Kao i prijašnjih godina na uočnicu blagdana bl. Marije Propetoga u Blatu na Korčuli euharistijskom je slavlju prethodila procesija do blaženičine rodne kuće, ali se ovaj put zbog pandemije nije zaputila iz svetišta nego od zvonika župne crkve Svih svetih. Vijenac su nosili Amalija Padovan, Ivano i Filip Bačić, predškolci iz dječjega vrtića »Marija Petković«, obučeni u narodne nošnje, a vijenac je ispod spomen ploče postavila Amalija. Na Plokati je predvoditelj euharistijskoga slavlja župnik don Željko Kovačević blagoslovio svijeće s blaženičinim likom. Molitvu Večernje su pjevali bratimi i veliki župni zbor, koji je predvodio i liturgijsko pjevanje pod vodstvom s. M. Juliane Beretić, a svirao je Frano Bosnić.
Misu su suslavili don Josip Galić, župnik župe Presvetoga Srca Isusova u Potocima kod Mostara, vlč. Robert Jugović, župnik župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji i vlč. Marinko Prstec, svećenik varaždinske biskupije. Ovaj dan je bio posvećen molitvi za obitelji i djecu. Donosimo nekoliko misli iz homilije:
»U Katoličkoj crkvi je dan prelaska u nebo rođendan za vječnost jer nas taj prijelaz upućuje Gospodinu u susret i kod njega ćemo trajno ostati. Kad dolazimo na ovaj svijet nema ništa ljepše od tog prvog plača novorođenoga djeteta što je početak ljudskog života. U blaženičinoj rodnoj kući puno je djece tako zaplakalo prvim plačem jer su bili velika obitelj. Bog ih je blagoslovio u svemu, bez obzira na teškoće i križeve koji su to pratili. Bog je u ljudsku povijest utkao iščekivanje Onoga koji će doći u ovaj svijet da bi nas otkupio. Nažalost, rođenje djeteta u nekoj obitelji ne mora biti radost. Kućni odgoj i radost prihvaćanja novoga života u obitelji usađivali su u srce Marije Petković svijest da je ljubljeno dijete, da je prihvaćena i od Boga oca kao što je prihvaćena od svoga zemaljskog oca. Tako se razvijala njezina ljubav prema Bogu. Ljubav nije u imetku nego u čovjeku koji ima voljeno biće. Od materijalnih dobara njezina oca ne spominjemo se danas više ničega, ali se spominjemo bl. Marije Propetoga koja je toplinu očinskoga doma prenijela na one koje će okupiti u svojoj redovničkoj zajednici i na one kojima će sestre ići ususret u karizmi milosrđa. Blagoslovili smo svijeće. Ako se upali svijeća, tama nestaje. Takvo svjetlo je Isus upalio na krštenju u svakome od nas i rasplamsao ga po sakramentima, da ta svijeća sve više svijetli, da se na njoj mogu drugi upaliti i na njoj se zagrijati, ako su se ohladili. Budimo svijeća jedni drugima. Već sto ljeta Družba naših sestara živi od Očeve ljubavi koju je doživjela blaženica i prenijela je na svoje sestre. Pozvani smo da budemo ljudi koji ćemo cijeniti život. Jedni druge trebamo poticati i živjeti za druge. Moramo tražiti oproštenje za sve što smo učinili protiv života. Program našega života je doživjeti ljubav prema Bogu, prema bratu čovjeku. Molimo blaženicu da nas potiče, da nas upućuje prema vječnosti, da brani naše obitelji od napasti zloga i da budu otvorene za život. Neka nam ona bude poticaj da budemo Bogu na raspolaganju za ono što nam on u svojoj providnosti daje.«
Hvalospjev Veliča otpjevan je uz upaljene blagoslovljene svijeće s blaženičinom slikom. Euharistijsko je slavlje završilo blagoslovom s blaženičinim relikvijarom koji je potom postavljen na oltar bl. Marije Propetoga u župnoj crkvi gdje su se vjernici mogli zadržati u osobnoj molitvi.
s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze
