog otimanjem njihove kuće – povjerenog starog Dvorca Pejačević, od strane raznih totalitarnih režima, počevši od 30-tih godina prošloga stoljeća pa sve do demokratskih promjena 90-tih godina i daljnjih nemalih ekonomsko-pravnih poteškoća, te rekao: „Koliko li ste puta kroz sve te teške godine ponovile vapaj s medaljice na svojim prsima: ‘O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’“.
U nastavku se nadbiskup osvrnuo i na sadašnji trenutak kada „zahvalne klikćete i mi zajedno s vama: Bogu i Bezgrešnoj Djevici Mariji, Gospi Karmelskoj, hvala! Hvala svima koji su vam očitovali svoju blizinu i koji su vam na različite načine pomogli da očuvate te da prodate Dvorac Pejačević, da sagradite zgradu prilagođenu potrebama vaše zajednice i da danas možemo blagosloviti vaš novi Dom sv. Josipa. Uistinu je ovo povijesni trenutak i povijesni događaj za vas, za vašu Provinciju i Družbu, za ovu župu i za čitavu našu Nadbiskupiju. Božja vas je providnost, drage sestre, životno povezala s Kćerima kršćanske ljubavi – sa sestrama usmiljenkama i ona je htjela da dođete na ovo zemljište i da djelujete u ovoj župi (kojoj su one omogućile da ovdje prije nešto više od 50 godina bude utemeljena nova župna zajednica)“.
Govoreći o relikvijama bl. Alojzija Stepinca koje su sestre poželjele imati ugrađen u oltar kapele, nadbiskup je rekao: „Vi u progonu, stradanju, zatvoru, patnji, u postojanosti i svjedočanstvu te u mučeničkom umiranju bl. kardinala Alojzija Stepinca prepoznajete i same sebe – simbol mučeničke povijesti i stradanja svoje Hrvatske provincije u vrijeme komunističkoga režima. Župna crkva vaše nove župe čuva relikvije sv. Leopolda, a ova kapela, kojih stotinjak metara dalje, postaje tako ne samo sestarsko, nego i župno svetište te mjesto sestarskog i župnog štovanja drugog hrvatskog sveca i mučenika: bl. Alojzija Stepinca“.
Za zaštitnika samostana, sv. Josipa, nadbiskup Hranić je ustvrdio: „Drage Marijine Sestre, Bog je zahvatio u život sv. Josipa. Ništa se u njegovu životu nije odvijalo onako kako je on to zamislio, ali sve što se događalo, bilo je dio Božjega promisla u kojemu i po kojemu je Bog ostvarivao svoje spasenje u povijesti ljudskoga roda. Tako i u povijesti vaše Hrvatske provincije te u životima vas Marijinih sestara: ništa se do sada, pa niti ovo slavlje posvete koje je odgođeno u ožujku zbog pandemije, nije odvijalo onako kako ste vi htjele, ali sve što se događalo i događa bilo je dobro i danas biva okrunjeno posvetom ovoga zdanja u kojega je ugrađena svaka od vas; znoj, rad, molitve, postovi i žrtve svih vas i vaših sestara kroz gotovo stoljetnu povijest vaše provincije. Ovdje u ovoj kapeli ćete se od sada hraniti Božjom riječju i euharistijom, posvećivati obnavljanjem i polaganjem svojih redovničkih zavjeta i primanjem sakramenata te svojim životom i svjedočanstvom ugrađivati u hram Kristova otajstvenoga tijela, a to je Crkva“.
Nadbiskup je na kraju potaknuo sestre, ali i sve nazočne: „Ostanite ponizne i vjerne raspetome Isusu, jer o toj vašoj vjernosti njemu ovisi vaša budućnost i to hoćemo li i svi mi u vama, kao apostol Ivan u Mariji, moći pronalaziti i prepoznavati sliku i odsjaj Blažene Djevice Marije te svoje dobre i ponizne majke, koje osjećaju i ljube Kristovim srcem“.
Nakon homilije uslijedio je obred posvete oltara, počevši s Litanijama Svih svetih koje je pjevao župnik Benaković. Nadbiskup je zatim svetim uljem pomazao oltar koji tako postaje vidljivi znak Isusa Krista, koji je Božji Pomazanik i Glava Crkve. U oltar je ugradio moći hrvatskog blaženika bl. Alojzija Stepinca i povelju, koju je pred okupljenom zajednicom pročitala s. Danijela Jukić. Na kraju, svoje zahvale Bogu na svemu dobrome uz nadu u zajednički plodni pastoralni rad, izrekla je provincijalka s. Kaja Ljubas, zahvaljujući poimence svakom svećeniku-koncelebrantu kao i nazočnim glavnim suradnicima i dobročiniteljima, prigodno darujući nadbiskupa Hranića i župnika Benakovića. Nadbiskup je poželio sve najbolje sestrama uz blagoslov svih nazočnih. Liturgijsko slavlje animirao je Mješoviti zbor Marijinih sestara Čudotvorne medaljice pod vodstvom s. Samuele Markanović, s pridruženim članovima.
