U ponedjeljak, 29. lipnja., proslavljen je Dan vojne kapelanije „Sv. Petar i Pavao“ u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu. Svečano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan. U koncelebraciji s biskupom bili su vojni kapelan p. Zrinko Nikolić SMM, koji mjesto o. Danijela Čole OCD vrši službu kapelana u kapelaniji „Sveti Petar i Pavao“, te vojni kapelan p. Zdravko Barić SMM.
Misnom slavlju nazočili su zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Michael Križanec, obitelji poginulih djelatnika HRZ-a, zapovjednik Bojne zračnog motrenja i navođenja, zapovjednik Bojne nuklearno-biološko-kemijske obrane, zapovjednik Bojne veze, načelnik stožera HRZ-a i zapovjednik 91. krila HRZ-a i drugi vjernici.
Biskup Bogdan u propovijedi je govorio o apostolima Petru i Pavlu, dvojici stupova Crkve od samih njenih početaka. Obojica predstavljaju dva različita karaktera, dva različita stila misionarskog djelovanja. „Petar je apostol Židova, propovijeda evanđelje svojim sunarodnjacima. Pavao je apostol misionar među poganima. Petar je podrijetlom jednostavni ribar iz Galileje. Po prirodi mudar, nadaren, posjeduje praktičnu životnu inteligenciju, izvrsno se ophodi s jednostavnim ljudima u njihovim svakodnevnim potrebama. Pavao je učeni farizej iz Tarza (danas u Turskoj). Rekli bismo danas, sveučilišni profesor, akademik, vrhunski intelektualac!... Obdareni mnogim i različitim darovima srca i uma, gradili su jednu i istu Crkvu.“, istaknuo je biskup.
Petar bijaše sin Jonin, brat apostola Andrije, iz plemena Šimunova, iz grada Betsaide. Prvi je od apostola jasno očitovao, ispovjedio vjeru u Krista rekavši: „Ti si Krist, Sin Boga živoga.“ (Mt 16,16), njega je Isus izabrao za apostolskog prvaka. Nakon silaska Duha Svetoga Petar je počeo propovijedati u Jeruzalemu, po Judeji i Samariji te po istočnoj sredozemnoj obali osnivati crkvene zajednice. U vrijeme cara Nerona, poznatog progonitelja kršćana, godine 67. bio je osuđen na smrt razapinjanjem. Po njegovoj želji razapet je na križu naopako jer se smatrao nedostojnim umrijeti kao Gospodin Isus Krist. Njegov grob na vatikanskom brežuljku postao je nakon smrti tiho mjesto molitve kako je ostalo i do danas.
Pavao se rodio u Tarzu, u maloazijskoj pokrajini Ciliciji, u židovskoj dijaspori, u obitelji s pravom rimskog građanstva. Završio je rabinsku školu u Jeruzalemu i uz to stekao ondašnje helenističko obrazovanje. Kao pripadnik farizejske sljedbe, bio je žestoki progonitelj prvih kršćana. Na putu za Damask doživio je susret s uskrslim Kristom, nakon čega počinje naviještati Evanđelje. Zbog propovijedanja Radosne vijesti među poganima dobio je počasni naslov Apostol naroda. Napisao je više poslanica.Za Neronova progona kršćana bio je uhićen i sljedeće 67. godine smaknut izvan gradskih zidina. Nad njegovim grobom u Rimu, uzdiže se ogromna prekrasna bazilika sv. Pavao izvan zidina.
Biskup je zaključio svoju homiliju ovim riječima: „Crkva ima svoje izvore i temelje na apostolima, u prvome stoljeću naše ere. Danas slavimo dvojicu, Petra i Pavla. Prema izričitoj Kristovoj volji, što je očitovano u današnjem evanđelju, Crkva ima kao vidljivi temelj svoga jedinstva u osobi rimskoga biskupa, Petra apostola i njegovih nasljednika, papa, danas u osobi pape Franje. Apostolicitet hoće reći da Crkva ima ulogu i zadatak vjernosti Isusovoj misiji koju je povjerio Crkvi: A to je evangelizacija svijeta. 'Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svakome stvorenju…..'. Donijeti – približiti svim ljudima, svih vremena, svih krajeva svijeta Isusovu poruku“.
