U kapeli sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu u utorak, 7. srpnja 2020. sisački biskup Vlado Košić predvodio je misu zahvalnicu o 25. godišnjici zavjeta Majke Karle Marije, vrhovne poglavarice sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, inače prve Hrvatice na čelu te Družbe. S biskupom su koncelebrirali župnik župe Stupnik-Lučko Dubravko Škrlec Hren i don Stjepan Bolkovac. Uz Majku Karlu Mariju (Magdalenu Peranović) te bivšu višegodišnju Majku Angelinu na misi su sudjelovale brojne sestre Karmelićanke BSI na čelu s provincijalnom glavaricom s. Kristinom Pišković.
U homiliji biskup je rekao kako izabrana svetopisamska čitanja uvode u razmišljanje i molitvu. „Tri pročitane rečenice iz knjige Proroka Izaije (63,7-9) nose naslov Psalam. Istaknuo bih barem jednu rečenicu iz ovog odlomka: Slavit ću ljubav Gospodnju, slavna djela njegova – za sve što nam Gospod učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi... Nije slao poslanika ni anđela, nego ih je sâm spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sâm ih je otkupio, podigao ih i nosio... Posebno uočavamo riječi: 'ljubav' i 'samilost' koje prorok pripisuje Bogu kao svojem spasitelju. I zanimljivo je da ističe kako nije poslao svojeg poslanika ili anđela, nego ih je sam došao spasiti, te ih otkupio, podigao i nosio… Očito se niti prorok, niti Izrael o kojem govori na primjeru svoje sudbine, ne mogu smatrati dostojnim Božje pomoći. Stoga kaže da ih je Bog spasio 'u svojoj samilosti'. Možda bismo mogli – kako to voli papa Franjo isticati – ovu riječ 'samilost' zamijeniti riječju 'milosrđe'. Bog se smilovao svome narodu jer mu je iskazao svoje beskrajno milosrđe. Milosrđe je na početku i na kraju, njime nas Bog obuhvaća i pokazuje nam put. A to da nije došao po svom poslaniku nego sam, osobno, i te kako naviješta upravo Spasitelja Isusa. U poslanici Hebrejima kaže se: 'Bog je nekoć govorio ocima našim u prorocima… konačno u ove dane progovori nam u Sinu'. Nekoć je Bog slao svoje glasnike i proroke, svete pisce i davao im svoju riječ da ju prenesu ljudima, njegovu narodu… no ljudi su radije ostali pri svojim stavovima, nisu razumjeli ili nisu ni mogli shvatiti što to Bog želi, dok im nije došao Bog sam u svome Sinu. Konkretnost Božje ljubavi najbolje se može doživjeti u ljudskom prijateljstvu s Isusom Kristom, znala je – otprilike – kazivati vaša sveta Terezija iz Avile. Baš čovještvo Isusovo znak je najvećeg Božjeg prijateljstva koje čovjek ikada može doživjeti. Zato ako želimo doći k Bogu, slijedimo prijateljsku ljudsku ljubav Isusovu. Jednom reče profesor Ivan Golub: Čovjek može poći samo za čovjekom. Zato je Bog i postao čovjekom da bi čovjek mogao poći za Bogom“.
Biskupovu homiliju možete u cijelosti pročitati OVDJE
